V idjeli smo da u oživljavanju uništenih sela i mezri u toj nahiji učestvuju,pored starješina vlaške grupacije te nahije,i vlaške starješine iz drugih grupacija Vlaha.Ta činjenica ne može se objasniti time što grupacija Vlaha u nahiji Mostar ne bi mogla sama pživjeti puste zemčje i sela.Ta je grupacija,kako smo rekli,imala 16 katuna,sa 355 kuće i 69 neoženjenih.Vojvoda tih Vlaha bio je Vladimir.Među ostalim katunarima isticao se Opanak knez Vladko.Ovi Vlasi naseljavali su kraj oko Mostara,Ljubuškog i Imotskog .Oni su,sa svojim vojvodom Vladimirom na čelu,bili napustili svoja staništa.Ne zna se kuda su krenuli,da li na sjeverozapad ili na jugozapad,prema moru,ali je sigurno da su napustili osmanski teritorij.Ne može se precizno utvrditi ni kada se to desilo.Sigurno je to da je ova grupacija jedno vrijeme bila pod osmanskom vlašću prije nego je napustila svoja staništa.O tome govori činjenica da se spominje islamizirani brat katunara Mrkše sina Stepana-Mustafa.Vjerovatno da se to desilo 1471.g. ili oko te godine,za vrijeme osmansko-ugarskih borbi koje su završile zauzimanjem tvrđave Počitelj,a zatim tvrđava Ljubuški i rog od strane Turaka.Nakon toga su Turci,reklo bi se,učinili sve da vrate tu prilično brojnu vlašku formaciju na svoj teritorij,u njena stara staništa.Oni su pregovarali s tim Vlasima i dali im garancije o bezbjednosti.To se desilo u vrijeme sandžak-bega Hamza-bega.Izgleda da se u vrijeme toga sandžak-bega svi Vlasi ove grupacije nisu vratili na osmanski teritorij,nego je to postepeno vraćanje nastavljeno i u vrijeme sandžak-bega Sinan-bega.Vlasima su vraćena njihova staništa,a njihovim starješinama zemlja i imovina.
Tako se kaže da,kada je vojvoda Vladimir došao po ugovoru i jamstva sigurnosti(ahd-u amanla),Hamza-beg mu je dao njegove baštine u području tvrđave Ljubuški,u mezrama Dobro Selo i Buhovo i u području Mostara-njegove baštine u mezri Mokro,njegove baštine u mezri Ledinac u području tvrđave imotski,njegove baštine u mezrama Kongora,Kumljan i Čeršljani,kao i njegove dvije mezre po imenu Tihalj i Turjak,koje predstavljaju zemlju od po dva čiftluka.Uz to mu je dao u granicama sela Knežpolje dva mlina po imenu Boč.Sandžak-beg Sinan-beg dao mu je,uz tapiju,zemlju Rakit,kako bi se nastabnio u carevoj zemlji,kako bi oživio pomenute zemlje i kako bi naselio hrišćane koji su s njim izašli iz careve zemlje i dao im zemlju na dodijeljenim zemljama.Koliko god ljudi dođe,neka ih na tim zemljama naseli.Tako je potvrđeno i uvedeno u defter.
…Zbog ovakve situacije u području vlaške grupacije vojvode Vladimira,prirodno je da su Turci za oživljavanje pustih sela i zemalja u nahiji Mostar angažirali Vlahe i vlaške starješine s obje strane rijeke Neretve.Da bi situacija na zapadnoj strani donjeg toka Neretve pa prema moru bila jasnija,osvrnućemo se i na drugu vlašku grupaciju koja je također napustila osmanski teritorij.To je vlaška grupacija pod zapovjedništvom vojvode Dadoja.Ta vlaška grupacija od 264 kuće sastojala se od 5 katuna.To su sljedeći katuni:katun Vukića Krmpotića,katun vojvode Dadoja,katun Radopolje,katun Stepana Vukonoha i katun Ivana sina Kačića.Ta grupacija koja je označena kao grpacija zapadnoh Huma vjerovatno se povukla s osmanskog teritorija u vremenu bliskom bijegu formacije vojvode Vladimira.Njeno povlačenje je svakako u vezi s osmanskim prodiranjem prema obali mora.U bilješci o povratku ove grupacije na osmanski teritorij se kaže sljedeće:“I vojvoda Dadoj vratio se na osmanski teritorij pod istim uslovima pod kojima se vratio vojvoda Vladimir(ahd-u amanla).Kada je on došao,dali su mu zemlje,s tim da ko god dođe ima da se na te zemlje naseli.To su ove zemlje:u Dubrovici Kućene zemlje,Polog,Hraštani,Kneža Polje,Ošast,Tošić,Čapljina,Kneže Polje,Gorica Grdić,Jasenice,Ziverići,Jezerčani,Olovići,Biočani,Veljanci,Tihaljine,Homečani,Zahodi,Otrić.Zaostrog i dva vinograda po imenu Lina i Stabno Polje.sve te zemlje su stara(kadimi9baština vojvode Dadoja.na toj osnovi je napravio ugovor(muahede) i došao.To mu je sve potvrđeno i na njega zavedeno s time da to zajedno uživa sa katunima koji s njim dođu i sa licima koja bi došla“.
Izvor:Nedim Filipović-Osmanski feudalizam u Bosni i Hercegovini(SA 2007.)