Tužnu priču priča nam počiteljski imam Džemal ef. Gadara čiji džemat nominalno broji 650 džematlija, razbijen na nekoliko sela, ali u Šišman Ibrahim-pašinu džamiju domaći vjernici ne dolaze.
“Naš džemat čine pripadnici islama koji kao turisti posjećuju Počitelj. Vidite, dok mi razgovaramo u džamiji su Arapi iz Saudijske Arabije i Bahreina, raznih zemalja. Naš džemat je protočni, što ja volim reći, dok ima turista, ima i džemata. Kad nema turista budem samo ja i nekoliko mačaka koje dolaze pod džamijske svodove”, sjetno nam kaže efendija.
Kaže da je unutrašnjost Počitelja pusta, ima tek osam kuća i blizu dvadeset ljudi.
“Pretežno je to staračka populacija i oni nisu praktični vjernici muslimani. Mnogi danas nose muslimanska imena, ali što se tiče islama ne praktikuju ni osnovne obrede. Nedavno je umro posljednji Počiteljac koji je obavljao namaz i bio redovan i na tereviji i na džumi. Kada će naredni Počiteljac biti redovan na vaktovima ili džumi, sam Bog zna. Ostali dio džemata je nekoliko kilometara udaljen, imamo jedan mesdžid. Za jedno deset godina poslije mene će doći neki drugi efendija i pitanje je hoće li biti još neko”, tužno nam kaže.
Kaže nam kako je ovo godine manje turista, kako brojni naši građani, koji preko medija čitaju negativne vijesti o Počitelju, više ne svraćaju, samo dodaju gas i produže magistralom.
“Sama situacija unutar grada nije dobra, narušeni su neki međuljudski odnosi, turisti su često izloženi napadima pojedinaca, ‘uvaljivanjima’ nekih sokova ili fišeka. Ova godina je već podobro lošija, a i ovi vjernici sa strane koji dođu u džamiju da klanjaju nemaju adekvatan prostor za presvlačenje i uzimanje abdesta. Kako unutar džamijskog prostora nikad nije bilo toaleta, nadležna ministarstva nam ne dozvoljavaju izgradnju. Nezamislivo je da džamija nema toalet”, govori nam aktualne probleme efendija.
Popravljanje počiteljskih odnosa, kao i veća briga svih nivoa vlasti, smatra Gadara, povećala bi i broj turista. Efendija smatra da i obnova kulturno-historijskog blaga Počitelja nije išla onako kako je trebala.
“Obnova nije bila u duhu regula, pojedinci su zaradili dobre novca, a unakazili su spomenike. Posebno je to vidljivo za Tabiju, najviši dio Počitelja gdje su bili topovi. Sad tu dominira staklo i željezo, a vi se pitate jeste li došli na Tabiju ili u neku trgovinu željeza ili stakla. Niko nažalost ne reaguje, kao što ni ovim malobrojnim stanovnicima niko nije riješio osnovna pitanja vode ili rasvjete”, kaže nam efendija Gadara.
Počitelj je nažalost prepušten sam sebi i polako umire, nastavlja tužno efendija Džemal Gadara. Dodaje da je on ovdje tridesetak godina i zna kako je ovaj grad nekada živio.
“Sada je malo živ ljeti, nekoliko mjeseci zbog turista, a kasnije nema nikoga. Gdje nema ljudi nema ni života. Allah pokreće sve, ali je čovjeku dao da bude pokretač života. Gdje nema čovjeka, gdje njegova ruka nešto ne radi, ne privređuje, ne gradi, ne malteriše, tamo nema ni ptice ni zmije. Ja sam vodio povratak u ove krajeve i dobro znam, gdje nema čovjeka, tu nema ni zmije. Kao što je čovjek vezan za Stvoritelja, tako su druga stvorenja vezana za čovjeka. Gdje on nešto posadi tu će doći i muha i osa, i ptica i krava, i zmija, a gdje čovjek ne zasadi nema ništa. Kao što, ako se nešto ne promijeni, neće biti ni u Počitelju”, kaže nam na kraju počiteljski imam, Džemal ef. Gadara.