Nikoga nemam,ali svi moji duboko su
pohranjeni u meni;
sad još čuje se iz daljine glas što viče na vjetru
Oni bdiju za mene
Oni me savjetuju u nužnim stvarima i opraštaju mi,
kad
krive riječi stavljam na prava mjesta
Oni uvijek shvaćaju što sam htio reći
Oni me uče da budem nježan sa ženama
Oni se brinu da nekako prolazim iz dana u dan
Oni se izlažu dok sa svih strana pljušte poniženja
Oni me vode za ruku preko ulica i pokazuju mi gdje da
kupim kartu za kino i podzemnu željeznicu
Oni su toliko moji,da ih neprestano zaboravljam,a
oni mi pomažu da završim i ovu pjesmu
(Začuđujuće je koliko oni znadu o životu)
I kad sam posve ravnodušan prema njima,
kad im kažem
da odu,oni odu,ali ostanu na mojoj strani
Oni znadu:ja njegujem svoja prava.
Izbor:Kemal Mahić
1242 Posjeta 2 Posjeta danas