BOSANSKA ČARŠIJA

carsija_gornji_vakuf

Središte svakog ovećeg mjesta je čaršija,ili čitav skup sokaka i sokačića,gdje vidiš dućan do dućana,u kojima trgovci i obrtnici sve vrste robe prodavaju.

U Bosni,gdje do sada nije bilo zatvorenih sela i gdje su u jednu ta istu općinu spadajuću dvorci često na satove bili razdaleko,bijaše samo u neznatno malo naselbina dućana,gdje je seljak mogao svoju potrebu namiriti.Na važnijim cestama bijaše doduše bakala(kramara),ali su isti prodavali samo najnužnije stvari:sol,kahvu,šećer,duhan itd.A pošto je uz to seljak proizvode svoje morao u grad nositi na prodaju,bilo mu je najzgodnije,da ondje sve što treba,iz zaslužbine svoje nabavi.Tim su načinom u bosanskim gradovima čaršije procvale.Tu imade robe velike vrijednosti,promet je naročito prigodom sajmova neobično živahan,a gledaocu se ukazuju vazda nove,zanimljive i slikovite pojave.Dućani su u čaršijama čudnovato jednostavni,od drva načinjeni,iako tu po noći,osim možda kakvoga pasvandžije ni duše nema,to se za krađu ne zna,a i požari su vrlo rijetki.

Pokriveni su daleko izbočenim krovom,koji kupce od kiše štite,a redovito se grupiraju okolo od požara sigurne magaze i to u njezinoj fronti.K svakoj ovakvoj kolibi spada mala sobica u straga ležećoj magazi,gdje je osobito dragocjena roba spremljena.Dućan zatvaruju na ulici dva kapka,koji se popriječnom gredom zatvaraju.Jedan se diže u vis pa se prikvači uz krov,drugi se spušta i služi obdan kupcima kano klupa.

Nutarnja se uredba mijenja prema nuždi obzirom na robu što se prodaje.

U tim se dućanima prodavaju svi mogući proizvodi,počevši od najjednostavnijih sirovina do najskupocjenijih proizvoda raznih umjetničkih zanata,koji su odvajkada u Bosni osobito tjeraju i koji su u novije vrijeme vanredno procvali.U prikazanoj čaršiji uzete su onakove industrijalne grane u obzir koje bosanskom sajmu,radi originalnosti proizvoda,osebujni mjesni kolorit podaju.Prije svega su spomena vrijedne radionice u Sarajevu,etabliranih umjetničko-obrtnih atelijera.Ovima se desno i lijevo od ulaza industrijalnog paviljona pridružuju najznamenitiji domaći zanati.

Među ovima valja na prvom mjestu spomenuti industriju srebra.Motivi ove starodrevne umjetnosti kreću se skroz u krugu tradicijonalnih formi,iako su tehnička pomagala dosta primitivna.

U razdiobi posla nema to govora.Kujundžija sam topi srebro,sam ga lijeva u komade,sam kuje šipke i plojke,sam toči žice čudnovate finoće i sam si priređuje lehem,kojim one šipke,plojke i žice u kićene ornamente spaja.

Druge važne grane kovinske tehnike zastupaju bakardžije,bičakčije i pirindžije(koji izrađuju mlinove za kavu).

U Bosni je običajno bakreno posuđe,a razgranjeno je uslijed valjanosti proizvoda,koja i čini da ta grana industrije lijepo uspijeva.Nu ne pravi se od bakra samo jednostavno kuhinjsko posuđe,nego i velik broj manje više bogatih izrađenih graviranih ili prošupljenih nakit-posuda.Motivi istina su skroz orijentalski i ukusnog sloga.U ornamentici razvio se pod lokalnim uplivima osebujni pravac sloga.U najljepše proizvode ove tehnike spada kićeni buhurdar(posuda za kađenje) prošupljenim poklopcem u obliku kupole,ibrik(vrč za vodu) sa pripadajućim legenom,fenjeri(lampe) sa lijepo bosiranim prošupljenim poklopcem,kavene kante itd.

Dok je Bošnjak sa sjajnim svojim oružjem izlazio,sačinjavali su bičakčije jednu od najvažnijih obrtnih grana.

Izrađivali su vrlo cijenjene jatagane,handžare i sablje od domaćih ili sa istoka importiranih vrsta čelika,od kojih su osobite cijene bile damaskinjske i kara-horasanske vrste.Danas to oružje sve više iščezava iz radionica bičakčije,a njegovo mjesto zauzeše manje opasni noževi,vilice i dr.,no i ovim se predmetima još i danas rado daju forme smrtonosnog oružja prijašnjeg vremena.

Zgotavljanje kavenih mlinova,špecijaliteta Gornjeg Vakufa i Bugojna,odlikuje se čudnovatom konštrukcijom mlinskog ustroja,gdje jednostavna uredba omogućuje regulaciju zrnja u svim stepenima finoće.Vanjski je oblik tih mlinova valjak-ures se sastoji od raznih osobito lijepo izvedenih motiva.

Od drugih obrtnih grana evo tu još terziluka(krojački dućan),gdje se ono bogato iskićeno odijelo zgotovlja,koje sačinjava ponos Bošnjaka,zatim telala(staretinara) koji u Bosni tjera dosta znamenit zanat.Po šerijatskom zakonu mora se naime svaka ostavina muhamedanaca bez iznimke dražbenim putem prodati,a tek ubrani novac dijeli se među baštinike.Najprije se ta dražba obavlja među baštinicima samim,a što ovi ne kupuju,to dobije telal,da javnom dražbom proda.Pošto ovaj često sam nuđa,to s vremenom skuplja najčudnovatije stvari,koje mu šaroliko dućan ispunjavaju.

Daljnja su tri dućana puna robe kožarske industrije,koja u Bosni znatno uspijeva te se i izvozi(sarači),drvorezbarstva,što se osobito u okolišu Konjica,nadalje u kotarima Petrovac,Glamoč,Ljubuški a i inače u zemlji kao obrt tjera i keramika osobitim obzirom na najznamenitija mjesta fabrikacije oko Kiseljaka.

Sliku ovu završuje kavana,koja je naročito muhamedancu omiljelo zabavište.Ovdje sjedi skrštenih nogu na minderu,pušeći svoj čibuk ili cigaretu,srčući mirisavu kavu,gledajući u daljinu,motreći slikovitu prirodu.Zabava teče tu rijetko kad živahno,pošto je muhamedovcu misaoni mir najveći užitak.Omamna pića tuj se ne toče nikada i osim kave dobivaju se tu samo još razne vrste šurupa,naročito iz ruža priređeno mirisavo piće,onda limunada i granadine.Uz veliki broj čibuka vrlo je važna nargila,od koje se čovjek omamljuje dimom neke vrste duhana(tumbekije).Pušača nargile svladaće ugodan polusan.Od igara goji se tu samo šah i dama.

Kava se priređuje na osobit način.Svjetlosmeđa pržena zrna stucavaju se u dibeku od brezovine željeznim batićem,a onda se taj prašak kroz fino sito prosije.Brašno dovoljno za jednu ili više zdjelica meće se u suhi ibrik,polije uzavrijelom,prije već zaslađenom vodom,pa se zatim pristavlja u žeravicu,da malko uzavrije.

Miješanjem polučuje se bistrenje od toza,koji se spušta na dno.Tim načinom priređena kava pridržaće svoj potpuni miris i aromatični ukus.“

 

Izvor:BiH na Milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896;Putokaz br.6(2015).

Pripremio:Kemal Mahić

1542 Posjeta 1 Posjeta danas