Taljić je rođen je 1954. godine u Vlasenici gdje je živio do 1992. godine.
Osim književnim radom, Taljić se bavio i novinarstvom. Prvi tekst u novinama objavio je 1967. godine. Od 1969. godine bio je dopisnik Oslobođenja, a također je bio prvi, glavni i odgovorni urednik Vlaseničkih novosti. Svojevremeno je bio novinar i urednik lista “Ljiljan”.
Objavio je veliki broj djela među kojima su najpoznatija: “Roman o Srebrenici”, “Tajna knjiga Endelusa”, “Opet ćemo se sresti ispod crvene jabuke – Roman o sultanu Fatihu, Bošnjacima i Bosni” i brojna druga djela. Njegova brojna djela su prevedena na nekoliko svjetskih jezika.
Od 1985. godine Taljić je bio član Društva pisaca Bosne i Hercegovine.
Zastupljen je u više izbora i antologija bh. književnosti na bosanskom jeziku, u izborima i antologijama na hrvatskom, češkom i švedskom jeziku te u antologiji nove svjetske pripovijetke “Kuala Lumpur” International Literary Festivala, 2004., na engleskom, u kojoj su djela 113 književnika iz 87 zemalja.
“Ja sam iz Vlasenice i Srebrenica je dio moga zavičaja. Među dosad ukopanim Bošnjacima u Potočarima najviše je Vlaseničana. Odmah poslije rata bio sam suočen sa strahotom bošnjačkog samozaborava. Da, mislim da je to izraženije od zaborava koji nam drugi nameću, jer je i rat pokazao da se s Bošnjacima ništa ne može silom… Dakle, kao preživjelom književniku iz toga kraja Bosne, bila mi je obaveza i pred Bogom i pred ljudima da napišem roman o Srebrenici. Istovremeno, bio sam suočen i sa zasićenošću količinom tragedije u Bosni, tako da sam nastojao napisati takav roman koji neće odbijati, da se “mogne” čitati, ali i da napišem i ono što je bilo.” Zašto se o njegovim izuzetnim uspjesima u svijetu, pa i priznanjima u BiH, kod nas gotovo i ne zna, ili zašto, recimo, nije zastupljen u inače krajnje diskutabilnoj školskoj lektiri, gdje se našlo svega i svačega, pitao ga je u januaru, 2008. kolumnista Preporoda Mirnes Kovač povodom objavljivanja arapskog prijevoda “Romana o Srebrenici”. “To je tako kako je i nije samo sa mnom. Možda je to, poslije onakvog rata, pitanje poremećenih vrijednosti u ovakvoj Bosni. Možda sam, kao muhadžir u vlastitoj domovini, izloženiji vjetrometini. Možda kao narod bolujemo od dječijih bolesti izrastanja u naciju, pa se sami Bošnjaci između sebe prešućuju (ukoliko se već ne mogu i negirati), tako da i tim komisijama odgovara trpanje u lektiru pisaca koji ne «ugrožavaju» ničije trenutno prigrabljene pozicije. Možda lokalnim puritancima smeta moje bošnjačko i islamsko usmjerenje… Ali, kao što nam treba biti jasno da Bošnjaci nemaju vremena za rasipanje, ja u Bosnu ubrajam i drugu polovinu od ukupnog broja preživjelih Bošnjaka, one koji sada žive širom svijeta i koji traže moje knjige i pozivaju me, naravno i čitaoce u Cazinu, Zenici, Sarajevu, Travniku, Tuzli, Gornjem Vakufu, Jablanici…, gdje se na predstavljanjima mojih knjiga okupi više stotina čitalaca, a niko ne napusti skup. A možda je bitnija ova promocija u svijetu. Moje knjige su u velikim bibliotekama širom svijeta, recenziraju ih izuzetni eksperti. Engleski i arapski su najveći svjetski jezici, predstavljaju uvjerljivo najveću čitalačku publiku. I turski je veliki jezik i veoma rasprostranjen. Čitanost je nepojmljivo visoka za naša mjerila, brzo se objavljuju nova izdanja. Meni je veoma značajno i prevođenje mojih knjiga na slovenski, jer nas već Slovenci, ti naši «drugi» susjedi u Evropi, gotovo uopće ne poznaju. Ili značaj toga što je “Roman o Srebrenici” uvršten u školsku lektiru u dalekoj okeanskoj Maleziji. Ja sam zahvalan Allahu, dž.š., pa onima koji su mi još pomogli. Per astra ad aspera! S vremenom se, ionako, o svemu svedu računice. Ako se svedu…” – kazao je Taljić Kovaču. Taljić je bio saradnik u izdavačkim poduhvatima Bošnjaka Kosova. Sa Dr Sadikom Idrizijem, radio je na prijevodu sa albanskog, na romanu Namika Doklea “Kćeri magle”, čija je promocija održana i u Prizrenu. Posebno je bilo zapaženo njegova besjeda o ovom romanu, koji je za kratko vrijeme doživio tri izdanja i još mnogo promocija širom Albanije. Na promociji ovog romana na bosanskom, inače poduhvat Izdavačke kuće „Connectum“, u prisustvu najeminentnijih intelektualaca i književnika u BiH, 4. oktobra prošle godine, u Bošnjačkom institutu u Sarajevu, Isnam Taljić je, između ostalog, govorio: „… našoj čitalačkoj publici posebno je zanimljiv ovaj roman i po tome što izvanredno literarizira život Gorana, naroda koji živi u gudurama Šar-planine, a koje mnogi smatraju – Bošnjacima!