NAPOMENA:Tekst koji slijedi u nastavcima dostavio nam je don Aleksandar Boras,koji je vrijedno skupljao u nastavcima tekstove iz predratne „Arene“.I ovom prilikom se zahvaljujemo uvaženom godpodinu Borasu za sve njegove tekstove!
U kasnu jesen 1774.g.-one iste kad je talijanski putopisac Alberto Fortis objavio u Veneciji svoj prijevod glasovite „Hasanaginice“,skrenuvši tako svijetu pozornost na ljepotu naše narodne poezije-zbio se nesvakidašnji događaj na vrletnoj visoravni Morinama između Nevesinja i Uloga:vraćajući se iz Borija s isprošenom nevjestom,svatovi Mustajbega Lakišića iz Mostara zapali su u snježnu oluju te jedan po jedan pogibali od ledene smrti.Spasila se na čudesan način samo jedna jedina osoba-nesuđena Lakišićeva mladenka,Umihana Čengić.
Unatoč slabim,gotovo nikakvim komunikacijama,kad su vijesti o običnim zbivanjima putovale puževskim hodom,glas o toj nesreći strelovito je dopro u sve krajeve BiH,pa i dalje,možda i zato što su smrtno stradali gotovo svi najugledniji ljudi jednoga grada.Mostaru će trebati nekoliko decenija da zaliječi rane i popuni nenadanu prazninu.
UZ BOK „HASANAGINICI“
Povezanost hirova prirode koji djeluju poput usuda i nesretnih ljudskih sudbina čiji je nesretan kraj potaknut i postupcima glavnih ličnosti,te-kao u kakvoj Betovenovoj simfoniji-stalno ponavljanje motiva čiste,nježne i zabranjene ljubavi,ponukali su anonimnog pjesnika da to neobično i nesvakidašnje zbivanje oplemeni poetskim izričajem.
…“Svatovsko groblje na Morinama“ ili „Ženidba bega Ljubovića“ spada u najljepše balade muslimanske književnosti poput „Hasanaginice“ ili „Smrt Omera i Merime“.Evo njezina početka:
„Zaprosio beže Ljuboviću
na Zagorju lijepu djevojku,
Umihanu Čengić-Alajbega
Zaprosio,curu isprosio,
na prstenu svadbu odgodio:
I ta svadba do petnaest dana,
dok se beže Nevesinju vrati
i pokupi kićene svatove.
Glas do glasa,haber do habera,
to začuo Mostarlija Mujo,
pa šarenu knjigu načinio,
na koljeno begu Ljuboviću:
„Čuješ mene,beže Ljuboviću,
jesam čuo,jesam razumio
da si moju curu preprosio,
na Zagorju lijepu djevojku;
a ti znadeš,beže Ljuboviću,
da je Uma moja zaručnica
To se obraza i namusa tiče,
te ja,beli,pregorjet ne mogu,
neg*te zato na mejdan pozivam.
Ko dobije na dugu mejdanu,
neka ljubi lijepu Umihanu.
I evo ti tri mejdana dajem:
prvi mejdan poniže Mostara,
baš u Bišću,polju širokome,
niže moje od kamena kule,
oklen gleda moja majka stara;
drugi mejdan niže tvoje kule,
na širokom polju Nevesinju,
oklen gleda tvoja majka stara,
treći mejdan na Zagorju ravnu,
niže dvora Čengić-Alajbega,
gdjeno gleda Uma plemenita.
Ako l* nećeš na mejdan izići,
dođi meni do bijela Mostara
i povedi pretila dorata,
da sa svatim* ideš na Zagorje,
da dovedeš pod Umom dorina,
od Zagorja do Mostara bijela…