Boreći se stoljećima za opstanak u burnoj historiji ovih prostora,Bosanci su se također kitili medaljama i ordenima.Najčešće su ih dobivali za herojstvo i za vojne uspjehe u interesu drugih država i imperija.Još od srednjovjekovne bosanske kraljevine,preko pokreta za autonomiju Bosne Husein kapetana Gradaščevića,borbe Bošnjaka protiv a-u okupacije i silnih bitaka u redovima svjetskih imperija,antifašizma i konačne borbe za bosansku državu,skupljalo se ratno i viteško iskustvo bosanskih heroja.Od vremena a-u imperije redali su se na bosanskim reverima ordeni,medalje za vojne zasluge,partizanske spomenice,pa na kraju i ordeni RBiH.
Bilo je i onih nezvaničnih.Tako je pjesnik Mehmedalija Mak Dizdar,umjesto ordena koje srednjovjekovna bosanska država nije poznavala,dodijelio najveće priznanje za hrabrost,ustrajnost i duhovnost srednjovjekovnim Bošnjacima ispisujući stihove Kamenog spavača.
U vrijeme Osmanlijske imperije Bošnjaci su ratovali i ginuli na gotovo svim velikim ratištima u Evropi.Perziji,Rusiji,Africi,ujedno braneći granice Bosne od napada Austrije,Ugarske i Venecije.Spomenimo samo čuveni „Boj pod Banjom Lukom“ od 4.augusta 1737.g. kada je 10.000 bosanskih kapetana i boraca izvojevalo apsolutnu pobjedu i natjeralo u bijeg 14.000 austrijskih vojnika koji su im došli na kapije Banje Luke ponuditi iseljenje u Tursku ili ostanak u svojim domovima uz prelazak na kršćansku vjeru.
Nažalost,Bosanci su,uslijed historijskih okolnosti,češće ginuli u tuđim ratovima i za tuđe interese.Za vojne zasluge u I svjetskom ratu Monarhija je odlikovala 35.637 Bosanaca različitim medaljama za vojne zasluge izvojevane u redovima ove nekada neprijateljske vojske.Među njima je bilo i 146 nosilaca Zlatne medalje-najvišeg odlikovanja u a-u vojsci.Među tri miliona vojnika K&K Monarhije Druga bošnjačka regimenta bila je najodlikovanija jedinica u čitavoj a-u vojsci sa 56 „zlatnih medalja“.
O herojstvu Bošnjaka u I svjetskom ratu napisane su mnoge knjige,a u znak sjećanja na njih i danas u Austriji,Sloveniji i Italiji možete naći spomenike koji slave njihovo junaštvo.Između ostalog,jedan planinski greben u italijanskim Alpama,njihovi nakadašnji „neprijatelji“Italijani nazvali su Passo del Bosniaka(Bosanski prevoj).
Druga je priča Drugi svjetski rat i borba protiv nacizma i fašističke okupacije.BiH čiji su građani stoljećima živjeli zajedno bila je poligon za najstrašnije zločine fašista i njihovih pomagača.Istovremeno,u Bosni su se vodile gotovo sve najvažnije bitke NOVJ.Zahvaljujući njihovoj borbi i pobjedi u ratu 1941-1945.i danas,iako u izmaglici,žive uspomene na partizane i nosioce Ordena narodnog heroja koji se dodjeljivao „pojedincima,vojnim jedinicama,političkim i drugim organizacijama za izuzetna ili herojska djela u vrijeme rata“.
Socijalistička Jugoslavija Ordenom narodnog heroja odlikovala je 1.322 borca,a njih 284 bilo je iz BiH.Starije generacije odrasle u vrijeme jugoslavenske države i dalje se sjećaju nosilaca Ordena narodnog heroja poput dr.Mladena Stojanovića(Prijedor),Mustafe Dovadžije(Sarajevo),Omera Maslića(Mrkonjić-Grad),Radojke Lakić(Skender-Vakuf),Marije Bursać(Drvar),Slobodana Principa Selje(Hadžići),Mahmuta Bušatlije(Bugojno),Fadila Jahića Španca,Dragice Pravice i Vase Miskina(Trebinje)…I taman kada su se počele zaboravljati i negirati vrijednosti narodnih heroja iz II svjetskog rata,poginulih u borbi protiv fašizma,BiH zahvatio je novi ratni požar.Nakon 50 godina Evropa i BiH ponovo su suočene sa fašističkim ideologijama i simbolima,historijskim revizionizmom i svim onim najgorim što je fašizam posijao na ovim prostorima.
Umjesto NOVJ potpomognute Atlanskim savezom i komunističkim SSSR,nasuprot novog fašizma stajali su usamljeni i goloruki Bosanci.Potpuno nespremni za rat.S druge strane,prvi put u historiji,nakon pada Bosne 1463.g. i vremena zaboravljenog bosanskog kraljevstva dinastije Kotromanića,Bosanci su imali priliku da se,braneći pravo na život i slobodu,bore i za svoju državu.Uz silnu vojsku koja je krenula da stvara „Veliku Srbiju“ na „očišćenoj“ bosanskoj zemlji i kasnijeg odstupanja velikog broja Hrvata da se bore za cjelovitu BiH,izgledalo je na trenutak da će Bosna biti lagan zalogaj novih osvajača.
U tom ratnom bezizlazu probudio se čuveni bosanski inat.Pojavljuju se hrabri ratnici širom BiH koji su koji dan ranije bili obični građani,dobre komšije,uzorni sportisti,radnici,policajci,mlado oficiri…Preko noći postaju heroji i što je još važnije,postaju nada ostalim građanima da i Bosna ima svoje branitelje.Narod ih je nazvao „zlatnim ljiljanima“Bosna je to,pa nije čudo da im se vojska zove po tom prelijepom endemičnom cvijetu(lat.Lilium bosniacum)-hiljdugodišnjem simbolu Bosne.Simbolu čistoće,nevinosti i ljepote.Koristili su ga mnogi bosanski heroji tokom duge historije,počevši od plemićkih porodica do kraljevske dinastije Kotromanića,pa eto sve do ARBiH koja je nastala 1992.godine…
Uredbom Predsjedništva jednoglasno su prihvaćena odlikovanja prvog ranga za pripadnike ARBiH među kojima su bili:Zlatni ljiljan,Orden slobode,Orden heroja oslobodilačkog rata,Orden oslobođenja,Orden zlatnog grba s mačevima,Orden zlatnog ljiljana sa zlatnim vijencem,Orden zlatnog ljiljana sa srebrenim vijencem,Medalja pobjede,Medalja za hrabrost,Medalja otpora,Medalja za vojne zasluge.
Ukazom Predsjedništva RbiH posthumno su odlikovani Ordenom heroja oslobodilačkog rata:Safet Hadžić,Mehdin Hodžić,hajrudin Mešić.Adil Bešić,safet Zajko,Midhat Hujdur,Enver Šehović,Nesib Malkić i Izet Nanić.Nikada nije ispravljena nepravda da se navedeno odlikovanje dodijeli posthumno brigadiru Zaimu Imamoviću,legendarnom komandantu odbrane Goražda i XIV divizije.
arod treba da zna da je sam i prepušten sam sebi, kao što je bio u proljece 1992. godine.