Rođeni…rođeni…!
U horu—grlato,temperamentno, zanosno— navijači bodre svoje ljubimce —igrače Veleža.
Kroz ovu kratku riječ navijači ispoljavaju svoju privrženost,ljubav, bliskost, povezanost, življenje i
bitisanje za klub,veze između igrača i navijača, nešto što je
najintimnije, uzvišeno,toplo,drago, prisno,neotuđivo, povezano…
Izražavaju bliskost, najrođenije…Svoje. Navijači za igrače, igrači za navijače.
Kako i od kada je Velež dobio drugo ime, koje simbolizuje rođenost, bliskost…?
Priča o drugom imenu vezana je za navijača Ljubu Petkovića,vozača iz Mostara,a nastala je
1949—1950.godine.
Ljubo Petković je predratni navijač „crvenih“.(prije II svjetskog rata-napomena).Poslije oslobođenja
zemlje,on se svrstao među najvatrenije i najgrlatije navijače Veleža.Njegov bas čuo se između hiljade
glasova.
On je živio za Velež.Redovan gost na treninzima,na utakmicama,pratio prvotimce na
gostovanjima.Primao je batine,i sam ih davao.
Došla je 1950.godina.Igrači drugih klubova seljakaju iz kluba u klub.Iz Velaža niko ne odlazi.Igrači su
privrženi svom klubu.Međutim,umiješala se—direktiva.
Naime,tadašnje fudbalsko rukovodstvo Bosne i Hercegovine smatralo je da bi naša Republika trebalo
da ima jedan vrhunski,reprezentativni klub.U tome su ih podržavali politički rukovodioci.Zbog toga je
nekoliko igrača Veleža povučeno,odnosno „premješteno“ u Sarajevo.
Ljubo Petković se ljutio,ali svoje nezadovoljstvo nije smio da ispolji,jer bi to značilo da je protiv
direktive,odnosno naredbe.Ćutao je…
Ali,Mostarci nikako „nisu mogli da se snađu“ u Sarajevu.Predlagači su zaboravili da Mostarci ne mogu
bez svog grada,kao ni riba bez vode.Vraćali su se jedan po jedan.
Opet je Velež ojačao i ubrzo postao među boljim klubovima u Bosni i Hercegovini.Igrala se
prvenstvena utakmica za prvaka BiH.Ljubo Petković se nalazio među navijačima.Bodrio je svoje
ljubimce.Odjednom je uzviknuo:
–Naprijed rođeni!
–Rođeni,rođeni!-prihvatili su ostali navijači.
Od tada,iz utakmice u utakmicu,sve se više čulo ono Rođeni,rođeni…
Sam Ljubo Petković daje objašnjenje:
–Ne znam ni sam kako je došlo da sam izgovorio tu riječ.Iznenada,spontano,izgovorio sam ono što
sam osjećao…
Kasnije je Ljubo Petković bio više godina član Uprave kluba.
Prošle su godine,ali ostalo je drugo ime Veleža,koje izgovaraju hiljade i hiljade navijača.
Rođeni…rođeni…!
Izvor:1922 VELEŽ 1972(Zlatni jubilej Veleža),Sarajevo,maj 1972.
Pripremio:Kemal Mahić