Kenana Karamehmedović, petogodišnja djevojčica, iz sela Urisići kod Srebrenice je pravi primjer mladog i odvažnog heroja. Herojska borba ove djevojčice počinje od njenog trećeg mjeseca života. Mala Kenana je poslije jake prehlade u trećem mjesecu svog života, ostala bez sluha. Pet godina kasnije Kenani je u Univerzitetskoj bolnici Tuzla ugrađen kohlerani implant. Kenana danas iz svog sela, 40 kilometara udaljenog od Srebrenice, posjećuje logopeda tri puta sedmično i napreduje iz dana u dan ( Prijatelji Srebrenice – Anadolu Ajansı )
Zauzeti svakodnevnim brigama, obavezama, okupirani ličnim problemima, ne obraćamo pažnju na druge, ne razmišljamo kako ljudi oko nas žive. Živimo u vremenu u kom su planetarno popularni heroji, kreirani u svijetu mašte, a koje možemo da sretnemo samo na filmovima. Da li ima heroja i u našem vremenu ili su oni ostali zarobljeni u prošlosti? Zaboravljamo na prave istinske heroje koji žive sa nama i među nama, a koji se herojski bore od početka svog života.
Kenana Karamehmedović, petogodišnja djevojčica, iz sela Urisići kod Srebrenice je pravi primjer mladog i odvažnog heroja. Herojska borba ove djevojčice počinje od njenog trećeg mjeseca života. Mala Kenana je poslije jake prehlade u trećem mjesecu svog života, ostala bez sluha. Pet godina kasnije Kenani je u Univerzitetskoj bolnici Tuzla ugrađen kohlerani implant. Kenana danas iz svog sela, 40 kilometara udaljenog od Srebrenice, posjećuje logopeda tri puta sedmično i napreduje iz dana u dan. Ova djevojčica je na samom početku svog oporavka, uči da govori.
„Moja kćerka Kenana od tri mjeseca se prehladila. Od tad je ostala gluho-nijema, pa smo počeli da je vodamo po Tuzli, upućivali me u Banjaluku, Istočno Sarajevo da je operišem. Nisam imao para da je operišem, neki se ljudi javili, operisao sam je, ide nabolje”, istakao je za Anadolu Agency (AA) Kadrija Karamehmedović, otac petogodišnje Kenane.
Put porodice Karamehmedović ka zajedničkom cilju, potpunom oporavku Kenane nije nimalo lak. Selo Urisići je 40 kilometara udaljeno od Srebrenice, pola puta je makadam, a dodatni problem predstavlja nepostojanje autobuskih linija. Sve poteškoće sa kojim se susreću Karamehmedovići su zanemarljive jer je ispred njih jasan cilj.
„Eto, svaki dan putujem. Idem ponedjeljkom, srijedom i petkom u Srebrenicu. Prevoza nemamo, nemam svojih kola. Ovako kad neko naiđe za Srebrenicu pitam ga koliko je para, ide i on za svoje potrebe, naplati koliko je njegovo – pet maraka, nekad deset. A da ovako neko te vozi maksuz, četrdeset, pedeset maraka uzimaju ljudi da te ne čeka, vrati odmah”, kaže Kadrija Karamehmedović.
Međutim, ova hrabra porodica ne gubi nadu i vjeru.
“Teško je izboriti se sa problemima, ali naša Kenana će da ozdravi“ , sigurna je u Kenanin oporavak, njena majka Jasna.
Život mnogo puta nije lak. Porodica Karamehmedović se u to najbolje uvjerila na svom primjeru. Pored svih poteškoća sa kojim se svakodnevno susreću, dodatni problem predstavlja nemanje stalnog izvora prihoda. U kući Karamehmedovića niko nije zaposlen. Jedini stalni prihod koji imaju je dječiji dodatak u visini od 35 maraka. Otac Kadrija svoju porodicu izdržava, baveći se poljoprivredom, a pored toga posjeduje i jednu kravu.
Svi problemi sa kojima se Karamehmedovići susreću nestaju, kada se ugleda Kenanin osmijeh. Ovaj osmijeh je iskren i čist, pun nade. Kenana se hrabro bori i boriće se dok ne dođe do svog cilja. Kad pomislimo da ne postoje heroji u vremenu u kom živimo, moramo da pogledamo malo bolje. Kenana Karmehmedović je najbolji primjer, da herojstvo nikad ne umire.
(Anadolu Agency)