S jeseni,kada počnu vjetrovi,lišće divljeg kestena pada strmoglavce,s peteljkom naniže.Onda se čuje zvuk,kao da je ptica udarila kljunom o zemlju.A divlji kesten pada bez i najmanjeg vjetra,sam od sebe,kao što padaju zvijezde-vrtoglavo.Onda udari o tle s tupim krikom.ne rađa se kao ptica iz jajeta,postepeno,nego se odjednom rasprsne dlakava ljuštura,iznutra bjeličastplava,a iz nje iskaču vragolasti,tamni melezi,zacakljenih obraza,kao jegodice nasmijanog crnca.U nekoj se mahuni nalaze blizanci,ipak bi ih ljudi mogli razlikovati:jedan ima na čelu belegu,kao konj.Majka će,dakle,uvijek moći da ga prepozna-po zvijezdi na čelu.
Dječak kupi divlje kestenove koji su se sakrili u rupe na travnjaku i stavlja ih pod obraze.Usta su mu puna neke ljepljive gorčine.Dječak se smješka.Trebalo bi se popeti na granu,izabrati jedan grozd i čekati.Nedati anđelu sna da te prevari.Trebalo bi bar tri dana i tri noći,bez jela i pića,bez sna i počinka,gledati plod.Kao kada se gleda mala kazaljka na satu.Bodlje su se stvrdle i pri vrhu malo potamnjele.Ako ih dirneš nevješto,na prstu će ti napraviti rupicu,pa će da poteče tvoja lijepa,crvena krv.Moraćeš onda da sišeš svoj prljavi prst kojim si maloprije pravio grudve od blata i fuškije.A može da nastupi i trovanje krvi.Kada se to dogodi,onda djeca uniru.Stave ih u male pozlaćene sanduke i nose ih na groblje,među ruže.Na čelu povorke nose krst,a za sandukom ide dječakova mama i tata i,naravno,njegova sestra,ako je imao sestru.Majka je sva u crninu,ne vidi joj se lice.Samo tamo gdje su oči,crna je svila vlažna od suza.
Jedna bjeloputna gospođica u crnoj kecelji gimnazijalke sjedi u nekoj kristalnoj svjetlosti što dolazi kroz poluspuštene žaluzine.Sunce crta na ljubičastim bocama s kolonjskom vodom zvjezdice od zlata.
E,pa,evo tajne mirisa ljubičica:gospođica koja prodaje sličice leptirova i divljih zvijeri,kao i parfeme,od svih mirisa najviše voli miris ljubičica.I stavlja ga svuda štedro:na dlanove,na bujnu riđu kosu(mada bi riđoj kosi,po svoj prilici,bolje pristajao neki drugi miris)…
Trebalo bi komponovati fugu za orkestar i jorgovan.iznositi na podijum u mračnoj Sali ljubičaste bočice oplemenjenih mirisa.
One koji bi tiho,bez krika,izgubili svijest,iznosili bi u drugu salu,gdje bi lebdio djetinasti,ljekoviti miris lipe i kamilice.
Izvor:Danilo Kiš:Rani jadi