MIDHAT HUJDUR-HUJKA(1953-1993)-(drugi dio)

hujka

Nakon oslobođenja istočne obale grada,u već razorenom gradu u koji su se slijevale rijeke bošnjačkih izbjeglica,započinju problemi s HVO-e i Bobanovim konceptom podjele BiH.

U julu 1992.g. formira se Prva mostarska brigada na čelu sa Midhatom Hujdurom a nešto kasnije u oktobru formiran je i 4.korpus ARBiH.Hujku su mnogi nagovarali da se prikloni konceptu HZ Herceg-Bosna,ali su njegov patriotizam i hrabrost presudili.

“Naše lokalno političko rukovodstvo pokušalo je imputirati da je Arif Pašalić pripadnik KOS-a.Ja sam bio svjedok kad je jedne prilike Hujka došao u Konak i Pašaliću rekao:”Babuša,ja imam zadatak da te uklonim,ali ja to neću.Ja sam tvoj,ti si moj komandant.Naše političko rukovodstvo htjelo nas je izdati i pod plaštom sigurnosti u gradu izmjestiti u Zenicu”Već su bili pripremljeni autobusi za civile zbog granatiranja u gradu.Ja i Šerif Špago smo tada otišli kod Pašalića i pitali šta se dešava.Rekli smo da narod treba da ide prema Zenici-a on je odgovorio:”Ako ode narod,ode i vojska.Niko ne smije mrdati nikuda”(M.I.,komanda 4 korpua ARBiH)

Uoči izbijanja sukoba sa snagama HVO govorio je Midhat Hujdur u aprilu 1993:”pojavili su se određeni problemi poslije ultimativne zapovjedi Bože Rajića da se AbiH stavi posd kontrolu HVO-a u određenom roku.Mi smo i do sada zajednički odrađivali zadatke i borili se protiv zajedničkog neprijatelja-četnika.Ni pomislili nismo da se nećemo zajednički boriti do konačnog oslobođenja.na kraju krajeva,u ovaj rat sam ušao skupa sa Zelenikom,Stijićem i drugim hrvatskim borcima iz Mostara…taktika četnika je bila da naš narod natjeraju da preda oružje da bi izvršili genocid nad Bošnjacima i Hrvatima.Stotine djevojaka od mene traže puške.Niko nema prava od nas tražiti da ustuknemo i da postanemo građani drugog reda.Svima odgovaramo sa veliko NE!Silom više ništa,ali uvijek zajedno,sa dogovorom,jer mi smo za zajednički život svih čestitih i dobronamjernih ljudi”.

HVO je zabranjivao postojanje bilo kakvih  jedinica na području koje je smatrao da pripadaju tzv.Herceg-Bosni.HVO još odranije zaustavlja konvoje sa hranom,oružjem i logistikom namijenjene probosanskim legalnim snagama.U to vrijeme dolazi i do raskola unutar Bošnjaka u Mostaru,gdje manja grupa političkih predstavnika SDA i hrvtskih obavještajaca pokušava isposlovati prihhvatanje nadležnosti HZ Herceg-Bosne koju je podržavao režim Franje Tuđmana.

9.maja 1993.g. započeo je otvoreni rat koji će trajati do 23.februara 1994.godine.Mostar će sve do 18.marta preživljavati sudbinu Vukovara,Sarajeva,Dubrovnika-i sve to samo u jednom svom kvartu.

Dok HVO preko Hrvatske krugovalne postaje poziva Bošnjake na predaju iz improviziranog studija,na istočnoj obali oglašava se glas rodoljubivog Mostara.sabijeni u istočnom dijelu Mostara na uskom prostoru starog grada,okruženi sa svih strana,mostarski ratnici su neviđenom hrabrošću vodili sudbonosne bitke posebno u Šantićevoj ulici i na Bulevaru…

U toku 1993.g. između linija srpsko-crnogorskih i hrvatskih snaga koje su napadale pripadnike ARBiH bilo je od 800 metara do  jednog kilometra.U istočnom dijelu grada nije bilo struje.Vladala je glad.Međunarodne mirovne snage snabdjevale su Mostar humanitarnim paketima koje su bacali iz zraka.Nije bilo krova da nije bio srušen.Tenkovi su direktno ispaljivali granate na kuće po istočnoj strani.

Mostarske mostove su rušile jedinice JNA i HVO-a.Bila je to režija u kojoj smo mi trebali biti u Neretvi ili izmješteni negdje drugo.Mostar i sve niže od Bradine bili su otpisani.Hujka i par sličnih su ti koji su povukli narod i napravili armiju u Mostaru koja je bila okosnica odbrane cjelovite BiH.

Mostar se nalazio u vrlo teškoj situaciji.Prema jugu se ne može,na sjeveru JNA,na pravcu prema Sarajevu u rejonu Bijelog polja i Vrapčića nalaze se HVO brigade.Grad je bio u potpunoj blokadi,a s njim i sve izbjeglice koje su došle iz Gacka,Nevesinja,Trebinja,Ljubinja,Čapljine i drugih mjesta.Jedino rješenje bilo je da se izvrši deblokada i da se spojimo s jedinicama 6.korpusa.Glavni problem je bio nedostatak municije.

Hujka je stalno hrabrio svoje borce i uvjeravao ih da imaju dovoljno snage da izvrše deblokadu.Svakodnevno je išao od borca do borca,potpuno svjestan da mostarski borci mogu i sa minimalnim količinama municije porazit neprijatelja i izvršiti deblokadu na prostoru Bijelog Polja i osloboditi Sjeverni logor.

Nakon majske agresije HVO-a na Mostar i totalnog okruženja,komandant IV korpusa Arif Pašalić naređuje Miralemu Jugi,Šerifu Špagi i Draganu Malkoču da pripreme plan deblokade,odnosno oslobađanja Sjevernog logora i bjelopoljske kotline kako bi se otvorila komunikacija prema Sarajevu.Planirano je da akcija počne u ranim jutarnjim satima 30.juna 1993.g.

Bio je to dan kad su Mostarci trebali odlučiti da opstanu ili nestanu u ovim krajevima.akcija je počela u ranim jutarnjim satima.Jedinice ARBiH u silovitom naletu oslobađaju Raštane,Vrapčiće i kompletnu bjelopoljsku kotlinu.

Sjeverni logor je bio utvrđenje koje je bilo jako teško osloboditi.Zbog rijeke Neretve koja je bila prirodna prepreka,snage HVO-a nisu imale mogućnost da se povuku.Pružili su žestok otpor.

Umjesto da kao komandant brigade akciju deblokade posmatra sa komandnog mjesta,Midhat Hujdur zajedno sa Esadom Humom preskače ogradu i ulazi u Sjeverni logor kako bi na licu mjesta komandovao zauzimanjem komande HVO-a u logoru dok su oko njih padale granate.

Dok su padali i posljednji položaji snaga HVO-ajedna od granata ispaljenih sa položaja HVO-a bila je smrtonosna za komandanta Hujku.

Hujkina smrt pomutila je Mostarcima ljepotu pobjede u toj,za njih,bici života.

Midhat Hujdur,kao da je predosjećao svoj odlazak.Nekoliko dana prije pogibije govorio je mostarskom muftiji Smajkiću da želi biti pokopan u mostarskim “šehitlucima”.

Dva dana pred pogibiju posjetio je suprugu Ramizu koja je bila s njihovim trima kćerkama u Blagaju.Bio je to posljednji put da je izljubio svoje kćerke.Noć prije pogibije njegova supruga Ramiza sanjala je ružan san.Sutradan na vratima u sumrak se pojavljuje Mitin saborac Fola;djeca skakuću…”Pitam Folu:Je si li mi vidio Mitu?a on me zagrli…”

2.jula 1993.g. u prostorijama mostarskog pozorišta Mostarci su klanjali dženazu svom komandantu,nakon čega je ukopan u mostarskim “Šehitlucima”.

EPILOG

Šta se dešavalo u Mostaru u dva rata koja su mostarski patrioti i “raja iz mahala” vodili protiv hrvatske i srbijanske vojske i njihovih pomagača,najbolje ilustruje činjenica da je nakon rata,u Parizu na Dan pobjede protiv fašizma,Bosnu i Hercegovinu na paradi antifašista,pod zastavom s ljiljanima,predstavljao saborac Midhata Hujdura Hujke i njegov nasljednik na mjestu komandanta Prva mostarske brigade-Semir Drljević Lovac.

Izvor:Heroji oslobodilačkog rata

4291 Posjeta 2 Posjeta danas