„Su ale kum sale“.
„Voda otječe, pijesak ostaje“
Zahvaljujući „la femme de mon ami“(ženi moga prijatelja“) došao sam do fotografija onoga Ljubuškog koji predstavlja „pijesak“proteklih vremena.
Većina ovih fotosa je emitirao na stranici „ljubusaci.com“ naš Mithad (administrator), raznim povodima kao ilustracije tekstova,,ali ovoga puta ih donosimo na jednom mjestu i pod naslovom „Fotosi starog Ljubuškog“,pa kada Vam zatrebaju onda proguglajte ovaj Naslov i slike su ispred Vas.
A ko je „žena moga prijatelja“?To je Habiba Dervišbegović(SA),dipl iurista i supruga mog studentskog kolege rah.prof. Envera Dervišbegovića.Ona se posvetila sakupljanju starih fotografija iz Bosne i Hercegovine i došla je do brojke 200.000 komada slika i razglednica naših gradova i naselja.
Zahvaljujem se u Vaše i svoje ime gđi-Bibi na slikama Ljubuškog koje prikazuju „prohujala vremena kada je „voda otjecala“.
Neko će reći:“Zašto ti to radiš i da li to ima nekog smisla“?
Odgovorio bih:“Sub specie aeternitatis“-„Sa stanovišta vječnosti(univerzalnosti)“ tražim s u š t i n u grada, kojeg smo voljeli i volimo.Intenzitet ljubavi se mjenja kao i vrijeme koje „zaogrne“ naš grad.
Ponekad pomislim da je Ljubuški „ljepši od noći“.I stvarno je ljepši,ali do ponoći.
A onda čekaš jutro da bi opet uživao u estetskom fenomenu sunca,kamenjara,vode,prostora kojeg zahvata „očinji vid“,kada ga gledaš sa Gožulja,Žabljaka,Starog grada..
I tako 45 godina tražiš i nalaziš „zrnce postojanja“.
Suština kao „filozofska kategorija“ te dovodi do „filtriranja vrijednosti“ koja osvjetljava i preporučuje vrijednosti „vode i pijeska“ koja teče kroz vrijeme (panta rei).
I teče svojim tokom,ne skrećući sa puta i ulijeva se u veće,dublje,grandioznije.
Tako to čini Gožulj,Vodica,Hišuša,Zaguša,Đuluša,Vrioštica,Studenčica,Trebižat…
A „pijesak“(Ljubuški“?On ostaje.Ima svoju tajnu u koju mi želimo da proniknemo.U tajni su oblici,boje,mirisi,iskustva,radinost i bistrina uma.
Neka nama našeg kamena!
Kemal Mahić
