Ovo sto citate biti ce “kratki izvjestaj” radova koje smo vodili na Gozulju, sa fokusom na finansijska sredstva koja smo imali na raspolaganju, i koliko toga je se potrosilo.
Kada se vratim mislima na pocetak radova, tek sada shvatam koliko smo bili hrabri,da na pocetku nismo bili svjesni u koji smo poduhvat usli i koliko ce to sve skupa trajati?
Usli smo otvorenim srcem i iskrenim nijetom, da se uradi sve sto je zub vremena naceo,od munare do unutrasnjosti.
Poceli smo 27.septembra a zavrsili 01.novembra. Radilo se 36 dana svaki dan bez prekida od 07:20 do 18:00.
Dnevno je radilo od tri do 15 ljudi, zavisno koji je dan bio. Dogovorili smo se da prvo idemo zavrsiti sve vanjske radove a kad podju kise idemo unutra.
Svako jutro uz kafu pravio se raspored i dogovor za taj dan.
Nase najvece bogatstvo i resursi u ovome projektu bili su nasi ljudi i prijateljstvo i uvazavanje izmedju nas.
Ljudi koji su sve ovo uradili iz srca i ubjedjenja i bili smo osudjeni jedino na uspjeh.
U timu koji su rekonstruisali dzamiju imali smo izuzetne profesionalne i postene ljude:
Agan i Sulo izuzetni elektricari, Rama ekspert za vodu, Nedim limarija, bravarija, masine, razbijanje betona i jos dosta toga, Saba, Faja, Kasim regips, boje, i sve sto treba, Guga svestran i jako koristan za sve vrste posla u gradjevini, Juso majstor kakav se samo pozeljeti moze.
Meran sta je trebalo bio je tu. Amir umjetnik u finim radovima, Pele majstor za farbe i mnogi drugi.
Allah da nagradi sve koji su bili dio ovoga velikog posla.Sa nama su dosta provela i dva “norvezanina” Mujo Ibrulj i Batan Kosaric pomagali u svemu.
Sve nedostatke koje smo mogli otkloniti ovi vrijedni ljudi su popravili i sanirali.
Svi otvori na dzamiji su izmjenjeni, ulazna vrata, kapijska vrata, ograde unutra i vani.
Postavljeni limovi i okapnice na sva mjesta gdje se to zahtjeva.
Svi stari prozori su bili struli i bili puni mrava.
Od sredstava koje smo imali narucili smo sve otvore i vrata za gasulhanu u Pobrscu i tako otvorili put i za obnovu gasulhane.
Gornje drvene prozore i ulazna drvena vrata u dzamiju, radio nam je profesionalni stolar iz Stoca Mustafa Zukic.
Donje prozore aluminijske radila je firma Djonko iz Mostara.
Kovane ograde radila je firma iz Mostara “Bravarija Bratic”.
Bravarija Bratic nam je donirala ulazna kovana vrata i jos jednom velika im hvala.
Sva aluminijska vrata i prozore na Pobrscu radila je firma Durakovic iz Mostara.
Vrata u wc-u u Zabljaku takodjer su zamjenjena.
Narucena su i placena ulazna drvena vrata za dzamiju na Zabljaku.
Zenski dio dzamije plafon, kompletno je zamjenjen knaufom, stara lamperije bila se gotovo srusila.
I plafon u unutrasnjosti je bio totalno struho i morao je i on biti zamjenjen.
Ovi poslovi su bili izuzetno teski jer se radilo na skelama koje su bile jako visoke i nesigurne.
I ovi djelovi posla govorili su koliko su majstori i profesionalci, nasi ljudi koji su ovo radili.
Na sisu dzamije ulazili su misevi jer su ispod strehe cijelom duzinom krova bile ogromne supljine.
Danas tih supljina vise nema, Juso je sve praznine ispod krova zatvorio.
Munara je totalno rekonstruisana, kompletno je mrezirana i gletovana sa materijalom za te svrhe.
Na kubi dzamije vracen je starinski autenticni izgled koji je star preko 80 godina, i njega je odradio nas umjetnik Jusuf Kosaric.
Na munari, kao i cijeloj dzamiji i u dvoristu zamjenjeni su svi lampinjoni,lusteri i lampe, sada je sve led rasvjeta.
Agan Music je radio “visinske” radove a Supljika one nize.
Navesti cu vezano za materijal da smo uzimali najkvalitetnije materijale za sve sto smo radili.
Firme gdje smo uzimali materijale:”Petko”,”Ivanic”,Elmex,”Bote”,”Kerametal”,”Duga tehna” i “Bilotrade”.
Sada malo o finansijama i troskovima pri gradnji.
Radove smo poceli sa budzetom od 105.000 kruna koliko se sakupilo vani.
Kada smo razmjenuli krune imali smo iznos od 26.950 km.
Drugi – treci dan spontano desilo se nesto lijepo, ljudi su sami dolazili i donosili svoje priloge za dzamiju.
Mnogi su dolazili muajem iz Sarajeva i Mostara samo da donesu priloge.
Veliko i prijatno iznenadjenje koje smo dozivjeli na samom pocetku radova je bio fantasticna pozitivna reakcija i odziv naroda koji su nas svakodnevno obilazili,donosili hranu,sokove,kolace i novac za dalje radove.
Svaki dan masa ljudi je dolazila i donosila priloge kako svoje tako i svoje rodbine iz Njemacke,Svedske,Amerike,Norveske i drugih zemalja.
Dosta Hrvata, nasih komsija i iz grada takodje je donosilo hranu,kolace, kafu, voce i novcana sredstva da pomognu obnovu dzamije.
Veliko hvala svim ovim dobrim ljudima.U razgovorima sa onim koji su dolazili pratiti tok radova vidjeli smo zadovoljstvo u onome sto bi vidjeli.
Sufijan,Kemo i jos par starijih ljubusaka kazu da ne pamte da je neka akcija bila ljepse i srcanije prihvacena od ljubusaka kao ova obnova dzamije na Gozulju.
Tokom radova za obnovu dzamije od nasih ljudi tu na licu mjesta,kuci ili na ulici primio sam 20.506 km,tako da je ukupan budzet iznosio 47.456 km.
Oni koji nisu uspjeli doci u dzamiju kada se radilo dolazili su kuci i donosili svoje priloge.
U nekoliko firmi bio nam je otvoren racun za materijal i sve sto je trebalo uzimalo se.
Na kraju radova svima smo posteno platili. Mnogi su nam davali popust od 10-18 %.
Preko Fajinog racuna imali smo popust y Dugitehni, preko Aganova racuna imali smo 18% u Elmexu.
Hvala ovim ljudima.
Ukupni troskovi i izdaci na rekonstrukciji dzamije Gozulj iznosili su 32.541 km.
Ostalo nam je jos na racunu 14.715 KM, nakon sto je sav posao zavrsen ovoj cifri sam dodao jos 1.340 KM koje su nam ostale od para koje nam je narod davao
za hranu radnicima.Ukupno za buduce radove raspolazemo sa 16.055 KM. Dole nize u daljem tekstu objavit cemo na koji nacin ce se utrositi ova sredstva.
Svi veci troskovi navedeni su u tabeli a njihove racune imate medju slikama.
Trudio sam se koliko sam mogao da sve bude pokriveno racunima medjutim objektivno nije se moglo imati za sve.
Za par stavki opravdano nemamo racuna a to su “dnevnice” Sakiba i Izeta koje su iznosile 2700 km, i troskovi prevoza sa kamionom dovoz i odvoz takodje nemaju racun: dovoz i odvoz skela, dovoz kamenih ploca,dovoz materijala,
odvoz otpada, dovozenje przine. Cijena ovih usluga iznosila je 410 km a posto je prevoznik u penziji ni on nije mogao izdati racun.
Na kraju se nalaze racuni sa ostalim manjim troskovima koje su bili po drugim prodavnicama.
Svaka stvar koju smo kupili potkrepljena je sa fiskalnim racunom i nalazi se pred vama.
Stolar je u penziji i nema obrt tako da smo umjesto racuna pred svjedocima dobili potpis njegov da je preuzeo novac.
Ovu finansijsku konstrukciju zavrsavam konstatacijom da je sve uradjeno savjesno i domacinski.
Trudio sam se skupa sa ostalim da uzimamo samo sto nam treba i da se ne razbaciva.
Siguran sam da smo sa tim uspjeli,od materijala nismo bacili vec ono sto je spalo sa mistrija kada su se prale.
Svima koji imaju bilo kakvo pitanje u vezi kompletnoga izvjestaja stojim na raspolaganju za bilo koja pitanja.
Na kraju zahvala Allahu sto nam je omogucio da sve se sa lijepim zavrsi.
Svi ovi ljudi majstori su veliki profesionalci u svome poslu i od srca ih proporucujem za sve koji nesto grade.
Njihovo ljudstvo i karakter oslikava i ova informacija da ni jedan od njih za ove radove nije naplatio ni feninga.
Posto svi oni zive od ovoga posla mislio sam da jedan dio urade ispred sebe i svojih porodica a jedan dio da im se plati.
Nisu pristali na taj moj prijedlog a evo odgovora: Guga: ” ja sto sam radio ostavljam za materijal i druge radove”
Juje:”Moj Fara, ne bi od dzamije nikad uzeo ni banku ma koliko radio”,
Rama:”bjezi bola Fara,ovo je od mene”,
Amir:prije radova sam ti rekao, sve sto uradim halal,
Saba, Faja i Kasim: sve halal, Pele isto, Nedim: “halalosum od mene i porodice”.
Pazite, ovo nije dan, dva, pet vecina ovih ljudi je ovdje radila 15, 20, 25 dana a Nedim je proveo svih 36 dana.
Nikoga od ovih ljudi ne zelim izdvajati svi su gorostasi u mojim ocima, ali moram napisati da nam je “motor” svega bio
Nedim Hadzic, sin Mustafe i Celebije. Nedim nam je stavio sve sto ima na raspolaganje: sebe, halat,masine,svoje auto kombi,sa kojim smo dovozili materijal.
Radio je 10 poslova, gdje je god zapelo bilo je “zovi Nedima”.
Sretan sam i ponosan sto sam djelio ovih 36 dana sa ovim finim insanima
Drago mi je sto sam se sprijateljio sa nekim ljudima koje sam samo godinama poznavao a nismo nikad sjedili i kafu pili skupa.
Bolje sam upoznao bracu Sabu i Faju Delalice, Kasima Hajdarevica i Merana Hajdarevica, Merana sam prvi put upoznao na ovim radovima.
Svi ovi ljudi su insani kakvi se samo pozeljeti mogu. Na kraju svih radova upriliceno je svecano otvaranje sa gostima i izaslanikom muftije Mostarskog glavnim imamom Medzlisa Mostar Dinom ef.Maksumicem. Bilo je to vece koje ce se pamtiti.
Posto zahvaljujuci ljudima koji nisu uzeli novac za svoj rad i onima koji su donirali sredstva za dzamiju na Gozulju, imamo “viska” 16.055 km odlucili smo da dio sredstava utrosimo na gasulhanu a ostatak
akoBogda da na proljece utrosimo za rekonstrukciju mafila gdje su zene.
Mafile imaju mahanu da se ljuljaju, kada stane vise osoba,posto su one jedine ostale da nisu uradjene, na proljece ,akoBogda, angazirat cemo stolara koji ce uraditi mafile,
i lijepom drvenarijom ih lijepo ukrasiti.
Hvala svim dobrim ljudima koji su dali i najmanji doprinos u ovom hairli poslu.
Ubacili smo nekoliko slika prije i poslije radova.
Vejle 11.11.2022
Izvjestaj uradio:
Faruk Jakic
