„Rečeno je, da je Tvorac svakome dao da živi onoliko koliko je potrebno da uradi ono zbog čega se rodio.“
Po ovome ispada da je Arifov Safet uradio sve ono zbog čega se rodio.Svoje poslanje Safet je „odradio“.
To se vidi i golim okom.
Ostavio je ljudsku dimenziju,moralni lik kojeg treba slijediti.Safet je bio sljednik svojih roditelja.Roditelja koje je dostojanstveno ukopao poslije rata u Sutini(Mostar).
Pomogao je školovanje svojih sestara i braće,a kasnije svojih sinova.Svi danas imaju fakultetske diplome i uvaženi su građani grada koji je postao posljednje počivalište našeg Safeta.
Safet je izgradio domove gdje je planirao i gdje nije mislio nikada da će živjeti.
Sa suprugom je rodio dva sina koji su završili fakultete,oženili se i zaposlili.
Safet je žudio za Gradskom i planirao penzionerske dane provesti na „očevini“,na „plemenitoj“,na Gradskoj.
Poznavao sam ga lično i bio bih radostan kada bih sa njim razgovarao.Odisao je osmijehom,staloženošću i šarmom.Prešao je hiljade i hiljade kilometara hrleći da uradi „ono zbog čega se rodio“.Hrleći ka konačnom ovozemaljskom kraju.
Imao je nešto u sebi što su ljudi voljeli u Gradskoj,u Ljubuškom,u Njemačkoj…O tome najbolje svjedoči broj onih koji su prisustvovali na njegovoj dženazi u Vlakovu.
S obzirom da ga je Stvoritelj „uzeo“,vjerovatno s njim ima druge plaanove.Možda će ga odvesti ondje gdje je volio najviše da živi,u neku drugu Gradsku u kojoj će naći sve one koje je on volio za vrijeme svoga života a koji su napustili Gradsku prije njega.
Danas je Gradska tužna jer je izgubila jednog od svojih najdražih sinova.
Napiši,pa će i Bog da čita!Napisao sam ove rečenice posvećene Safetu lagano i od srca.Nisam se „mučio“ sa izrazom i riječima,kako se to ponekad desi kada je pred tobom prazna hartija.Kakav je bio Safet,mio i drag,tako su i ove riječi lagahno potekle…
Izražavamo iskreno saučešće njegovoj porodici i onima koji će ubuduće osjećati gubitak svoga i našeg Safeta.
Kemal Mahić