Hrvatska je Mladicu samo u srpnju ‘93. platila 9 milijuna DEM!

gojko šušakHaaško tužiteljstvo objavilo je dio dnevnika srpskoga generala

ZAGREB – Cijeli rat, od 1992. nadalje, general Ratko Mladic sastajao se s hrvatskim generalima, dogovarao prekide vatre, isporuke oružja i nafte i zajednicku borbu protiv Bošnjaka. Dio dnevnika Ratka Mladica objavilo je Haaško tužiteljstvo kako bi ga koristilo kao dokaz protiv Jadranka Prlica, Slobodana Praljka i ostalih celnika Herceg-Bosne kojima se sudi u Haagu.

General Mladic u svom je dnevniku ostavio bilješke sa susreta s Praljkom, Prlicem, Antom Rosom, Milivojem Petkovicem i drugima, vecinom u madarskom Pecuhu ili Njivicama u Crnoj Gori.

Financijski najteži sastanak

Na jednom od sastanaka u veljaci 1994. sudjelovao je hrvatski ministar financija Jozo Martinovic. On je bio ministar financija u Vladi Franje Gregurica od kolovoza 1992. Preko Joze Martinovica išlo je financiranje Herceg-Bosne i nakon što je u kolovozu 1992. iz Vlade prešao u Privrednu banku. Uz Gojka Šuška i Hrvoja Šarinica on je bio potpisnik racuna u Austriji i clan Upravnog odbora RH Alan preko kojeg je kupovano oružje.

Financijski najteži sastanak bio je onaj od 8. srpnja 1993. s Milivojem Petkovicem u Njivicama, u vrijeme sukoba Hrvata i Bošnjaka. Petkovic je do kraja srpnja 1993. bio nacelnik Glavnog stožera HVO-a, a tada ga je zamijenio Praljak. Mladic je zabilježio da su u zamjenu za oružje i “ucinjene usluge” položene 1,191.246 tadašnjih njemackih maraka i dvije cisterne dizela.

Dogovoreno je da Hrvati 8,092.032 marke plate u roku od tjedan dana. Sav taj novac došao je, naravno, iz Hrvatske, jer se u to vrijeme HVO financiralo direktno iz Zagreba.

Prvi sastanak koji je Haaško tužiteljstvo izdvojilo je onaj od 5. listopada 1992., kad se Mladic u Pecuhu našao s delegacijom Hrvatske i Herceg-Bosne.

Kao predstavnik Hrvatske bio je Slobodan Praljak, koji je od ožujka 1992. do srpnja 1993. bio pomocnik Gojka Šuška. U srpnju 1993. postaje zapovjednik HVO-a. Praljak od Mladica traži da srpske snage prekinu granatirati Slavonski Brod. Hrvati iz Jajca Srbima ce dati struju, a oni ce im zauzvrat pustiti vodu. Praljak (ako je vjerovati dnevnickim bilješkama) predlaže Mladicu obustavu sukoba.

‘Podijelit cemo Bosnu’

Objašnjava mu da Hrvatima nije u interesu rat sa Srbima, rat ce prestati dogovorom Hrvata i Srba, a prava opasnost su Muslimani. “Naš cilj je Banovina iz 1939., ako to ne postignemo, nastavljamo rat”, zapisao je Mladic Praljkove rijeci. On uvjerava Mladica da je sporazum Tudmana i Izetbegovica samo formalan, donesen na inzistiranje Amerikanaca, kako bi se dodvorili islamskom svijetu. Posljednja bilješka s tog susreta su Praljkove rijeci: “Treba iseliti Hrvate iz Vojvodine”.

Na drugom sastanku, nakon pada Posavine 26. listopada 1992., Praljak kaže: “Na dobrom smo putu da prisilimo Aliju da podijeli Bosnu. Mi cemo natjerati Aliju da sjedne za stol s Bobanom i Karadžicem. Interes nam je da Muslimani dobiju svoj kanton da bi imali gdje odseliti”. Na tom je sastanku dogovoreno da se održi sastanak Janka Bobetka i Božidara Vucurevica o liniji HV-a kod Trebinja.

Društvo kod Miloševica

Iduce godine, u srpnju 1993., kad je vec buktio sukob s Muslimanima, Mladic je na sastanku kod Miloševica u Beogradu. Miloševic mu govori da ne bi trebali davati preveliku podršku Hrvatima. Na sastanku je i Karadžic, koji kaže da trebaju pomoci Hrvatima da bi se prisililo Muslimane na podjelu Bosne. Ipak, Karadžic upozorava da, ako Hrvati napadnu RSK, Srbi iz BiH moraju poslati dva korpusa da pomognu Marticu. Miloševic tumaci: “Ne bih ja išao na presijecanje Muslimana na dvije autonomije. Mi smo ih nudili Hrvatima, a Tudman je rekao uzmite ih vi”.

jutarnji

1366 Posjeta 1 Posjeta danas