Hutba o civilizaciji malih objekata čita se 1. maja 2026. u svim džamijama Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i u dijaspori. Posljednjih godina saglasnosti Reisul-uleme i Vijeća muftija odobrile su rušenje mnogih starih džamija u Bihaću i okolici, Konjicu, Živinicama, Puračiću, Visokom i Kakanju.
Upućeno: dr. Mustafa-ef. Prljači, autoru hutbe / dr. Mensur-ef. Malkiću, direktoru Uprave za vjerske poslove / Reisul-ulemi Husein-ef. Kavazoviću
Hutbu za Dan džamija, 1. maja 2026, pročitao sam igrom slučaja uoči petka. Ako Bog da čitaće se danas u svim džamijama i džematima IZBiH i u dijaspori povodom Dana džamija. Paradoks između onoga što hutba propovijeda i onoga što je institucija u miru učinila sa krajiškim džamijama obavezuje me da pišem danas, a ne drugi dan.
Između 2017. i početka 2025. u Bosanskoj Krajini srušeno je pet starih džamija u redovnoj proceduri Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Ribić, Glogovac, Prekounje, Klokot, Miostrah. Svako rušenje odobreno je zaključkom Vijeća muftija. Svaki zaključak potpisao je Reisul-ulema. Pišem vam jer pretpostavljam da posljedice tih zaključaka nisu bile predmet rasprave na istim sjednicama.
Rušenjem Klokotske džamije na ljeto 2025. godine nestala je posljednja stara krajiška džamija u Bihaću, gradu koji je nekada disao kroz autentične krajiške munare. U zaključcima Vijeća muftija kojima je svako od tih rušenja odobreno stoji ista formula:
„Daje se saglasnost Medžlisu Islamske zajednice da može izvršiti uklanjanje objekta džamije u džematu s ciljem izgradnje nove džamije.”
Ključna riječ u formuli jeste uklanjanje. Ukloniti nešto znači pomjeriti to sa mjesta gdje se nalazi, sklonuti, izmjestiti. Administrativna upotreba termina sugerira reverzibilan čin. Rušiti znači razarati strukturu objekta do te mjere da ona prestaje postojati. Razlika između uklanjanja i rušenja nije sinonimska. Uklanjanje je administrativna eufemizacija rušenja, i ta razlika nosi konkretne posljedice, jer eufemizam je distanca od stvarnosti koja omogućava da se odluka donese lakše nego što bi bila donesena da je stvarnost imenovana imenom.
Saglasnosti za uklanjanje Klokotske džamije i džamije u Miostrahu donesene su 28. marta 2024, na istoj sjednici Vijeća muftija, pod istim potpisom Reisul-uleme. Dvije jedinstvene krajiške džamije za jedan dan i jedan potpis. Podržana su “nova arhitektonska rješenja” koja nemaju apsolutno nikakve poveznice sa višestoljetnim islamom u Krajini, sa bošnjačkim narodom, sa ukusom i estetikom i bogatim kulturnim krajiškim naslijeđem.
(izvor: Digitalna biblioteka GHB)
Klokotska džamija nadasve posebna, sa ulaznim portalom, lijepom munarom i šarenilom bila je žrtva rata poput svih ostalih džamija. Miostrah je u agresorskim napadima devedesetih izgubio munaru, preživio rat arhitektonski sačuvan, obnavljan više puta, posljednji put 2017. i 2018. Februara 2025. džamija u Miostrahu je srušena traktorom i bagerom sa kašikom. Mašina koja je razdvojila kamene zidove i drvene grede koje su džematlije obnavljali rukama ne odgovara terminu uklanjanje koji stoji u zaključku kojim je ta radnja odobrena. Jedna od rijetkih preostalih kamenih munara srušena je sa traktorom na zvijerski način u 2025. godini! Uzmite u obzir da su ove lokacije najzapadnije džamije i munare u Evropi ovakvog stila.
Izvor: FB stranica džemat Miostrah u godinama prije rušenja. Nakon rušenja je ugroženo kolektivno sjećanje, te samim tim izlaganje kontradikciji, da je džemat srušio ono što ni agresor nije uspio.
Hutba dr. Mustafa-ef. Prljače o istim tim džamijama govori ovako:
„Allahu najdraža mjesta na Zemlji su njene džamije, a najmrža, pijace.”
Institucija koja u hutbi džamiju imenuje Allahu najdražim mjestom, u zvaničnim aktima istu džamiju imenuje objektom čije se uklanjanje odobrava. Hutba i saglasnost su žanrovi iste institucije, o istom predmetu. Jezik kojim ga imenuju nije isti. Hutba kaže:
„Mihrab je mjesto na kojem se vodi žestoka duhovna borba, rat između čovjeka i negativnih sila. U mihrabu se odgajaju ratnici koji se pripremaju za velike duhovne borbe unutar sebe, a onda i izvan sebe, u životnoj stvarnosti.”
Mihrabi pet uklonjenih krajiških džamija nestali su bez dokumentovanja. Haremi sa nišanima su preuređivani, uništavani bez epigrafskog zapisa i stručnog premiještanja mezarja i nišana tokom izgradnje nove džamije. Nišani pomjerani bez registracije imena, datuma i tarihova. Posao koji je rahmetli Mehmed Mujezinović uspostavio u trećoj knjizi Islamske epigrafike Bosne i Hercegovine, posvećenoj upravo Bosanskoj Krajini, prekinut je u trenucima kada je Vijeće muftija potpisivalo saglasnosti za uklanjanje.
–
Ribićka džamija stoji u operativnim spisima 15. lake pješadijske brigade tzv. Vojske Republike Srpske pod oznakom C-74, kao numerirani vojni cilj haubica 105 milimetara. U istom pregledu, od C-70 do C-84, navedeni su i drugi krajiški sakralni objekti, među njima Velika Založje, Vinica i Fethija. Ribićka džamija preživjela je rat. Obnovljena je sredstvima džematlija, kamenom koji je granata raznijela i koji je vraćen na mjesto. Uklonjena je 2017. dozvolom Medžlisa IZ Bihać.
Izvor: dr. sci. Mujo Begić, “U opsadi 1201 dan: Sigurna zona UN-a Bihać”, Bihać, 2013.
Agresor je u svom dokumentu bio precizan. Institucija je u svom zaključku bila eufemistična. Razmak između namjere iz 1992. i ishoda iz 2017, mjereno materijalnim stanjem objekta, ne postoji. Stare krajiške džamije, sa svojim četverovodnim formama, drvenim munarama i kamenom iz lokalnih kamenoloma, preživjele su osmanske ratove, Eugena Savojskog, austrougarske godine, dva svjetska rata i agresiju devedesetih. Te džamije izgubili smo u miru. Izgubili smo ih dozvolama institucije koja im se na minberu obraća kao Allahu najdražim mjestima na Zemlji. Rat je prošao prije 31. godinu. Greške smo napravili u miru.
Hutba kaže:
„Civilizacija koju grade ti ponizni i pobožni ljudi grandiozna je, puna milosti i topline. Ona je u principu civilizacija velikih ljudi i malih objekata, shodno potrebama; civilizacija uljudnosti i bogobojaznosti.”
Pet uklonjenih krajiških džamija bili su ti mali objekti. Objekti koji su ih zamijenili kategorijalno pripadaju monumentalnoj arhitekturi sa kupolama koje ne potječu iz krajiške tradicije. Civilizacija malih objekata o kojoj hutba govori u Krajini je u praksi zamijenjena civilizacijom uvezenih gabarita. Objekti koji su ih zamijenili donijeli su neukus i kič, PVC stolariju, mermerne ploče, LED bijela svjetla i jeftine itizone. Krajiški kilimi koji su džamije grijali decenijama završili su na smetljištu ili bescijenje stranim kolekcionarima. Ovo nije estetska primjedba, ovo je gubitak materijalnog kontinuiteta koji se ne može nadoknaditi.Rušenje stare džamije pri izgradnji nove nije proceduralna nužnost.
Hutba govori o Poslaniku, alejhis-selam, koji gradi džamiju na slobodnoj teritoriji, ne na mjestu prethodne. U džematima Varoška Rijeka, Jezerski, Čavkići, Gnjilavac, Donja Koprivna, Polje stare džamije zadržane su pored novoizgrađenih objekata, u istom medžliskom i muftijskom okviru u kojem su krajiške džamije uklonjene. Dvije generacije sakralne arhitekture stoje rame uz rame. Nova zadovoljava funkcionalne potrebe, stara čuva kontinuitet, amanet, sjećanje, identitet. Rješenje je postojalo. Drugi unutar iste Islamske zajednice već su ga primijenili.
–
Glasnik IZBiH, godišta 2022. do 2024, bilježi saglasnosti za uklanjanje džamijskih i vakufskih objekata u Konjicu, Živinicama, Puračiću, Visokom i Kakanju. Tabelarni pregled prilaže se uz pismo. Vakufska direkcija predlaže, Vijeće muftija odobrava, Reisul-ulema potpisuje. Frekvencija saglasnosti i geografska distribucija pokazuju sistemsku praksu.
Hutba kaže:
„Mi trenutno prolazimo kroz fazu duhovne obnove. Inicijativu preuzimaju mladi s pozitivnim procesima, koji nas vode našoj izvornosti, našim pretpostavkama snage.”
Pišem vam u ime mladih ljudi koje godinama pratim u Krajini. Razasuti su po krajiškim gradovima, rade na očuvanju kulturno-historijskog naslijeđa Bošnjaka na ovom prostoru, izučavaju nove historiografske izvore, snimaju nišane, prepisuju tarihe, fotografišu objekte koje sutra možda neće biti tu, čitaju Mujezinovića, vode privatne arhive. Niko nikada iz Islamske zajednice, niti iz Muftijstva bihaćkog, niti iz Medžlisa, niti Ministarstva Vlade USK nije ih pozvao niti dao do znanja da su dobrodošli. Odgovorno tvrdim da svi oni žive za bošnjačku zajednicu i tekovine Islamske zajednice, za razliku od mnogih koji žive od Islamske zajednice. To nije lijepo i nužne su reforme.
Hutba poziva na izvornost. Mladi koji izvornost stvarno izučavaju, ostaju izvan vrata i javnog prostora. Džematski odbori i imami koji nisu poznavali konzervatorske standarde nisu krivi što su donosili takve odluke. Institucija koja te standarde poznaje, a nije ponudila alternativu niti upozorila, jeste.
Pismo predlaže tri mjere, sve u nadležnosti Rijaseta i Vijeća muftija.
Prvo, da svaka sljedeća dozvola za rušenje stare džamije prođe kroz stručnu konzervatorsku komisiju koju imenuje Rijaset, sastavljenu od arhitekata, historičara umjetnosti i konzervatora, prije razmatranja na sjednici Vijeća muftija.
Drugo, da institucija u zvaničnim aktima prestane upotrebljavati termin uklanjanje za radnju koja jeste rušenje, jer institucija koja u hutbi džamiju imenuje Allahu najdražim mjestom duguje sebi i zajednici jezičku dosljednost u aktima kojima o toj džamiji odlučuje.
Treće, da se otvore arhive saglasnosti donesenih u periodu 2017. do 2025, kako bi nezavisni istraživači mogli rekonstruirati proces tih odluka.
Uz prijedloge, kao član IZ, dajem se na raspolaganje Vama na sljedeći način: proteklih godinu dana sistematski sam prikupljao foto-arhivsku i epigrafsku građu za svih pet “uklonjenih” krajiških džamija, sa desetinama arhivskih fotografija svake pojedinačne džamije, fotografijama svih nišana iz harema, starim slikama džematlija i izjavama iz Preporoda na dan otvaranja i tokom izgradnje. Tu još neobjavljenu građu nudim Vakufskoj direkciji ili Gazi Husrev-begovoj biblioteci, bez uslova i bez naknade, zajedno sa spremnošću da se za preostale stare krajiške džamije obavi dokumentovanje prema Mujezinovićevoj metodologiji.
Kontakt prema meni od strane Muftijstva bihaćkog, Medžlisa IZ Bihać i Rijaseta u protekloj godini rada na ovom korpusu nije uspostavljen.
Hutba poziva mlade kao nosioce duhovne obnove.
Ova ponuda je odgovor na taj poziv. Izvornost počinje sa imenom. Imenovanje rušenja kao uklanjanja udaljava instituciju od izvornosti koju propovijeda. Pet uklonjenih krajiških džamija ne može se vratiti. Preostale stare džamije u Bosni i Hercegovini mogu se sačuvati, i za to nije potreban novi vakuf ni nova institucija, nego promjena proceduralnog standarda i jezička iskrenost u aktima koji već postoje. Ako Rijaset prepozna pet krajiških lokaliteta i one u širem prostoru BiH, na način na koji prepoznaje porušene džamije iz rata, hutba 1. maja postaje stvarni početak obnove o kojoj sama govori. Bez tog prepoznavanja, hutba postaje sažetak onoga što se izgubilo, čitan u prostorima u kojima toga već nema.
S poštovanjem,
Amir Veladžić, član IZBiH iz Bosanske Krajine
Prilozi: tabelarni pregled saglasnosti iz Glasnika IZBiH 2022. do 2024. / tabela pet krajiških džamija srušenih 2017. do 2025. / faksimili zaključaka Vijeća muftija od 28. marta 2024. za Klokot i Miostrah / faksimil pregleda ciljeva haubica 105 mm 15. lpbr tzv. VRS / specifikacija foto-arhivske građe u posjedu autora.
Izvori: Hutba za Dan džamija, 1. maj 2026, autor dr. Mustafa-ef. Prljača, distribuirana imamima IZBiH putem Uprave za vjerske poslove Rijaseta; Glasnik Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, godišta 2022, 2023, 2024, izvor Gazi Husrev-begova digitalna biblioteka; Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga III, Bosanska krajina, Sarajevo, Veselin Masleša, 1982; drugo izdanje Sarajevo Publishing, 1998.