Napisao : Ante GRANIC
Odavno postoje polemike o tome – sta je to Bosanski jezik , kakav je to jezik
i ko njim govori . Ta pitanja se , cesto posprdno , postavljaju i na saytovima
u komentrarima . Jedan od nacionalistickih , a cesto i sovinistickih pristupa
je i tvrdnja da taj jezik ne postoji , a ako i postoji da je to BOSNJACKI , a ne
Bosanski . Na to se , naravno , ne treba osvrtati – ali je , ipak , najgora opcija
da se preko toga prelazi , jer se radi o mnostvu takvih komentara u medijima
koji se citaju . Cilj takvih « komentara » je da se ponize muslimani , jer je izvor
takvih « komentara » uvijek u vjerskoj nesnosljivosti – i nacionalnoj mrznji …
..
Pisac ovih redova je rekao svoje o bosanskom jeziku vec 1.992. godine , kad o toj temi nije bilo ni govora , pa nema potrebu da to ponavlja .
Medjutim , i prije nego izlozim temu danasnje kolumne , moram prvo reci par
cinjenica :
..
1. Svaki narod odlucjuje kako ce se zvati ime jezika kojim govori .
Kao i to – kako ce se zvati njegova nacionalnost .
..
Bosanski muslimani , BOSNJACI , i mnogi iz drugih nacija , jezik su nazvali BOSANSKI – i u tome nije bilo nikakve opozicije .Uostalom ,
nisu oni nista izmisli – to je historijski tako .
..
Cak se i izdavacka kuca BOSANSKA RIJEC , kojom rukovode
pisci koji nisu Bosnjaci , sluzi – i Bosanskim jezikom .
Tako je cinjenica da su muslimani to po vjeri , a po nacionalnosti su
BOSNJACI . Kao sto su drugi , naprimjer , po vjeri katolici ,
a po naciji Hrvati . Ili , po vjeri pravoslavni , a po naciolalnosti
Srbi . I Bosnjaci i Srbi u Hrvatskoj , naprimjer, HRVATI su po
Drzavljanstvu !
..
2. Bosanski jezik nije « od juce » , a najmanje kad je i zvanicno
priznata bosnjacka nacija – u toku proslog rata .
Taj jezik se imenovao BOSANSKI – mnogo stoljeca unazad .
..
3. Niko od muslimana taj jezik ne zove BOSNJACKI , nego BOSANSKI .
4. Ime BOSNJACKI jezik namecu sovinisti , e da bi stalno potsticali –
medju-vjersku i medju-nacionalnu mrznju . Svjesno , ili nesvjsno .
Jer , bosanskim jezikom ne govore samo muslimani , govore i pisu i
drugi . Potcrtajmo jos jedanput : taj jezik se ne zove BOSNJACKI ,
nego BOSANKI !
..
O BOSANKOM JEZIKU – U DUBROVACKOM ARHIVU
Dubrovacki arhiv je poznat u svijetu po ozbiljnosti i bogatsvu materijala ,
koji je izvoriste svakovrsnih podataka . Mnogi dokumenti Dubrovackog
arhova nisu jos ni dodirnuti , mada u njemu radi mnostvo naucnika raznih
profila . Jedan od najboljih arhivskih jedinica je i onaj koji se odnosi na
Sedamnaesti vijek , posebno dio koji se odnosi na odnose sa Turskom , te
na izvjestaje dubrovackih POKLISARA , koji su stalno putovali na relaciji
DUBROVACKA REPUBLIKA – PORTA .
..
U tim izvjestajima , kriju se i podaci o Bosanskom jeziku .
Tako je Dubrovnik “zlatna koka” i za historijat Bosanskog jezika , jer se to ime jezika pojavljuje i u originalnim izvjestjima , koje su slali dubrovacki
diplomati svojoj Vladi .
..
U toku prisutnosti Turske na nasim prostorima , mnogi ljudi sa nasih
prostora odlaze u Tursku na skolovanje , mnogi se vezuju za tu zemlju
vojnim putevima , a odredjen broj djece odlazi u Tursku i onim putevima
koji se kod nas nazivaju – DANAK U KRVI !
..
U sustini , sa svih prostora gdje su vladali – Turci su birali najbistriju
djecu i odvodili ih u Tursku da bi od njih formiralii odane ljude ,
skolujuci ih u najboljim skolama Carstva . Od te muske djece , mnogi
su postali znameniti naucnici , umjetnici – i upravitelji , kao i umni
saradnici svih Sultana na dvoru – i na Porti , gdje su se donosile , i
kovale , strategije – i odluke koje je potpisivao Sultan .
Iako ih je vjera spajala , nasi ljudi u turskom carstvu nisu ometani
da njeguju tradicije sredine iz kojih su dosli , a u to spada i jezik .
..
Mnogi nasi ljudi iz Bosne i Hercegovine postali su i sultanovi zetovi ,
pa i Veliki veziri …Istambul je bio ne samo turski , nego i bosanski ,
jer su njegovi najistaknutiji ljudi bili i naseg porijekla , a danasnji
ZLATNI ROG bio je i u sedamnaestom vijeku i – « bosanska mahala » !
I danas tu zivi mnogo nasih iseljenika – koji svoj jezik nazivaju bosanski , te…pjevaju i danas sevdalinke , cak se medjusobno i zene .
..
A mnogi od njih i ne znaju svoje zavicajno porijeklo , jer je , proticanjem vjekova – z a b o r a v l j e n o …Ali su ostali obicaji , pa cak i jezik .
Ili samo – njegovo ime , uz siromasan rijecnik od dvadestak rijeci iz
svakodnevne upotrebe …
– I ja sam BOSNJO , predstavio mi se jedan od njih .
PRAVI I KRIVI TURCI !…
..
Na sultanovom dvoru je bilo mnogo Bosanaca , koji su cinili sve da
zadrze uspomene na zavicaje i Bosnu , pa su Sultani bili toliko
sumnjicavi da su placali posebne uhode da spijuniraju :
« Sta to ti Bosanci i Hercegovci govore ?!…. » Posebno je to bilo
vazno u HAREMSKOM OKRUZENJU , jer su se u haremu
cuvale mnoge tajne , intimne i drustvene , ali i – kovale zavjere .
..
Na samom sultanovom dvoru , nasi ljudi su cinili sve da se prikazu
kao « oni koji se razlikuje od « pravih Turaka » – i tim su se prkosno
odvajali od ostalih Turaka u Carstvu . To je bilo toliko uocljivo , da su
genijalni diplomati Dubrovacke Republike to zapazili vec u sesnaestom
vijeku – te koristili nase ljude na sultanovom dvoru za svoje interese , i
interese trgovaca iz Bosne .
Vec u sedamnaestom vijeku , koji se s pravom naziva :
ZLATNIM VIJEKOM DUBROVACKE REPUBLIKE , dubrovacki
poklisari su postizali svoje najkorisnije ciljeve , zahvaljujuci bosankim
muslimanima kao trgovcima , ali i nasim ljudima koji su bili uz Sultane .
..
Te nase ljude na Porti i uz Portu , kako prica kaze , haremske zene su
nazivale – KRIVI TURCI !… Zapravo , one su imale u njih vise povjerenja
nego u druge Turke , pa su im – kako price kazu – povjeravale i svoje
najintimnije tajne . Uostalom , vecina haremskih djevojaka bile su –
strankinje .
..
Harem je bio jedan cuvan , zatvoren prostor u kome se govorilo
na desetine jezika , pa i Bosanski . Neke od haremskih zena
bile su i sultanove favoritkinje , pa i zakonite zene , kakva je bila
MARA BRANKOVIC , zena sultana Bajazita . Od nje je ostala jedna
haremska primjedba – da su Turci , ipak , u necemu bili primjerni :
Naime , « Turci nikada ne tuku zene , djecu , ni – b u d a l e ! »
U serijalu o Velicanstvenom , vijerno je prikazazn HAREM , samo
su zenski kostimi preuzeti iz francuske mode , a ne originalni .
..
Interesantno je napomenuti da bosanski muslimani , trgovci , nikada
nisu sebe imenovali po vjerskoj , nego bosanskoj pripadnosti – dijeleci
ravnoparavo trgovacke kolace sa drugima – pravoslavnima , katolicima
i Jevrejima . Centar te trgovine bilo je Sarajevo , a sarajevski trgovci
su bili veza sa svim trgovackim odredistima turskog carstva , i bili tamo
poznati pod imenom – BOSANSKI TRGOVCI .
..
R a z l o z i – zbog kojih se sedamnaesti vijek naziva ZLATNI VIJEK DUBROVNIKA , mogu da se odnose i na Sarajevo , tim vise sto su
Dubrovacki trgovci , jos od vremena Kulina Bana, slobodno trgovali
Bosnom – bez carina i bilo kakvih ogranicenja …Zapravo , bili su
ravnopravni sa sarajevskim trgovcima , a i Sarajlije su ih primale
kao svoje najblize !..Kao i oni njih u Dubrovniku .
..
DUBROVACKI ARHIV I BOSANSKI JEZIK
Oni koji koriste Dubrovacki arhov , cesto vode dnevnik i zapisuju svoja zapazanja te uzimaju iz originala neke , za njihova istrazivanja vazne
citate . U nekim od citata nadju se i podaci o jeziku , iako to nije predmet
istrazivacke znatizelje . Ovdje cemo navesti nekoliko primjera i iz knjige
VELIKI VIJEK DUBROVNIKA .
..
“ Pored toga , u svojoj studiji o Dubrovniku , za vrijeme Dziva Gundulica,
Dr. Jorjo Tadic navodi niz primjera koji pokazuju da su recenih godina
dubrovacki predstvanici na Porti uzivali narocitu podrsku bosanskih muslimana … a neki Hasan- pasa, kaze on ,” za koga poslanici tvrde da
je “nas” i da je , jako je mrzio Venciju, te i jako zelio da postane veliki vezir,
kako bi se mogao osvetiti Mlecanima . Isto su tako Dubrovcane hvalili i
branili i brojni drugi Bosanci i Hercegovci , dvorjanici u pratnji uglednih
licnosti , jer su dubrovacki poklisari javljali svojoj Vladi da : (citat)
«Nema nijednog od ovih turskih uglednih ljudi , kome nije veci dio njegova
Dvora – naseg jezika «
..
– tako je veliki vezir MURAT-PASA , rodom iz Cajnica , dubrovacke poklisare primio zaista ljubazno , sjeo izmedju njih , uzeo ih za ruke i rekao im veselo : « MI SMO SUSJEDI , KOMSIJE . GOVORIMO ISTIM
– JEZIKOM »…
..
– Turski velikodostojnici « naseg jezika » pokazali su se narocito skloni
da pomognu Dubrovcane – kad je na polozaj velikog vezira dosao
Bosanac TOPAL REDZEP-PASA , koji je sa Dubrovcanima govorio
« nasim jezikom » .
– « Nebojte se , ja sam vas prijatelj i iz vaseg susjedstva , veoma cu se mnogo zauzeti kod velikog vezira za vase potrebe , jer sam i ja iz vasih
Strana » – rekao je poklisarima na Porti 1.633. godine MUSTAFA-PASA NISANDZIJA , rodom iz Mostara , koji je tada zauzimao
visoki polozaj vezira – carskog divana » . I to su poklisari zabiljezili .
..
– I Bostandzija Mehmed-aga , porijeklom iz Zvornika , primao je
Poklisare ljubazno i sa njima razgovarao “zajednickim jezikom”.
-“ … Ja se ponosim i uzivam da s vama razgovaram ovim jezikom-rekao je.”
..
I dalje ( citat ):
A koji put veliki gospodar pita:
.
– KOJI JE OVO JEZIK KOJIM POSLANICI GOVORE U AUDIJENCIJI ?
A mi odgovaramo : GOSPODARU , ONO JE NAS – BOSANSKI JEZIK .
On nas je savjetovao : ETO TAKO , DOK BUDETE U AUDIJENCIJI KOD
NJEGOVOG VELICANSTVA – NEMOJTE GOVORITI TALIJANSKI ,
NEGO OVIM BOSANSKIM JEZIKOM !… Odgovorismo : TAKO I CINIMO”!
( Izvod iz originalnog pisma dubrovackih poklisara , sedamnaesti vijek .)
..
“Mehmed-aga je , pored toga , preporucio Dubrovcane svom zemljaku i
prijatelju Ibrahim-efendiji – Nevesinjcu , i porucio mu – da je uredu to
da mi ljude naseg roda i jezika preporucujemo velikom veziru…”
..
Na kraju , poslije velikog sukoba sa Mlecanima , dubrovaciki poklisari
su morali putovati na PORTU da traze od Turaka zastitu , jer im je
Republika bila u opasnosti . O tome je zapisano :
« Medjutim , onaj koji je Dubrovcanima ucinio najvecu uslugu , i cijim je
zauzimanjem 1.634. i 1.635. uspjesno zavrsen njihov sukob sa Mlecanima ,
Bio je HUSEIN-PASA HERCEGOVAC , admiral turske flote « !
..
NAS JEZIK I SULEJMAN VELICANSTVENI
..
Osim izvjestaja dubrovackih poklisara pisanih u originalu , kao i u
svjedocanstvima drugih diplomata , nema drugih pouzdanjihh podataka o
tome – sta se sve desavalo na dvorovima turskih sultana . Pa ni u haremu .
..
Harem je bio mjesto gdje se znalo sve , ali se – i krilo sve . Harem je bio tako zatvoren sistem « staklenog zvona » , da su sva svjedocanstva iz druge , ili neke pete ruke . Medjutim , i Sulejman Velicanstveni se interrersirao za jezik
kojim govore mnogi njegovi dvorjani . A postoje i price da su njegovu
zenu HUREM ( umrla desetak godina prije njega ) , nas jezik naucile
haremske zene , a da je ona to prenosila Velicanstvenom , i poucavala ga .
…
Postoje svjedocanstva , zapravo price , i o Sulejmanu Velicanstvenom ,
kad je prolazio kroz danasnje hrvatske krajeve oko Drave . Naime , tu se
morao graditi most preko rijeke i mocvarnog zemljista , dugacak oko osam
kilometara , na putu turske armade prema Becu …
..
I o Haremu i sultanovom dvoru saznajemo vise iz prica i legendi , nego
iz naucno valoriziranih podataka ….Medjutim , price i legende ne treba
potcjenjivati . Jer , u mnogo slucajeva… i u legendama je – ISTINA !
..
Price kazu da je Velicanstveni sa stanovnisvom i radnicima koji su radili na mostu , razgovarao – bez prevodioca …To ne bi bilo nimalo cudno , jer je Velicanstveni prvi od turskih vezira morao postovati novu odluku Porte –
da svaki novi sultan mora imati neki zanat ( Velicanstveni je bio filigran) ,
a usto i da govori vise jezika . Usto , Velicanstveni je bio talentovan za jezike .
..
Na kraju , u vrijeme kad je bio ministar za kulturu Republike Hrvatske ,
Gospodin BISKUPIC je donio odluku da se obnove svi spomenici ostali
iza turske carevine , pa i dugacki most od hrastovine , koga je gradio
Sulejman Velicanstveni . Odmah se ispostavio i problem : Hrvatska danas
nema toliko adekvatnog hrastovog drveta…morat ce se naci neko novo rijesenje ….Mozda plastika sa izgledom drveta … A za projekat je jako
zainteresirana i drzava Turska .
..
Na kraju krajeva , poznato je da je Sulejman Velicansveni imao mnogo
prijatelja medju ljudima naseg porijekla koji su radili na Porti , a od njega je
ustaljena i obaveza da se u nase krajeve ne salju PRAVI TURCI , nego ljudi
koji su naseg porijekla …A da je gvorio bosanski – vrlo je vjerovatno .
Mada su « nasi na Porti » taj jezik najcesce nazivali – NAS JEZIK !
Ali , kao sto se vidi iz pisama dubrovackih poklisara , sacuvano je
u mnogim originalima tih pisama , i ime – BOSANSKI JEZIK .
..
Na kraju , potcrtajmo i to da je Dubrovacka Republika cesto bila
i u sukobu sa Turskim carstvom , najcesce zbog ne placanja haraca .
Medjutim , sve te sukobe su uspjesno rjesavali – nasi ljudi na Porti .
..
O tome su ostali i stihovi , zapisani od znamenitih dubrovackih
pjesnika , jer su pjesnici Dubrovacke Republike cesto koristili
i politicke teme , kao inspiraciju . Nekoliko takavih stihova ,
koji se odnose na prijetnje Turaka – da im se HARAC mora
na vrijeme placati – pa ustihovano tursko pitanje glasi :
“ Sto ste tako kratka vida
Blago je li doneseno –
Slavnom caru da se preda
Kako vam je naredjeno » ?…
..
Oslanjajuci se na nase ljude na Porti ,
Dubrovcani stihom i odgovaraju :
.
DA HARACA NE IMAJU…
I DAVATI DA GA – NECE !
(Paris , Novembra 2.013.)
Neki podaci i iz knjige :
VELIKI VIJEK DUBROVNIKA
( 1.956 ).