Mehmedalija Mak Dizdar rođen je 17. oktobra 1917. godine u hercegovačkom gradiću Stocu, izraslom na čarobnim vodama rijeke Bregave i ovdašnjim, neprekidanim, višemilenijumskim tragovima ljudskog i čovječnog života. Kao dječak odlazi na školovanje u Sarajevo. Prije svoga punoljetstva pripada naprednom socijalnom pokretu i ulazi u profesionalno novinarstvo. Sa 19 godina objavljuje svoju prvu poetsku zbirku, “Vidovopoljska noć”, u štampariji prepolovljenu od državne cenzure.
Odmah početkom II svjetskog rata njemačko-ustaška okupatorska vlast uskraćuje mu mogućnost javnog djelovanja, a on se priključuje ilegalnom oslobodilačkom pokretu. Pred sami kraj rata, neuspješna policijska potjera za Makom i njegovim starijim bratom Hamidom koji je također bio pripadnik pokreta otpora, završava zvjerskim premlaćivanjem Makovog trećeg brata i odvođenjem u logor „Jasenovac“, te smrću njegove majke i najmlađe sestre. Mak se nikada nije oporavio od ovog zločina, noseći stradanje svoje porodice kao vlastiti grijeh, kao bolest i tešku ranu do kraja svoga života.
Nakon rata, u socijalističkoj Jugoslaviji, najprije se, veoma uspješno vratio novinarstvu. Potom, po odluci vlasti, osniva “Seljačku knjigu”, izdavačku kuću za prosvjećivanje širokih narodnih masa. Ta mala Makova kuća ubrzo prerasta u “Narodnu prosvjetu”, jednu od najvećih i najznačajnijih izdavačkih kuća na Balkanu.
Nesklon socijalističkoj dogmatici i socrealističkoj estetici, pisanju panegirika novim vladarima, kao pjesnik ponovo progovara tek 1954. godine. Iako glavni urednik moćnog izdavača, u vlastitom izdanju štampa malu plaketu, poemu “Plivačica” koja je, uz još nekoliko paralelnih pjesničkih pojava u zemlji, ove prostore uvela u umjetnost Evrope i svijeta. Kako se i “Narodna prosvjeta” “otela”, učinila opasne i neoprostive pomake u odnosu na kontroliranu i doziranu izdavačku praksu, vlast je ukida. Mak posljednje dvije decenije života nikada nije dobio stalno i adekvatno zaposlenje. Sa svojom porodicom je živio uglavnom na granici siromaštva. No, njegovo je stvaralaštvo bivalo je sve bogatije i plodonosnije. Objavljuje niz novih poetskih zbirki i naučnih radova iz oblasti početaka bosanske pismenosti i književnosti.
Zbirka “Kameni spavač”, objavljena 1966. godine, vrhunac je Makovog stvaralaštva i jedan od najznačajnijih događaja u cjelokupnoj bosanskohercegovačkoj umjetničkoj i duhovnoj historiji. No, da se radi i o djelu sa dubokim političkim korjenima, porukama i mogućim posljedicama, prvi su prepoznali baš neprijetelji onoga što je Mak otkrivao, argumentirao i zagovarao. “Kameni spavač” je protumačen kao silan podstrek i temelj u elaboriranju i dokazivanju bosanskohercegovačkog historijskog i duhovnog identiteta, autohtone bosanske historije, državnosti, prava na prošlost i budućnost. Pojava epohalnog Makova djela, “Starih bosanskih tekstova”, antologije srednjovjekovne bosanske pismenosti, dolilo je ulje na lomaču koja je odvajkada žarila i još gori za paljevinu zemlje Bosne.
Ostavši bez ikakve zaštite i pomoći u odbrani svoga djela i života, Mak Dizdar postaje žrtvom specijalnog rata što ga protiv njega vodi politička i intelektualna velikosrpska mafija u Beogradu i Sarajevu, sve do njegovog doslovnog, precizno programiranog i znalački izdizajniranog fizičkog nestanka.
Mak je, u godini svoje smrti, objavio poetsku zbirku “Modra rijeka”, sa istoimenom pjesmom koja ga je istinski proslavila, a evropska je kritika imenovala “evropskom pjesmom”.
Za svoj doprinos bosanskohercegovačkoj knjževnosti, cjelokupnoj historiji i svoje stvaralaštvo Dizdar je nagrađen 1964. godine „Šestoaprilskom nagradom grada sarajeva“ i dvije godine kasnije „Zmajevom nagradom“.
U Sarajevu je ostao sve do svoje smrti, 14. jula 1971. godine.
Bibliografija:
„Okrutnosti kruga“ (1960)
„Koljena za madonu“, „Minijature“, „Ostrva“, „Kameni spavač“ (1966)
„Modra rijeka“ (1971)
Modra Rijeka
Niko ne zna gdje je ona
Malo znamo al je znano
Iza gore iza dola
Iza sedam iza osam
I jos dalje i jos gore
Preko gorkih preko mornih
Preko gloga preko drace
Preko zege preko stege
Preko slutnje preko sumnje
Iza devet iza deset
I jos dublje i jos jace
Iza slutnje iza tmace
Gdje pjetlovi ne pjevaju
Gdje se ne zna za glas roga
I jos hude i jos lude
Iza uma iza boga
Ima jedna modra rijeka
Siroka je duboka je
Sto godina siroka je
Tisuc ljeta duboka jest
O duljini i ne sanjaj
Tma i tmusa neprebolna
Sto godina siroka je
Ima jedna modra rijeka
Ima jedna modra rijeka
Valja nama preko rijeke
ZAPIS O ODLASKU
Na svijetu ovom dugo ja žih
Bih osaamdeset i osam ljeta na sijemu svijetu
U svoj dom mnogo blaga spremih i skrih
Ne časih ni časa namjernika na častih ne pogostih gosta
Na svijetu sijem ja živjeh dosta
I mnoga blaga revno ko mrav u dom svoj nesoh
Sada u končini
Odlazim
Sa sobom ništa ja ništi ne ponesoh
Pusto iza mene sve blago osta
Mehmedalija Mak Dizdar . .