HERCEGOVAČKA TERAVIJA
U nekom zabačenom hercegovačkom selu pogodili seljani hodžu da im klanja teraviju.
Pri kraju Ramazana, hodža sve pogledao e da će ko početi plaćati, ali sve uzalud.Niko ni riječi o tome.
A hodža jednako pogledao,iščekivao i nadao se, ali svejedno, opet uzalud, pa će ti najposlije poslije posljednje teravije seljanima:
–Ma, ljudi, Ramazan do’ i prođe, a meni niko ne plaća!
–A bogme ti ga ni platiti nećemo!—odgovoriše mu seljani u brk.
Hodža viđe šta bi, pa se sav razgoropadi i u onoj ljutini okrene se seljanima:
–E, Boga mi, kad vi meni nećete platiti, ja sam vam krivo klanjao!
–A ako si ga ti nama krivo klanjao—dodadoše seljaci u jedan glas—i mi smo beli tebi svi bez abdesta bili!
ALI-PAŠINA NAREDBA
Ali-paša Rizvanbegović jedanput dade naredbu da niko po noći bez fenjera ne hoda.Uskoro jedne noći uhvati karakol jednog ihtijara bez fenjera, pa ga upitaju:
–Zar ti ne znaš za Ali-pašinu naredbu da se noću ne smije bez fenjera hodati?
–Znam-odgovori ihtijar.
–Pa kamo fenjer?
–Evo ga- i pokaza im fenjer, ali bez svijeće.
–A kamo svijeće?
–O svijeći nije ništa rečeno, već samo da valja s fenjerom hodati.
Oni ga puste rekavši mu da treba i svijeću da ima u fenjeru.
Drugu večer uhvate ga opet bez fenjera.
–Zar opet bez fenjera?—proderu se na nj.
–Jok—veli on—evo fenjer.
–A svijeća?
–Evo i svijeća!
–Pa što nijesi zapalio?
–Nije ništa rečeno da se zapali.
AKO BUDE I POLA ISTINE ŠTO HODŽA KAŽE
Podveležac išao u Mostar uz Ramazan, pa kad se vratio kući, pitao ga stari Ramo navečer na sijelu:
–Mumine, ti si danas bio u Mostaru, jesi li bio na vazu u Karađozbegovoj džamiji, bio jadan?
–A jesam,Boga mi.
–Pa šta kazuje hodža na vazu, kuko jadan?
–Ama šta kazuje da kazuje, ako bude i pola istina što hodža kaže, bolje nam je, lj,svima vrat polomiti nego umrijeti!
SARAJLIJE MARIFETLI LJUDI
Razgovarali negdje seljaci oko Sarajeva o onom svijetu.
Jedan upita:
–Hoće li biti u džennetu duhana?
–Neće—reče jedan.
A drugi će:
–Hoće li biti u džennetu Sarajlija?
— Hoće.
— Eh,Sarajlije će njega nabaviti.
MOSTARAC U SARAJEVSKOJ AŠČINICI
Došao jednom Mostarac nekakvim poslom u Sarajevo, pa će svratiti na ručak u aščinicu.Pita aščiju šta se ima jesti, a ova zaspe, po svom zanatu, k'o iz topa:
–Grah boba, grah čorba, grah s mesom, grah bez mesa, i grah ‘nako.
–Mostarac se malo zamisli, pa će aščiji:
–Dobro, daj mi grah ‘nako.
Aščija mu donese sahančić gotovo i nepomašćen graha-A kad to ovaj u tren oka pojede, pođe na vrata,pa će na ulicu i za poslom, a aščija će ti za njim:
–Daj plati.
–A šta ću ti platiti, jadan ne bio?!—nađe se u čudu Mostarac.
–Pa zar ti ne reče da je grah ‘nako?Na moju dušu, da nisi reko da je ‘nako, ne bih ti ga ni pojeo!Da ga u košuljak zamotam, i do Mostara bih da donio, a košuljak se ne bi umastio!
Izvor:Aiša Softić-Antologija bošnjačke usmene priče,SA 1997.