Naš cilj je da ne budemo pokopno društvo, nego zajednica koja će revitalizirati postojeće objekte

bajroPise:Bajro Perva

Prvi put sam u Ljubuškom bio  1974.  godine.  Tada sam  kao  učenik  Gazi  Hu-srev-begove medrese u prigradskom  džematu  Gradska  obavljao ramazansku praksu.
Bilo mi je  to  jedno  od  najljepših  ramazanskih  boravaka  izvan  porodice.  Tada  mi  je  rečeno  da  će preda me u ljubušku čaršiju doći  Ahmet  Maksumić  zvani  Musić, a da ću ga prepoznati po fe-su  na  glavi.
Po  izlasku  iz  autobusa  sjeo  sam  na  jedan  kameni zid. Kroz desetak minuta u rijeci  prolaznika  primijetio  sam plećatog  i  visokog  čovjeka  koji  je  za  glavu  bio  viši  od  ostalih prolaznika.
Pogledom  je  tražio mladića  koji  će  s  njim  na  Gradsku.  Budući  da  mu  se  pogled nije  zaustavio  na  meni,  prišao sam  mu  i  predstavio  se.
Potapšao  me  po  ramenu  i  zaželio  mi dobrodošlicu: „Brate moj, bit će ti  dobro  kod  nas!“  Doista,  bilo mi je dobro.
U  drugoj  polovini  oktobra 2016. ponovo sam u Ljubuškom i  na  Gradskoj.  Osim  jeseni  ništa  više  nije  kao  što  je  bilo  toliko  godina  prije.
Korpulentni Ahmet preselio je na Ahiret. Na Vječnost  su  otišli  i  mnogi  drugi ljudi koje sam tada upoznao.
Među  njima  i  rahmetli  Asim ef.  Smajić,  dugogodišnji  glavni  ljubuški  imam,  pa  Ahmetov brat Šaćir, koji mi je, kad smo se upoznavali, rekao:
„Ja sam brat burazerov.“  Od  živućih  Gračana koje sam poznavao sreo sam hadžiju Junuza Špagu i Mumina Elezovića, predsjednika Medžlisa  Islamske  zajednice  Ljubuški.
Na  dužnosti  glavnog  imama  je Šemso ef. Germić.

Jedina oaza islama u Zapadno-hercegovačkom kantona

semsomuminMumin Elezovic i Semso ef.Germic
Sa Šemsom ef. Germićem susrećem  se  u  novim  prostorijama  Medžlisa  Islamske  zajednice  Ljubuški  kod  džamije  na Žabljaku.  A,  sa  pendžera  ovog objekta  pruža  se  divan  pogled na grad Ljubuški što se posljednjih decenija razmilio i po plodnom  Ljubuškom  polju.

gozuljDzamija na Zabljaku

Dolazeći  u  ovaj  dio  starog  grada  primijetio sam da je novim slojem asfalta  presvućena  ulica  koja povezuje  mahale  starog  grada Ljubuškog  gdje  živi  najveći  dio ljubuških Bošnjaka.
O aktuelnostima  iz  života  ovdašnjih  Bošnjaka Šemso ef. Germić podvlači:  „Mi  smo  povratnički  medžlis  i  jedina  oaza  islama  u  Zapadno-hercegovačkom  kantonu.
Na  području  Medžlisa  prije agresije na BiH bilo je oko 1800 Bošnjaka.  Do  dolaska  Austro Ugarske  u  urbanim  sredinama Vitini  i  Ljubuškom  Bošnjaci  su bili  u  većini.  Tokom  agresije  na BiH većina Bošnjaka je protjerana i oni se sada mahom nalaze u skandinavskim  zemljama.
Ima ih  i  u  Americi.  Jedan  broj  Bošnjaka  je  i  tokom  agresije  ostao u  Ljubuškom.Gradske  džamije  nisu  srušene,  ali  su  devasti-rane. Međutim, one u Vitini i na Gradskoj  su  srušene.
Od  2003.godine  ovdje  sam  jedini  stalni imam.  U  funkciju  su  stavljene džamije  u  mahalama  Žabljak  i Gožulj,  te  mesdžid  u  Pobršću. Džamija  na  Gradskoj  obnovljeje 2006., a u Vitini 2010. godine.  Otpočela  je  i  obnova  džamije Mesudage  Vučijakovića na  Gradu,  koja  je  pod  zaštitom  države. U gradu ima i musalla, jedina  preostala  musalla  sa  kamenim  zidovima  i  mihrabom u Hercegovini.

gozulj1Dzamija na Gozulju

Nalazi se na Gožulju.  Bila  je  zarasla  u  šipražje.  Sada  je  očišćena.Restauriramo  i  zgradu  nekadašnje  kiraethane,  kasnije  Fejzine  kahvane,  gde  smo  predvidjeli  otvoriti  etnozavičajnu  sobu  i  kahvanu.  Ovaj  prostor  će  nam  puno značiti.“

Ženska džamija

zenska-dzamijaZenska dzamija na Prilazu

U  mahali  Prilaz  u  Ljubuškom obnavlja se Ženska džamija koja nije u funkciji od 1938. godune.
Pokrivena  je.  Ovih  dana  ugradit će se i stolarija. U tu mahalu vratilo se sedam porodica, a nedavno  je  asfaltirana  i  ulica  gdje se ona nalazi.
Džamija je sagrađena  1864.  godine.  Njen  vakif bio  je  Hadži  Krehić  koji  je  preselio  na  Ahiret  prije  nego  što  je ona  završena.  Njegova  supruga  je  završila  džamiju.
Pored džamije  sagrađena  je  i  čatrnja.
Efendija Germić je 2005. na jednoj hutbi govorio o potrebi njene  obnove.  Uz  ostalo  kazao  je da  bi  trebalo  stotinjak  vakifa  sa po  100  KM  kako  bi  se  započeo taj hajirli posao.  Ostaci džamije
bili su dobrano zarasli u žbunje i korov. Krenuli su sa čišćenjem terena  i  2010.  uspjeli  je  pokriti kamenom  pločom,  kako  je  i  ranije  bila  pokrivena.  Ona  će  biti četvrta  džamija  koja  je  dovedena u funkciju. Želja im je da makar  jedan  namaz  u  njoj  klanjaju i organiziraju prvi iftar u njenom  haremu.
Ona  može  biti  i turistička atrakcija, pogotovo za Arape  koji  dolaze  da  obiđu  vodopad Kravice.

Na Gradskoj obnovljena većina kuća

Jedan od povratnika na Gradsku  je  i  hadžija  Mumin  Elezović,  koji  već  treći  mandat  obnaša  funkciju  predsjednika MIZ  Ljubuški.  On  odlično  poznaje Gradsku i Gračane, te donosi  presjek  odvijanja  života  u
ovom  povratničkom  mjestu:
„Na  Gradskoj  ima  15  porodica koje tu stalno žive. Većina kuća je  obnovljena.  Vikendom  i  preko  ljeta  Gradska  živi  punim  kapacitetom. Obnovljena su i imanja. Naš cilj je bio od samog povratka  da  mi  kao  zajednica  ne budemo  pokopno  društvo,  nego zajednica koja će revitalizirati postojeće objekte i u njih vratiti  život.

gradska                                                      Dzamija na Gradskoj

 

Na  tome  radimo  koliko  možemo.  Rezultati  pokazuju  da  smo  puno  toga  uradili, a  imamo  još  želja  koje  kanimo ostvariti.
Nama pripada i mjesto Drljajice  gdje  su  živjele  porodice Masleša. Teritorijalno su pripadali Čitluku, a bili su dio džemata  Gradska  i  MIZ  Ljubuški.
Tu nam još neke stvari – škripe.Nismo revitilazirali objekata koliko  smo  željeli.  Ima  određenih problema.  Tu bi i općina Čitluk mogla više uraditi.
Prije godinu dana  desio  se  incident  u  kome je  jedna  grupa  huligana  porušila ono što nije u ratu uništeno i ono što je s povratkom bilo obnovljeno.
Vrlo  jasno  je  poslana poruka  da  tu  nismo  dobrodošli. Po dojavi da se desio ovaj sramotni  čin,  na  lice  mjesta  došli  smo  mi,  čelnici  Medžlisa,  potom  je  stigao  i  muftija  mostarski Salem ef. Dedović, a kasnije i načelnik općine Čitluk.
Prilikom  posjete  Gradskoj svratili  smo  na  šerbe  od  nara kod  hadžije  Junuza  Špage.  Prije  nekoliko  godina  na  Ahiret  je preselila  njegova  hanuma.

spago
Od tada sam živi u svojoj Gradskoj.
Ni na šta se ne  žali. Za zimu je obezbijedio  organski  džem  od smokava i sok od šipka.
Danas u Ljubuškom  živi 350 Bošnjaka
Bilo  je  povratka  i  u  Ljubuškom.  Danas  na  području  općine  živi  350  Bošnjaka,  a  većina njih je u gradu. Ima i mlađih porodica.  Ove  godine  rođeno  je pet  bošnjačkih  beba.  Prije  sedam  godina  u  Medžlisu  su,  iako  su  slabog  imovnog  stanja,uveli  praksu  da  svako  novorođenče daruju sa 150 KM.
U tome im kao i u mnogo čemu drugom pomažu  Ljubušaci  iz  dijaspore. Imaju i socijalni program koji su realizirali u podizanju kuće jednoj  siromašnoj  porodici,  pa u  pružanju  pomoći  u  liječenju bolesnih,  te  konkretne  pomoći ugroženim porodicama.
Vode računa o transparentnom utrošku novca. Čine konkretne korake da Zajednica poprimi praksu institucionalnog djelovanja.
Osnovnu  školu  u  Ljubuškom pohađa  28  bošnjačke  djece.  Ta djeca dolaze i na vjeronauku. U srednju školu ide 9 djece. U  Vitini,  rodnom  mjestu  Mehmed-bega  Ljubušaka,  živi 13  Bošnjaka,  mahom  starijih osoba.
Barem  kako  sada  stvari  stoje,  šereti  bi  rekli:  „U  Vitini život  Bošnjaka  ostaje  na  starima.“
Mehmed-beg  Kapetanović Ljubušak  (1839  –  1931.  godine) bio  je  istaknuti  publicista  i  dr-žavni poslenik. Objavio je nekoliko  vrijednih  djela.
Među  Bošnjacima  u  Bosni  i  Hercegovini  bio  je  prvi  koji  se  zainteresirao  za  narodne  umotvorine.  Za vrijeme  turske  i  austrougarske uprave  zauzimao  je  visoke  položaje  u  državnoj  upravi.  Bio  je i  gradonačelnik  Sarajeva.
Džamija Ali-bega Kapetanovića u Vitini nalaz se uz cestu Ljubuški – Grude, na obali rijeke Vrioštice.

vitinadzamija2
Sagradio  ju  je  Ali-beg  Kapetanović, sin posljednjeg ljubuškog kapetana  Sulejman-bega.  Sagrađena je između 1856. i 1858. godine.  Ali-beg  Kapetanović  je umro 1858. godine i ukopan je u haremu džamije.
Medžlis tradicionalno 17. noći ramazana u Vitini organizira zajednički iftar i klanjanje teravije u  džematu.  Imam  Germić  pet-kom u Vitini obilazi povratnike i obavlja akšam namaz.
Vakufsku zemlju oplemenili zasadima šipka,oraha i višnje.
I  na  području  ovog  medžlisa  postoji  dobar  broj  vakufskih parcela  i  druge  imovine  koja  je ranije  oduzeta.  Međutim,  imaju  i  vakufske  imovine  koja  im  je dostupna.
U namjeri da oplemenjivanjem  vakufskih  dobara daju važnost vakifima i iniciraju  nova  uvakufljenja,  pokrenuli su nekoliko projekata. Preko  doktora  Nihada  Sadikovića dobili  su  oko  300  sadnica  šipaka  i  oformili  plantažu  ovog  veoma  ljekovitog  i  traženog  voća.
Doktor Nihad Sadiković je donirao  i  sredstva  za  uspostavljanje mehanizma  za  navodnjavanje  te  plantaže.  Već  naredne  godine očekuju prve prinose i dobit za  potrebe  Medžlisa.  Preko  Vakufske direkcije dobili su po 100 sadnica oraha i višnje i formirali  nove  plantaže.  Radi  se  o  parcelama na starim haremima. Ni najstarijim  Bošnjacima  nikad niko  nije  pričao  kad  se  prestalo u  njih  ukopavati.
Uzgred  rade  i na uređenju aktualnih harema.
Glavni  imam  Germić  dodaje: „Naša  je  spremnost  da  se  borimo za dobrobit naših Bošnjaka.
Imamo  nešto  Bošnjaka  koji  rade  u  općini,  u  graničnoj  policiji,  a  ima  i  privatnih  poduzetnika. Doktor Nihad Sadiković ima prestižnu  polikliniku.
Iako  je nezahvalno  bilo  koga  posebno isticati  u  smislu  angažmana  za potrebe Medžlisa, spomenut ću doktora  Nihada  Sadikovića,  arhitektu  Tarika  Mujanovića,  porodice  Osmić  i  Omerhodžić.  Za asfaltiranje  ulica  u  mahalama od  Žabljaka  doposebno  su  zaslužni  Svetozar  Pudarić,  tadašnji  član  Predsjedništva  Federacije BiH, Federalno ministarstvo za  izbjegla  lica  Federacije  BiH, načelnik  Općine  Ljubuški  i  firma Euro asfalt.“
Saznajemo  da  već  treći  saziv zaredom  u  Općinskom  vijeću nema niti jedanog Bošnjaka.
Šansa u proizvodnji ljekovitog bilja
Kad  je  riječ  o  egzistencijalnoj  budućnosti  ovdašnjih  ljudi  čelnici  Medžlisa  šansu  vide u  proizvodnji  i  plasmanu  ljekovitog  bilja:  „Imamo  mogućnosti  i  za  programe  prouzvodnje ljekovitog bilja, pogotovo danas sve  traženijeg  smilja.
Očekujemo naše predstavnike koji imaju  poslovne  projekte  da  kažu  hoćemo to i to kako bi ljudi imali od čega živjeti. Mi imamo vakufske zemlje koju možemo ponuditi  u  zakup  za  podizanje  takvih pogona, kao što je Bosnalijek, Klas…“
B.Perva

3226 Posjeta 1 Posjeta danas