Odabrani muslimanski mjesec posebno je osjetan i jedinstven u Sarajevu kojeg, tokom ramazanskih dana, ispuni duhovna energija i specifična atmosfera. Da je ramazan, osim za približavanje Bogu, mjesec kojim se vjernici približavaju jedni drugima, najbolje svjedoče prizori sa sarajevskih ulica tokom ramazanskih iftara i druženja.
Tokom dana, kada sunčeve zrake i ljetna sparina ispune grad, glavne gradske ulice postaju neobično mirne. Prolazeći kroz mahale, iz okolnih džamija koje ispunjavaju vjernici mogu se čuti glasovi imama i hafiza koji uče Kur'an.
Mukabeli, učenju 10 do 20 stranica Kur'ana u podnevskom i ikindijskom vremenu prije ili iza namaza, prisustvuju vjernici svih dobi stvarajući tako atmosferu zajedništva u vjeri. Grad zaživi predveče kada se prazne tezge na gradskim pijacama, a postači sa kesama prepunim voća i druge hrane hrle prema pekarama gdje se u redovima čeka na somune, dok se ulicama širi miomiris ćurekota, nezaobilaznog začina kojim se prije pečenja posipaju sarajevski ramazanski somuni.
Nekoliko minuta prije zalaska Sunca, grupe građana i turista brdovitim stazama stižu do male utvrde Žute tabije, stare dvije stotine godina, odakle se pruža jedinstven panoramski pogled i odakle tobdžija, odjeven u tradicionalnu nošnju, jednim pucnjem s topa ozvaniči kraj posta. Oni podno grada, u međuvremenu, strpljivo čekaju zvuk topa i simbolični vatromet kojim se nakon pucnja osvijetli nebo. Sarajevsku dolinu tada ispune ezani dok se pale kandilji na džamijama. U isto vrijeme, vjernici prvim zalogajima hurmi i gutljajima vode prekidaju post, ove godine dug više od 18 sati.
U Sarajevu su brojne društvene i druge aktivnosti prilagođene upravo ramazanskim danima. Tako restorani u starom dijelu grada pripremaju obilnije obroke, u svoje menije uvrštavaju tradicionalna bosanska jela, čorbe, pite i kolače specifične za mjesec posta, te proširuju svoje bašte dodajući nove stolice i sofe za goste.
Tih noći, brojne radnje ostaju otvorene do kasno u noć, kada Baščaršijom prolaze šetači i turisti, sladeći se kuhanim kukuruzima, sladoledom, bademima, kikirikijem, lješnjacima, pistacijama, prodaju se lubenice, sokovi od nara, dinje i borovnica.
Istovremeno, sa stanovnicima grada stapaju se i grupe brojnih turista koji fotografijom žele ovjekovječiti jedinstvenu atmosferu.
Nakon iftara i druženja uz kafu i čaj, vjernici odlaze u svoje džemate i džamije, koje pozivaju na molitvu, obavljanje teravih-namaza, molitve koja se obavlja samo u ramazanu.
U isto vrijeme, gradske ulice vrve, a postači se pripremaju za sehur, ponovno objedovanje kojim započinju post za naredni dan.
Hafiz Sadrudin Išerić, imam Careve – Sultan Fatihove džamije, najstarije džamije u Sarajevu i jedne od nastarijih u BiH, kaže kako je Sarajevo poseban grad, a ramazan poseban mjesec.
– Sarajevo je sam od sebe poseban grad, ima svoj ruhanijet, posebnost i to će reći oni koji su došli ovdje, a koji su obišli svijet. A ramazan je poseban mjesec, vid velike Allahove milosti prema robovima. Sarajevo je uvijek imalo tu tradiciju, inače taj dio koji je Turska osvojila i otvorila, ona je unijela malo ruhanijeta u vjeru, neke živosti da to nije samo forma već da se unese i ljepote. Tako da je Sarajevo stvarno posebno ljeti, jednostavno se promijeni dan u noć, ne samo kod postača već i u čaršiji vidite navečer oko jedan ili dva sata kao da je 12 sati po danu. Džamije su punije, moraju biti. Sve što vjernik radi mimo ramazana, u ramazanu dobija neku potpunu, drugu vrijednost. Hvala Bogu, kad je tako. Sada imamo snagu u našoj omladini, novu generaciju mladog svijeta koji je ponosan što su muslimani, ne stide se svoje vjere i vole svoju zemlju, kaže ef. Išerić.
Anadolija