„Sve smrti ne mogu da ubiju ni jedno sjećanje“(E.K.)
Među velikanima prosvjetnog djelovanja u Gimnaziji Ljubuški u periodu od 1963. do 1993.godine, po skromnom mišljenju autora, izdvaja se ime profesora Zvonke Vrankića, koji je ostavio trag u nastavi i upravi Gimnazije Ljubuški. Ovaj trag je i pečat generacijama učenika i kolega.
Napustili su nas mnogi i sjećanjem „na prvu“ izdvajamo preminule profesore:
Ivan Plejić, Petar Delić, Vahdet Sekić, Milan Čuljak, Bonaventura Bagarić, Ante Markotić, Vjekoslav Herceg. Marko Primorac, Mladen Landeka, Ljubo Paradžik, Bisera Tiro, Rasim Tiro, Milada Orman, Martin Međugorac, Kata Brkić, Marko Planinić, Munira Dizdarević, Sabit Hodžić, Nevenka Blažeković, Mara Skoko, Drago Šoše…
Navodim i nastavnike praktične nastave koji su djelovali u SŠC:
Biško Slavko, Jure Zovko, Srećko Vukojević, Skender Pehar, Sadik Sadiković, Teofik Mesihović, Gojko Markić. Bosiljko Leko…
U periodu od 30-tak godina(1963-1993) događale su se strahovite promjene u društvu, pa tako i u obrazovanju. Promjene su tražile kompletnu ličnost koja mora zadovoljiti političke (ne) prilike, ekonomske datosti i u školi kriterije za uspješno predstavljanje grada i škole zajedno sa učenicima i roditeljima.
Profesor Zvonko je na najbolji način predstavljao Gimnaziju Ljubuški, svoje kolege i učenike koji su ga cijenili i voljeli, vjerujući da ih uspješno vodi ka ostvarivanju svojih snova.
Budućnost i kvalifikacije bivših učenika će najbolje potvrditi da su pedagoški dosezi ljubuških maturanata dostizali Olimp u savladavanju pedagoške građe i zakonitostima tržišta.
Profesor Zvonko je bio vrsni pedagog, profesor biologije koju je približio učenicima da je ona postala omiljeni predmet.
Profesor Zvonko je bio šarmantan, zavodljiv, temperamentan i omiljen među učenicima i kolegama.Privlačio je svojim znanjem i svojom naukom a to je postala biologija, što su kasnije potvrdilo kroz studije ljubuških sednjoškolaca. Gimnazija Ljubuški je postala legenda grada koja je „proizvela“ danas istaknute liječnike, profesore, pravnike, inženjere diljem Evrope, Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Kada odlaze velikani, onda oni koji su to sada, trebaju da realno sagledaju ulogu Gimnazije Ljubuški i da nađu mjesto za nastavnike koji su im to omogućili svojim radom i zalaganjem u toku njihovog srednjoškolskog obrazovanja.
Treba odati priznanje i poštovanje našem profesoru Zvonki Vrankiću i uvijek imati na umu ko je od nas stvorio ljude i koliki je udio našeg Zvonke u našim ličnim zanimanjima i društvenim opredjeljenima.
HVALA!Addios amigos!
ZVONKI
Rodilo je zlatom sve ća
god si taka
Neka ti na sve vike zemlja
bude laka
Pokrila te ploča sad smo
mi na tratu
Triba nam odradit život
ka žurnatu.
(PSU REDEJ)
Kemal Mahić
