Savez logoraša u BiH i Udruženje logoraša općine Stolac ovih dana su obilježili dvadeset i prvu godišnjicu od zločina počinjenih u, kako kažu, jednom od najzloglasnijih mučilišta u Hercegovini tokom proteklog rata – stolačkoj Koštanoj bolnici.
Tu je, prema podacima Saveza logoraša u BiH, bilo zatočeno oko 500 osoba, od kojih je najmanje pet ubijeno. Upozoravaju da za zločine u Koštanoj bolnici praktično niko nije odgovarao, te da o zločinima ne pričaju čak ni bivši logoraši, koji, kako kažu, žive u sredini u kojoj su događaji iz rata „zabranjena tema“.
Bivši logoraši općine Stolac 4. august obilježavaju kao dan kada je veliki broj ljudi tog mjesta na jugoistoku Hercegovine prošao kroz logor u predratnoj Koštanoj bolnici, ali i kao datum kada je završeno etničko čišćenje tog područja 1993. godine.
Osman Eminović, predsjednik Udruženja logoraša Općine Stolac, je izjavio:
„Ogroman broj Bošnjaka je u ovoj zgradi ovdje, u Koštanoj bolnici, prošao kroz veliku torturu. Tu je bila isto kao neka procedura – tu su batinani i proslijeđivani dalje za logore Dretelj, Heliodrom, Gabela.“, kaže Eminović.
Jedan od bivših logoraša koji je prošao torture u Koštanoj bolnici, o tome šta je doživio za nekoliko dana u tom logoru, ispričao je:
„Degeneke, ispitivanja dva dana i dvije noći, udaranje, gonjanje. Bilo nas je u jednom malom prostoru 34. Nogama su nas zbijali da uđemo unutra.“, navodi bivši logoraš.
Prema podacima udruženjâ koja okupljaju bivše logoraše, oko 500 osoba je prošlo kroz logor Koštana bolnica, a najmanje njih pet je ubijeno. Amer Đulić, koji je tada bio maloljetnik, kaže da je svjedok ubistva dvije osobe:
„Od 238 dana koje sam proveo u logoru, tri dana i dvije noći sam proveo u Koštanoj bolnici, od 2. do 4. 8. i to su najteži trenuci u mom životu.“, prisjeća se Đulić.
Avdo Kapidžić priča da je prošao kroz nekoliko logora Hrvatskog vijeća odbrane u Hercegovini i kaže da je neposredno prije hapšenja bio mobiliziran upravo u HVO:
„Protjeran sam iz Osnovne škole u Željezaru, iz Željezare u Dretelj. Držali su me tamo, mučili, patili, kao i po drugim logorima. Onda me prebacili dole u Gabelu. Znači sve sam logore prošao.“, kaže Kapidžić.
Bivši logoraš Amer Medar je predsjednik stolačkog Udruženja za obnovu građanskog povjerenja. O Koštanoj bolnici priča:
„I sad kad uđete u podrume koji su bili mučilište, vi ćete vidjeti na zidovima tragove krvavih ruku. Masa ljudi je od posljedica torture vrlo brzo po izlasku iz logora preminula.“, reči su Amera Medara.
Koštana bolnica, dodaje Amer Medar, prvi čovjek Udruženja za obnovu građanskog povjerenja u Stocu, nije bila i jedini konclogor na tom području:
„Jedan dio porodica je bio smješten u Vaspitno-popravnom domu. Tamo su se definitivno, prema našim saznanjima, dešavala silovanja i mučenja. Isti je slučaj bio sa Đulića mahalom na Dubravskom platou, odnosno sa školom u Crnićima. Ljudi su mučeni, ubijani, premlaćivani i u Tvornici građevinskih armatura. I tamo se nije gledalo je li to žena, dijete od 10, 12 godina ili starac.“,otkriva Medar.
Međutim, ono što u udruženjima koja okupljaju bivše logoraše ne mogu da prihvate jeste činjenica da za zločine, konkretno počinjene u Koštanoj bolnici, praktično niko nije odgovarao. U Udruženju logoraša općine Stolac vele da su dvije osobe osuđene nepravosnažno, dok je jedan proces u toku.
Takođe, i sami logoraši o onome što im je činjeno nerado govore. Zašto je to tako, predsjednik Udruženja za obnovu građanskog povjerenja u Stocu Amer Medar objašnjava:
„Jednostavno ne žele da govore. Neki od njih su primili novac da promijene iskaze, neki se boje za svoju budućnost. Svi ti ljudi koji su činili te zločine su bili integrisani u jedan sistem. Dakle, svjedočenje protiv bilo kog zločinca je na određen način svjedočenje protiv jednog sistema.“
Medar naglašava da je problem zapravo u tome što je odgovornost na većem nivou i zato se ljudi boje da govore.
Skobodna Evropa, Mirsad Behram