Haris Jakić ostvario je svoj san postavši svjetski prvak na natjecanju u Natural bodybuildingu i fitnessu, u kategoriji Men's Physique.
Upravo ovo natjecanje bilo je prekretnica u njegovoj karijeri, kada je odlučio iz natjecateljskih voda preplivati u sudačke. Odgovoran, strog i pravičan, osobine su koje mu pomažu da svoju sudačku ulogu perfektno odigra.
S Harisom smo razgovarali o sportu, ali i o njegovom drugom zanimanju, onom koje obavlja kao pravnik u Općinskom sudu u Ljubuškom. Za sebe kaže da je čovjek koji pokušava spoznati što više, naučiti, istraživati, putovati, stoga ne iznenađuje njegova svestranost.
1. Otkud ljubav prema bodybuildingu? Jeste li i ranije voljeli odlaziti u teretanu te su treninzi prerasli iz rekreativnih u profesionalne ili je put bio drugačiji?
Moja prva ljubav bio je nogomet. Veliku strast, ljubav i talenat prema nogometu naslijedio sam od svoga oca koji je u svoje vrijeme bio veoma dobar nogometaš, a poslije je svoju ljubav prema nogometu pretočio u uspješnu karijeru nogometnog trenera. Kao dijete prošao sam sve selekcije i nogometne škole, čak su me za vrijeme boravka u Frankfurtu na Majni zapazili skauti i pozvali u nogometnu školu prvoligaša Eintracht Frankfurt, ali budući da je ljubav prema rodnom kraju presudila roditelji su se odlučili za povratak u Bosnu i Hercegovinu. Nakon upisa na Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu odradio sam nekoliko treninga sa prvim sastavom FK Sarajeva, ali budući da nisam bio u mogućnosti uskladiti fakultetske obaveze i treninge, odlučio sam „okačiti kopačke o klin“. Poslije toga osjećao sam veliku potrebu za nekim oblikom fizičke aktivnosti, a budući da sam već prije počeo da koketiram sa tegovima odlučio sam se za teretanu i tako je cijela priča započela. Na treninzima sa tegovima sam ispočetka trošio višak energije i svakodnevnih negativnih inputa, ali poslije malo pomalo sam počeo uviđati da se iza svega krije jedna dublja filozofija.
2. Koliko naporno treba raditi i kolika su odricanja da biste tijelo doveli u formu za jedno od europskih ili svjetskih natjecanja?
Pripreme za natjecanje ponekad znaju biti veoma naporne jer zahtijevaju spartansku disciplinu i istrajnost kao i psihičku stabilnost budističkog monaha. Kada ste na strogom režimu prehrane i kada vam je svaki dan isplaniran do najmanje sitnice morate biti psihički stabilni jer će dosta puta nepredviđene životne okolnosti ometati vaše planove, budući da je život jednostavno takav, nepredvidiv. Simptomatična je i činjenica da na posebnim režimima prehrane dolazite u jedno stanje svijesti u kojemu na površinu „isplivavaju“ sve vaše slabosti i mane, tako da onima koji to osvijeste takvo stanje može poslužiti za jedno dobro mentalno skeniranje i za jedan kvalitetan rad na sebi. Da pojednostavimo, morate biti u vrhunskoj fizičkoj i mentalnoj formi da biste mogli nastupiti na europskoj ili svjetskoj sceni i ostvarili zavidan rezultat.
3. S obzirom da bodybuilding u našoj zemlji ne uživa popularnost poput drugih sportova, no sigurno da je sve više zainteresiranih za ovu aktivnost, možete li nam reći čega se važno pridržavati, koja je to ishrana i kako tijelo dovesti u formu za natjecanje?
U našem društvu vlada jedan pogrešan stereotip ili bolje reći jedno pogrešno uvjerenje da je ishrana u ovome sportu preskupa, te da je većina ne može priuštiti. Naprotiv, to nije istina, radi se samo o tome, koliko je vaše znanje o pojedinim namirnicama i na koje ćete potrošiti svoj budžet. Dovoljno je „preći“ sa klasična 2-3 obroka dnevno na 5-6 obroka i samim time ćete osjetiti promjenu na tjelesnoj težini budući da ste ubrzali bazalni metabolizam. No, tokom priprema za natjecanje priča je potpuno drugačija. Ukoliko preskočite samo jedan obrok to se odrazi na vašu formu. U toj fazi trenira se dva puta dnevno, ujutro trčanje, uvečer trening sa tegovima, provodi se strogi režim prehrane, izbalansiran je unos makro i mikronutrijenata. Poseban akcent je na posljednjoj sedmici prije izlaska na scenu, gdje se manipulira sa unosom vode i soli kako bi forma na dan takmičenja bila vrhunska, što sve zahtjeva i znanje i iskustvo.
4. Završili ste pravni fakultet. Kako ste se odlučili za ovaj fakultet, te kako ste usklađivali fakultetske obaveze sa treninzima?
Od malih nogu nisam bio imun na nepravdu. Po svome habitusu sam uvijek bio na strani slabijih, potlačenih, ugnjetavanih. Tako da mislim da je izbor Pravnog fakulteta izraz mojih podsvjesnih težnji, želja i pokušaj davanja svog doprinosa jednom sporom ali dostižnom idealu – pravdi.
Za vrijeme studentskih dana treninzi su bili svojevrsna terapija. Bilo je olakšanje pokrenuti sve usporene tjelesne procese koji bi se gotovo ugasili na maratonskim predavanjima. Poslije takvog osvježenja učenje je predstavljalo užitak.
5. Dobitnik ste brojnih medalja, posljednja je bila ovog ljeta, a nedavno ste postali i prvi međunarodni sudac u Natural bodybuildingu i fitnessu iz naše zemlje. Već ste imali sudačko iskustvo na Europskom prvenstvu koje je održano u Bratislavi. Možete li povući paralelu, je li bolji osjećaj kada se natječete ili kada sudite na natjecanjima?
Na Svjetskom prvenstvu u Natural bodybulidingu i fitnessu koje je održano u Budimpešti u šestom mjesecu ove godine ostvario sam svoj dugo sanjani san i postao svjetski prvak u kategoriji Men's Physique. Osvajanje titule svjetskog prvaka je bila kruna moje karijere i plod svega onoga što sam kroz dugi niz godina investirao u sebe. Osjećaj na sceni i onaj prilikom suđenja su potpuno različita. To vidite ili bolje reći osjetite samo kada se nađete u obje uloge. Onaj osjećaj na stage-u je potpuno adrenalinski, percepcija je sužena i fokusirani ste samo na sebe i prezentaciju u najboljem mogućem svjetlu. Sa druge strane biti u ulozi suca znači preuzeti na sebe veliku odgovornost, pogotovo ako uzmete u obzir činjenicu da ispred sebe imate ljude koji su mjesecima naporno trenirali. Zbog toga je veoma važno da prije karijere suca imate karijeru natjecatelja, jer ćete tek tada moći biti objektivni i nepristrasni. Tada bi trebali, ako imate barem malo sportske etike i morala, dati sve od sebe da prilikom ocjenjivanja izaberete uistinu one koji su najbolji. Budući da sam i sam na pojedinim takmičenjima doživio velike nepravde prilikom sudačkih odluka, novu ulogu suca sam prihvatio sa velikom odgovornošću.
6. Znači li odlazak u sudačke vode i skori prestanak natjecanja?
Svoju natjecateljsku karijeru sam okončao u Budimpešti, osvajanjem titule svjetskog šampiona. Došao sam do stadija u kojemu više nisam osjećao onu staru želju i strast, tako da sam nakon dugo razmišljanja i prije svega osluškivanja onoga što mi srce govori odlučio da završim s natjecateljskom karijerom.
7. Ima li neka medalja koja je ostala neostvareni san?
Uvijek postoji neka tiha čežnja. Za mene je to osvajanje Natural Olimpije u Las Vegasu. Ali tko zna…
8. Kažete da radite u Općinskom sudu u Ljubuškom. Kako Vaše kolege gledaju na Vaš, ako bih mogla reći, drugi posao?
Gledaju veoma blagonaklono. Budući da radim u veoma mladom kolektivu, od kojih je većina fizički aktivna i bavi sa raznim tjelesnih aktivnostima, nailazim na odobravanje. Čak se većina njih obrati i za neki savjet u vezi prehrane i treninga.
9. Imate li uopće vremena za ljubav?
Bez obzira na sve obaveze, za ljubav se uvijek nađe vremena.
10. Koje osobine treba posjedovati djevojka koja bi Vas osvojila?
Odana, vjerna, žena koja će ostati uz mene i u najtežim životnim trenucima. Žena koja cijeni prave vrijednosti, koja je odgojena u starom tradicionalnom duhu sa suptilnom dozom modernog, žena koja poštuje porodicu.
11. Za kraj, šta biste poručili mladim momcima i djevojkama koji bi se željeli baviti bodybuildingom? Savjetujete li im da se u potpunosti posvete tome i je li od toga sutra, žargonski rečeno, mogu živjeti ili da ipak škola bude na prvom mjestu?
„Šteta je za svakog čovjeka da ostari, a da ne vidi ljepotu, snagu i mogućnost svog tijela,“ rekao bi Sokrat a ja bih dodao da fitness i generalno svi sportovi pružaju mogućnost mladim ljudima da osjete mladost, život, da iskoriste svoje potencijale da ih dovedu do maksimuma. To je jedan predivan i neopisiv osjećaj koji ostaje sa vam cijeloga života i koji vam pomaže u svim drugim segmentima života jer jednostavno ta pozitivna energija, koju kada jednom osjetite, ostaje zauvijek sa vama. Porazna je činjenica da je u Bosni i Hercegovini prema istraživanjima samo 5 posto stanovništva fizički aktivno. Ljudi se konstantno žale na slabo materijalno stanje, ali svi imamo tenisice, trenerku, neku obližnju stazu za trčanjem, tako da je sve stvar navike i životnih prioriteta. Moj savjet mladima jeste: obrazujete se, trenirajte, učite, radite na sebi, zapravo nemojte nikada prestati da učite, da se razvijate, da putujete, da širite svoje vidike, a vrijeme će pokazati u kojem smjeru će otići izbor vaše profesionalne karijere.
Izvor: Furaj.ba, Radio Ljubuski