Proslavljena bosanskohercegovačka glumica i rediteljica Hasija Borić ovih dana je ljubiljelje njezinog djela i sve ljubitelje kulture uopće obradovala lijepom viješću. Iz štampe je izašla njezina prva knjiga.
Riječ je, zapravo, ukoričenim monodramama „Nana Fata Orlović“ i „Majka Nuru počesto naruži“. Tako su vrijedni autorski projekti naše dramske umjetnice sada dostupni i u pisanoj formi.
Piše: Faruk Vele
„Pročitao sam tvoju Nanu Fatu i na pojedinim mjestima sam ostao bez daha“, zapisao je svojevremeno pokojni Predrag Lucić o autorskom projektu Hasije Borić.
Književnik Goran Stefanovski je dodao:
„Draga Hasija, ovo je crpljeno sa s najdubljeg izvora“.
„Neka se širi istina o Srebrenici, o golemom neljudskom zločinu koji vapije ka nebu, i da se makar komadić pravde ispuni..“, zapisao je, uz ostalo, akademik Drago Štambuk.
Spisateljski dar
U petoj deceniji, umjetničkog rada u teatru i s teatrom, bilježi, također, Fadila Arnautović Alić, Hasija Borić može sa zadovoljstvom da se osvrne iza sebe i bude ponosna na sve ono što je postigla u radu i životu.
„Taj sublimat kao sintagma, rad i život, jedno se u drugom oblikuje, osmišljava i postvaruje. S koliko se duša poistovjetila duša njena na pozorišnim daskama. Vremena dolaze i odlaze i mijenjaju nas. Nimalo nije lako ići uvijek u korak s njima. Zadnjih godina svoga rada Hasija Borić se posvećuje teatru u svoj njegovoj ukupnosti i pored glumačkog otkriva nam i svoj rediteljski i spisateljski dar. Upornost i strpljivost što uz njih idu, krase ih i zaokružuju sliku. Povrh svega, hvale je vrijedan njen odgovoran odnos prema trenutku i vremenu u kojem istrajava, taj unutarnji poriv koji je vodi da se uvijek i iznova identifikuje sa likovima sadašnjice“, napisala je Arnautović i Alić.
Ovim značajnim povodom za portal Radiosarajevo.ba govori i Hasija Borić.
„Naravno da sam uzbuđena i sretna zbog izlaska moje prve knjige. Ja sam svoje drame pisala isključivo za potrebe vlastitog izvođenja, jer to su dva moja velika pozorišna projekta, a sad će mi biti drago vidjeti kako će moji čitaoci imati priliku vlastite percepcije drama. I drugi reditelji, ako bude interesa da se drame ponovno postave na scenu“, govori nam Hasija.
Prva drama, koja se na kraju knjige u prijevodu Maše Miskin nalazi i na engleskom jeziku, je „Nana Fata Orlović“.
„To je drama koja ima za temu genocid u Srebrenici. Naravno, svaka srebrenička majka je tragična heroina i svaka bi mogla biti naslovna junakinja moje drame. Za Fatu sam se odlučila iz nekoliko razloga. Lakše mi je bilo pisati o majci koja nije izgubila svoju djecu. Zatim, nana je toliko originalna i duhovita osoba, da sam kroz neke scene njenog nada sve superiornog i humornog odnosa prema Dodiku, prema sudijama koju nju sude, prema popovima, lažnim vjernicima, mogla unijeti malo olakšanja u teške scene i pitanja kojima se drama bavi. Slučaj nane Fate je sa pravnog aspekta jasan“, ističe Borić.
Nana Fata svojom višedecenijskom borbom otvara brojna pitanja o pravu, pravdi, religiji, moralu, grijehu…
„To se mora skloniti. Ali, kako na Fatinoj zemlji nije napravljena benziska pumpa, već vjerski objekat, to me ponukalo da u drami postavljam pitanja vjere, grijeha, zločina, pokajanja, oprosta. Moram reći da sam imala i primjedbi: zašto Fata koja hoće da ruši tuđe svetinje. E, pa izložiću vam argumentaciju kako sam je čula od same Fate.
„To nije bogomolja. Za bogomolje se traži halal. A ova je napravljena na haramu. Kako se može ubit gazda (Fatin muž Šaćir ), a na njegovom napravit bogomolja. To ne priznaje ni dragi Bog za bogomolju, niti i jedan dobri Srb, niti dolazi da se tu moli. Ja kad bi’ znala da ima džamija, a da je jedan Srb radi nje ubijen, ja se nikad u njoj ne bi’ pomolila, išla bi’ se u šumu molit, bolje bi mi Bog tamo primio, neg u tak'oj bogomolji“, riječi su naše sagovornice.
Antička junakinja Fata
Dakle, pojašnjava Borić, jedna nepismena žena snagom svoje vjere i mudrosti postavlja temeljna pitanja:
„Ako kršiš osnovne Božije zapovijedi: ne ubij (a vlasti RS su ubili vlasnika zemlje i 32 Fatinih rođaka), ne ukradi (a RS je pokušao prisvojiti Fatinu zemlju)-da li je onda gomila cigli vjerski objekat? Naš veliki slikar rahmetli Emir Dragulj, bilo je to davno, na jednoj mojoj predstavi rekao mi je: Ako želiš pisati o tragediji BiH, čitaj antičke tragedije“.
I, Borić ih je zaista uspjela obnoviti.
„Kad sam se jednom, u doba priprema za pisanje vratila iz Konjević Polja i pustila na telefonu Fatine riječi, bila je i rečenica koju Fata govori svojoj djeci , koja odlaze u Ameriku. Ona im obećava i tješi ih: “Doću i ja za vama”. Kad oni odu, Fata govori: „Hoću da živim tu gdje sam vas rodila“. Rečenica mi se učinila poznata, ubrzano sam prelistavala Euripidovu Hekubu, i Hekuba po padu Troje izgovara identičnu, ali doslovno identičnu rečenicu: „Hoću da živim tu gdje sam vas rodila“. Nametala mi se i paralela s Antigonom: U ime Božijih zakona ustaje sama protiv neprijateljske vlasti. Fata obožava svoju zemlju, sadi, plijevi, kupi,koma,trese, ali je ta zemlja i puno više i dublje“, navodi.
Metrafora Bosne
Za Hasiju je „Fatina zemlja metafora Bosne, a Fata primjer kako se treba za nju boriti“.
S druge strane, monodrama „Majka Nuru počesto izruži“ su replika na Raimund Queneau-ve Stilske vježbe.
“Meni je kao polazna osnova poslužila bosanska narodna pjesma u kojoj djevojka Nura objašnjava majci zašto se ne želi udati ni za jednog od tridesetak prosaca koji joj se nude, te šeretski ismijava osobine svakog od njih. I, dok se Queneau larpurlartistički poigrava, pokazujući da sve može biti predmet književnosti, moja drama je duboko uronjena u prostor i vrijeme u kom živimo. Moji likovi variraju pjesmu,ili je komentiraju, komentirajući usput i Bosnu. Ona je, što bi rekli, urnebesna komedija, ali sa elementima crnog humora i tragičnog kraja, moj humor nikad nije površan. Vjerujem da će se mnogi gledaoci u BiH, ali i u Evropi i Americi gdje sam je igrala oko 2000 g. rado sjetiti ove drame i poželjeti da je ponovno pročita“, kazala je Borić u razgovoru za Radiosarajevo.ba.
Zašto su Kurdi moja braća
Nedavno je neko izjavio da ne voli angažiranu književnost. Nasuprot tome, dodaje Hasija Borić, ona smisao umjetnosti vidi upravo u angažiranosti i „želim ostaviti svjedočanstvo o vremenu u kojem sam živjela“.
„Sinoć sam bila na književnoj večeri na kojoj je Hajrudin Somun razgovarao sa dobitnikom ovogodišnjeg Bosanskog stećka, kurdskim pjesnikom Husseinom Habaschem. Kurdi su, kao što znate, narod kojeg ima blizu 40 miliona, a kojemu su četiri susjeda oteli zemlju. On piše uglavnom o tragediji svog naroda. Paralela se sama nameće. Mi, Bosanci i Hercegovci kojima godinama prijete da će podijeliti našu zemlj , mogli bismo doživjeti sličnu sudbinu. Zato su Kurdi moja braća. Nikada se neću predati, kao ni Habasch, nikada prestati sa borbom za pravdu, kao i Nana Fata“, zaključila je Hasija Borić.
Radiosarajevo.ba, Faruk Vele
