Dvije manifestacije u znak sjećanja na Nedžada Ibrišimovića

Danas se obilježava 10 godina od smrti Nedžada Ibrišimovića.

Tim povodom održat će se dvije manifestacije u znak sjećanja i to u gradovima Tuzla i Žepče.

Centralna manifestacija je u Tuzli u JU Bosanski kulturni centar TK i trajat će do kraja ovog mjeseca (15. 9. – 26. 9.).

Vrijedna ekipa Hari Ejubovic i Hazim Mujčinović su priredili izložbu likovnih radova Nedžada Ibrišimovića, književno veče kroz panel diskusiju, kao i predstavu “Kuća bez vrata” koju režira Gradimir Gojer.

Druga manifestacija se održava već 10. godinu zaredom u Žepču u kući djetinjstva Nedžada Ibrišimovića, a u organizaciji BZK “Preporod” Žepče, Rusmir Agic i Sanjin Kodrić (Bošnjačka zajednica kulture “Preporod” u Bosni i Hercegovini).To je ekipa koja neumorno i bez prestanka sve ove godine u Žepče dovodi eminentne kulturne i javne ličnosti da prezentuju i govore o liku i djelu Nedžada Ibrišimovića.

Hvala puno ovim divnim ljudima i ustanovama. Oni znaju ko je i šta je bio Nedžad Ibrišimović i koliko je značio i znači za državu, kulturu i umjetničku scenu.

Za one koji još uvijek ne znaju ko je bio jedan od najdarovitijih umjetnika koje je Bosna rodila, kako to kaže veliki akademik Abdulah Sidran, evo malog podsjetnika i kratke biografije:

Nedžad Ibrišimović (20. oktobra 1940. Sarajevo – 15. septembra 2011. Sarajevo) je pripovjedač, romansijer, dramski pisac i publicist. Osnovnu školu je završio u Žepču. Školu za primijenjenu umjetnost, odsjek vajarstvo, završio je 1961. godine u Sarajevu. U Sarajevu je 1977. i diplomirao na Filozofskom fakultetu, odsjek filozofija.

Član je Društva pisaca Bosne i Hercegovine od 1964. godine i član je Udruženja likovnih umjetnika BiH od 1982. godine.

Dopisni je član ANUBiH od 2008. godine.

U toku agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995 neposredno se uključio u odbranu zemlje. Na Dobrinji je organizovao podružnicu Kulturnog društva Bošnjaka Preporod koja je radila i u doba blokade ovog dijela grada Sarajeva. Predsjednik je Društva pisaca Bosne i Hercegovine u dva mandata, od 1993. do 2001. godine.

Od 1995. do 1998. bio je glavni i odgovorni urednik časopisa za književnost Život. Osnivač i predsjednik Legološkog udruženja BiH.

Autor je više knjiga priča, pripovijesti, drama i romana koje su prevođene na češki, turski, albanski, španski, arapski, engleski, francuski, njemački i talijanski jezik. Prvu priču objavio je još kao osnovac u listu Plavi vjesnik (U bostanu), a potom se pojavio u Oslobođenju pričom Posjeta 1959. godine, nakon čega slijedi bogat pripovjedački i romaneskni opus. Veliki dio Ibrišimovićeve proze uobličen je u dramske tekstove koji su predstavljeni na mnogim bosanskohercegovačkim scenama, ali i izvan njih.

Autorova pozorišna adaptacija Ugursuza gostovala je u četiri grada Poljske (Vroclav, Krakov, Lođ i Varšava), te Sterijinom pozorju u Novom Sadu. Sam autor je dramatizovao romane Ugursuz (1970) i Karabeg (1983). Drame Nedžada Ibrišimovića izvođene su na festivalima u Bosni i Hercegovini i to na Susretima pozorišta / kazališta BiH u Brčkom, Pozorišnim kazališnim igrama u Jajcu i Festivalu bosanskohercegovačke drame u Zenici. Autor je i nekoliko radio-drama, te TV-drame Ćilim, prvi put emitovane 1970. godine u režiji Aleksandra Jevđevića. Prema romanu Ugursuz snimljen je TV-film u režiji Pjera Majhrovskog za čiju je filmsku adaptaciju Nedžad Ibrišimović nagrađen prvom nagradom za tekst na bledskom festivalu (1970). Naporedo sa pisanjem proze Nedžad Ibrišimović se bavio i likovnom umjetnošću, vajao je i slikao. Imao je četrnaest samostalnih izložbi. Značajna zbirka njegovih portreta Abdulaha Sidrana pohranjena je 2000. godine u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja. Nakon izlaska iz štampe romana Vječnik (2005), Društvo pisaca BiH donijelo je odluku o njegovoj kandidaturi za Nobelovu nagradu za književnost.