Mnoge proročice ostavile su svoj trag u životu Sarajeva,ali se najviše pamti proročica Zumreta.Njeno ime i danas sa poštovanjem izgovaraju svi oni koji su upućeni u drevne tajne velikih mudraca.
Živjela je u maloj,u žuto ofarbanoj kući na Mujstapašinom mejdanu,sa jednim gavranom i jednom sivom mačkom.Po noći se iz dimnjaka njene kuće vio dim čudnog mirisa,koji je dolazio od tvari što ih je topila u velikom kazanu.Pričalo se da od ugljena pravi dijamante.Danju je primala sve one znatiželjnice koje su htjele zaviriti u svoju ili tuđu budućnost.
Zumreta se služila grahom,fildžanom,kartama,kristalnom kuglom,voćem i kamenjem iz Miljacke.Iz svega je mogla izvući ponešto što bi zadovoljilo njene posjetioce.I muškarci su joj često dolazili,obično za kišnih dana i dobro maskirani,kako ih neko ne bi prepoznao.Njima je predviđala sve u vezi sa novcem i politikom i za to bila bogato nagrađivana.Čak i Bašeskija piše o njoj kao o ženi „sa hiljadu čudesa,koja dijeli sobu sa pticom i mačkom i bez straha zaviruje u godine ispred nas,za koje samo Allah Milostivi znade“.zbog svega toga svimaa je bilo čudno kada je Zumreta jednog dana otišla sa nekim Ciganima,ne pozdravivši se ni s kim.
Putevi ssu vodili po čitavoj Evropi,da bi se,na kraju,našla u Zagrebu.Na popodnevnom čaju kod barunice Buchwald,u prostranom vrtu na gornjem Gradu,Barunicu je zanimalo to da li njen treći muž živi sa njom zato što je voli ili se samo želi dočepati njenog novca.I baš kada je Zumreta rasporedila karte po stolu i započela priču,sa neba se sručila čitava bujica žaba,praćena kišom.male,,crvene gatalinke skakale su po stolu,brčkale se u mlakom čaju,zavlačile se u široke nabore baruničine haljine i,naravno,kreketale.Pojava koja je prije toga,a i poslije,mnogo puta zabilježena u svijetu,pljusak žaba sa neba,i koja je i do danas ostala nedovoljno objašnjena,potpuno je izbezumila barunicu.Ipak je toliko bila prisebna da se potrudi kako bi se proročica Zumreta vrlo brzo našla iza rešetaka.Suđenje,kakvo se tada praktikovaalo u čitavoj Evropi,bilo je kratko,a presuda jasna:Zumreta je izazvala kišu žaba,dakle-ona je vještica!A kako je nedavno tuča uništila sve vinograde u okolini Zagreba,sigurno je i za to kriva.Dalje sa njom postupati pažljivo i bez prolijevanja krvi.Značilo je to smrt na lomači.
Istog popodneva nesretna proročica našla se na gomili suhog granja koje je potpaljeno.Kada joj je plamen počeo pržiti noge,dok je okupljeni narod urlao,po prvi put u životu upregnula je sve svoje skrivene moći i digla lice prema nebu tražeći spas.I on dođe u vidu jake kiše koja u trenu ugasi vatru,a potoci vode pojuriše niz ulice Starog Grada.
Za neobični događaj vrlo brzo se saznalo,pa je glas stigao i do tadašnje carice tog dijela svijeta,Marije Terezije.Znatiželjna carica odmah je pozvala Zumretu na svoj dvor i donijela naredbu da se od tada svaka izrečena presuda zbog zločina čarobašnjaštva mora podnijeti Njenom posvećenom cesarsko-kraljevskom Veličanstvu,očekujući dalje kraljevsko rješenje.Time je,nakon dugo vremena,u carstvu ukinuto kažnjavanje žena koje su bile optužene kao vještice,a sami procesi,koji su nastavljeni još dvije godine,nisu se smjeli voditi bez izričitog caricinog dopuštenja.taj dan,26.mart 1756.godine,i danas stoji uklesan u kamenu na jednoj kući u Gornjem Gradu.Za Zumretu se još samo zna da je jedno vrijeme živjela kao lična Marijina proročica,a onda je opet otišla sa nekom ciganskom čergom u nepoznato.