Kada čuješ ovakvu vijest onda imaš osjećaj da ti se krv odlijeva i time postaješ usamljeniji,siromašniji,slabiji…
Otišla je unuka Šaćirage Mahića,sestra r.Tajibe i r.Omera,majka Medihe,Zlatana i Mirele i nena svojih unuka.
Umija i njen suprug Ahmo Alendar bili su nađe komšije u oba života.U onome na Gožulju i u onome u Pobrišću.Osim što smo bili vezani krvnom vezom,vezani smo i komšijskim odnosima.Blizina krvne veze i komšiluku činila nas je jačim,sigurnijim i produhovljenijim.
Imali smo emanet djedova i roditelja da se pazimo kao „rođeni“,da se pomažemo i da živimo zajednički život sa svojim potomstvom na dobrobit roda i plemena.
U tom zajedništvu sjećali smo se i osvježavali u svojim pričama:Sehle i Šerifa Mahića,Zahide Mujkić i Ramize Gujić,Hajre i Ezreme i drugih članova naše šire porodice.
Umija je bila otmjena,sretna,“nasmijana sa strašću“.Kroz život su je „šibale“ i sreća i tuga.Rano je ostala bez oca pa se zajedno sa Omerom i Tajibom probijala kroz život samostalno,neukaljano do osnivanja svoje familije.
Umija je se suprugom napustila Ljubuški 1993.godine.Prošli su u svom „putošestviju“ dvije države:Dansku i Njemačku.Vodeći svog teško bolesnog supruga,Umija je uspijevala da bude nježna i brižna supruga.U tome je pokazala svoju humanost,privrženost i brigu za svog Ahmu.Vjerovatno su to razlozi što je preselila na prvi dan Kurban-Bajrama,što po islamskim vjernicima znači da je igbali i da je očekuju dženetski vrtovi!
Umija je imala toplinu za svoje rođene u užoj i široj porodici.Ostavila nam je cvijetove koje rado susrećemo:Medihu u Tuzli,Zlatana i Mirelu u Mostaru.
Ubuduće ćemo kroz njih vidjeti Umiju i Ahmu i tako će oni i dalje živjeti među nama!
Izražavamo iskreno saučešće Medihi,Zlatanu i Mireli te ostaloj ožalošćenoj porodici.
Dženaza r.Umije je u ponedjeljak 6.10.2014.godine u Mostaru,na groblju Sutina u 16 sati!
Kemal Mahić