„U nekim radovima historičara Saliha Rajkovića predstavljene su neke kule u Hercegovini,kao Efičina kula u Blizancima kod Čitluka koju su podigli mostarski zemljposjednici Efice.Na podestu kule Rajković pronašao je i tarih uklesan u kamenu sa hidžretskom 1105.(1693) godinom a na odžaku pored kule Rajković našao je tarih sa godinom 1134(1721).Iz teksta se ne vidi da li su kula i odžak bili stalna rezidencija Efica ili su služili za povremeni,ljetni boravak.S obzirom da se radi o mostarskoj porodici zemljoposjednika,moguće je da je objekat služio kao ljetnikovac.
U istom radu autor predstavlja Lalića kulu na Mostarskim vratima,ispod srednjovjekovnog grada Ljubuškog,ali je ovo bio više fortifikacijski objekat.Slične su namjene,kao rezidencijalne,bile dvije kule Kapidžića u Bileći.O kuli Džabića u Suhom Dolu,tri km sjeverno od Mostara,Rajković piše:“Njen prvobitni vlasnik bio je Smail Bešo,zemljoposjednik iz Mostara koji je imao još tri kule u Hercegovini.Ta je mostarska porodica izumrla.Džabići su ženidbrenim vezama došli u posjed kule.Iz daljine ansambl kule djeluje kao mali vojni logor,sa visokim zidovima,kulom i gospodarskim objektima.Unutar šireg zidovima opasanog prostora,gdje su bili gospodarski objekti vlasnika kule,posebno je izgrađena manja avlija sa visokim zidovima do 4 metra i kamenom portalnom kapijom s masivnim hrastovim vratima na dva kanata i erezom.Veliki ekseri s glavama i okov upotpunjavaju ljepotu kapije.Iznutra kapiju čuvaju dvije puškarnice.Iako je na selu,kula ima jedan od najljepših kamenih portala što je odraz ukusa i ekonomske moći njenog vlasnika Beše.U maloj avliji velika čatrnja služi za vodu,a za ljetnih mjeseci za odmor.Kula je postavljena na sjevernozapadnom dijelu ansambla,s prizemljem i jednim bojem,čiji čošak dominra putem Mostar-Sarajevo.
U prizemlju,na jednom dolafu,duboreznom tehnikom,arapskim pismom na turskom jeziku izveden je natpis:Ova zgrada sagrađena je godine 1216.(1801).Na zidu ulazne lučne kamene kapije u bijelom kamenu reljefno je uklesana godina po Hidžri:sene 1218(1803).S obzirom da se prvi natpis nalazi na adaptiranom prostoru prizemlja a drugi na ulaznoj kapiji avlije,vjerovatno godine ne odgovaraju starosti kule.Interijer ćoška kule ukrašen je duborezom na drvenim rubovima oko prozora i po musandarama,dok kameni odžak upotpunjava ljepotu tog kutka.Zemljotres je 15.aprila 1979. Oštetio je sjeverni zid kule.Ljeti kulu pohode mostarski Džabići.“
O istoj kuli novinar A.Dučić,objavio je kraći tekst u Dnevnom avazu kojim upozorava javnost i struku kako je „ljetnikovac s historijskim pečatom pao u zaborav“.“U mostarskom naselju Vrapčići,u gustom zelenilu skriven,potpuno devastiran i oronuo,nalazi se jedan od važnijih kulturno-historijskih spomenika Bošnjaka u Hercegovini.Riječ je o kuli Džabića,ljetnikovcu čuvenog mostarskog muftije Ali Fehmi ef.Džabića,poznatog borca protiv a-u okupacije.“U tekstu autor donosi kazivanje Osvita Seferovića čukununuka Sulejmana Džabića,brata Ali Fehmi efendije koji je rekao da je ovaj ljetnikovac svoje razaranje doživio tokom ratnih dejstava 90-tih godina,a potpunu devastaciju u godinama koje su uslijedile nakon agresije.“Moja porodica se do početka rata svakog 1.maja okupljala u ovom ljetnikovcu,stoga smo izuzetno vezani za ovaj objekat.“
(…)Isti autor piše da u „Lozinoj mahali u Vrapčićima postoji Alajbegovića kula s ćoškom koja ima prizemlje(izbu) i dva sprata.Locirana je u strani,ograđena četiri metra visokim zidom i utvrđena poput zamka.Pričaju,da je sagrađena u prvoj deceniji nakon okupacije 1878.godine.Podigli su je neki Ali-beg i brat mu Muhamed-beg Alajbegović koji je poslije a-u okupacije Bosne i Hercegovine 1878.bio prvi gradonačelnik Mostara.U kuli je za prošlog rata bio stacioniran odred italijanske vojske koji su je dobro oharabili.Vlasnici su je poslije 1950.godine oporavili.Alajbegović je ovdje kod kule imao posjede gdje je svake godine preko ljeta boravio i prihode sa imanja ubirao.
Hasanefendić navodi da“u zaseoku sjeverno od Mostara ima Ćumurijina kula koju je sagradio neki Ćumurija iz Mostara na dva sprata.I u Gabeli,pored ostalog,muslimanske feudalne porodice Biščevići,Lakišići i Raljevići iz Mostara imali su svoje posjede i na njima kule i čardake.“Oni su u Mostaru stanovali,a u Gabelu samo preko ljeta izlazili gdje su od kmetova prihode ubirali.“
U centru Gabele je Biščevića kula „građena od tesanog kamena koja je u arhitektonskom pogledu najljepši objekat ove vrste u Hercegovini…U Gabeli je i Đerzelezova kula,te čardak porodice Raljević..Derviš-aga Grebo imao je 1867.godine čardak u Donjem Hrasnu.Na području Bivoljeg brda autor navodi nekoliko kula:Alajbegovića,Ćiberova,Fazilova,Pašića…Na području Dubrava,u Lokvama,bila je kula Deronje iz Mostara,također u Lokvama imali su kulu Zekići iz Stoca,a na lokalitetu Doboj nalazio se Šunjin čardak koji je do 1993.godine uglavnom čuvao svoj prvobitni izgled…Podigao ga je hadži Alija Šunje između 1813.i 1818.godine,kada je u Mostaru harala kuga.Na prostoru Dubrava,Stolac,sačuvala se ishodna kuća Kovačića,a u Kručevićima,na desnoj strani Neretve,sačuvala je jedna kula-čardak jednokatnica osnove u obliku slova „T“,što je rijetkost.
Amir Pašić u svom radu Islamic Architecture in Bosnia and Hercegovina u fusnotama navodi:
Kule Hadrovića i Golića u Gnojnicama,
Ljubovića na Hodbini,
Čatića,Alikadića i Temina u Ilićima,
Zalihića u Vihovićima,
Fazlibegovića i Glavovića u Lijevču,
Alajbegovića u Vrapčićima,
Džabića u Suhom Dolu,
Kosića u Blagaju,
Hasanagića u Hodbini,
Čemalovića na Buni,
Peco u Ortiješu,
Kahvina,Bilića i Sefića u Rodoču,
Ćišića i Fazli u Donjoj Jasenici,
Đikića,Đozića i Karahasanagina u Žitomislićima,
Humina i Šabića u Cimu,
Tipurina,Bubalo i Fejića u Lijevču,
Efica u Studencu,
Hađalića u Malom Polju,
Peštelova u Hodbini,
Čelarova,Lakišića i Fazilova u Bačevići,
Čevrina u Vihovići,
Lakišića i Čordina u Raštani…
Izvor:Ibrahim Krzović:Stari ljetnikovci,kule i čardaci;El-Kalem;SA 2019.
Priredio za ljubusaci.com:Kemal Mahić
