Kada djevojku dovedu u kuću mladoženje,nastavlja se svatovsko veselje sve do vjenčanja.Mladenka ide u halvat u kojem vrijeme provodi s momkovom ženskom svojtom.
U halvatu se organizira i knivanje nevjeste.
Kna je isključiva praksa muslimanskih običaja vezanih za svadbe.
Postoje brojne pjesme vezane za ovaj tradicionalni čin ukrašavanja nevjeste.
Knom se boje kosa,nokti i ruke mladenke.
Uz čin knivanja nastala je i poznata pjesma koja u svojim brojnim varijantama čuva sjećanje na običajnu praksu muslimanki prilikom udaje.
Evo te pjesme:
Bismilahi,kudre sahatile,
Zlatni topi u grad udariše,
Đulhanumi krnu postaviše:
“Đulhanuma,je l* ti žao babe?
“Nije meni moga babe žao,
*Vamo meni boljeg babu kažu!”
“Đulhanuma,je l*ti žao majke?
“Nije meni moje majke žao,
*Vamo meni bolju majku kažu!”
“Đulhanuma,je l*ti žao braće!”
*Vamo meni bolju braću kažu!”
“Đulhanuma,je l*ti seke žao?”
“Nije meni moje seke žao,
*Vamo meni bolje seke kažu,
Bolje seke,dilber zaovice,
A ti,kume, iz odžaka(dobre kuće)
Iz odžaka,iz bogata,
Kum će naske darovati,
Kum će nami dukat dati,
Kuma će ga okarati!”
“A ti,kume,raspikućo,
Dosta im je po groš dati!”
Oknivena i dotjerana,nevjesta je spremna za svođenje u đerdek,čime se formalno završava I svatovsko-svadbeno veselje u domu mladoženje.
Izvor:Nirha Efendić i drugi:Kratka historija kulture Bošnjaka,STAV i IUS Sarajevo,2018;Edicija BOŠNJACI
Priredio:Kemal Mahić