U potrazi za jelima bosanske kuhinje uvijek ćemo se na početku sresti s bosanskim loncem.Riječ je o originalnom domaćem receptu,starom više stoljeća.U početku se bosanski lonac pripremao u šumi,pri sječi drva ili u rudarskim kopovima.
Priprema je vrlo jednostavna.Uzme se zemljani lonac i u njega redaju manji komadi mesa-obavezno bar dvije vrste,najčešće goveđe i ovčije-pa se dodaju bijeli i crveni luk,mrkva,krompir,korijen peršina,celer,paštrnjak,mohuna,ako je ima.Sve se to začini solju,lonac se dobro poveže i jelo pristavi na vatru.
Nekad bi to bila vatra „ispod dva kamena“,a nekada bi se lonac jednostavno zagrnuo žeravicom.
Vremenom se mnogo toga promijenilo-zemljani sud zamijenjen je loncem,u začine je dodat biber u zrnu,današnjim domaćicama i šefovima kuhinja na raspolaganju je veliki izbor povrća,paradajz je odavno dio bosanskog lonca.
Ali jedno je sigurno-to je jedno od najzdravijih i najukusnijih jela na planeti.U čemu je njegova tajna?Ima različitih mišljenja,jedni kažu važan je dug proces kuhanja na tihoj vatri,drugi tvrde da je tajna u bijelom luku koji se,preuzimajući tokom kuhanja okuse i mirise ostalih sastojaka,pretvara u mozak,treći…
U svakom slučaju bitne su dvije napomene.1.česna bijelog luka stavljaju se u lonac neočišćena od kore i 2.lonac se ne smije napuniti do vrha već se ostave tri-četiri prsta da se jelo može „krčkati“.
Izvor:Specijaliteti bosanske kuhinje
