Braćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je Dvadeset i pet godina od početka oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima.
Za šest dana se inša-Allah navršava dvadeset i pet godina od zvaničnog početka oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu od strane krnje Jugoslavije, a godinu dana poslije i od strane Republike Hrvatske.
Braćo i sestre, pojmovi „oružana agresija“ i „genocid“ su kodovi moderne historije Bosne i Hercegovine i nas Bošnjaka, kodovi koje ne smijemo zaboraviti kako se isto ne bi ponovilo našoj djeci i potomcima, pa i nama samima! To su pojmovi koje moramo dobro urezati u našu memoriju i memoriju naših ukućana, rodbine i prijatelja, tačnije u memoriju našega naroda!
Braćo i sestre, podsjećam sebe i vas na dio 217. ajeta Sure El-Bekare:
…وَلاَ يَزَالُونَ يُقَاتِلُونَكُمْ حَتَّى يَرُدُّوكُمْ عَنْ دِينِكُمْ إِنِ اسْتَطَاعُوا…
…Oni će se neprestano boriti protiv vas, dok vas ne odvrate od vjere vaše, ako budu mogli…
Ova kur'anska istina ostaje sve do Sudnjega dana i o njoj nema polemike, a najčudnije je i najbolnije kada se ove kur'anske istine kušaju vlastitim iskustvom i opet se ne izvuče pouka.
Početkom 1992. godine srpski nacionalisti su odlučili provesti u djelo Načertanije, koje je sredinom XIX stoljeća zagovaralo stvaranje Velike Srbije, kao i Memorandum SANU (Srpske akademije nauka i umetnosti) iz Beograda, sačinjen 1986. godine, koji je naglašavao „nužnost nacionalnog ujedinjenja srpskog naroda, bez obzira gdje se nalazili“.
Nakon oružane agresije na Sloveniju i Hrvatsku, uslijedila je duga i teška oružana agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu, koju su provodili: takozvana Jugoslovenska narodna armija (JNA), jedinice MUP-a krnje Jugoslavije, paravojne formacije krnje Jugoslavije u vidu Arkanovaca, Šešeljevaca i drugih i izdajničke, zločinačke srpske snage iz Republike Bosne i Hercegovine. Obzirom da Srbi u Republici Bosni i Hercegovini nisu bili locirani na jednom području, preduzete su opsežne zločinačke akcije ubijanja, hapšenja, silovanja, mučenja i protjerivanja nesrba, a na prvom mjestu Bošnjaka i pljačkanja i uništavanja njihove imovine i kulturnog blaga.
Četnici su partizanske kape i spomenice, kojima su se okitili poslije Drugog svjetskog rata, zamijenili šajkačama i kokaradama, koje su bile njihovo tradicionalno obilježje. Okrvavljene kame, kojima su s’ koljena na koljeno klani Bošnjaci i kojima su parane utrobe trudnica, a živa izvađena djeca bacana u zrak i dočekivana na njih, bile su iznova naoštrene i spremne za krvavi pohod. Svo oružje i oruđe takozvane Jugoslovenske narodne armije (JNA), kao i oružje Teritorijalne odbrane Republike Bosne i Hercegovine, koje smo mi građani Republike Bosne i Hercegovine godinama plaćali i kupovali, stavljeno je na raspolaganje četnicima, koji su pokrvavljenih očiju jurišali na sve što je ikada imalo veze sa islamom i muslimanima. Istina je da su meta njihovih zločina bili i drugi narodi, kao i pojedini Srbi koji su odbili da učestvuju u zločinima.
Svi su Bošnjaci pred agresorima i domaćim izdajnicima i zločincima bili isti i svi su trebali biti poubijani na što svirepiji način. Kada srpski zločinci u Bijeljni nisu mogli razlikovati, Bošnjaka od nebošnjaka, ubijali su sve osunećene muškarce. Silovane su djevojčice od sedam godina i nene od osamdeset godina, a zločinci su bili svjesni da je “udariti na čast žene muslimanke” teže i od samog ubistva. Tako je projekat silovanja sistematski provođen na čitavom okupiranom teritoriju Republike Bosne i Hercegovine. Zločinci su silovali djevojčice na oči njihovih roditelja, braće, deda i nena. Čak su prisiljavali očeve da siluju vlastite kćeri, što je nespojivo sa moralom Bošnjaka. U usijane rerne su pred očima majki stavljali njihovu živu dojenčad. Žive Bošnjake su posipali benzinom i palili ih u vlastitim kućama. Korištene su i druge najgnusnije metode zločina nad kojima um staje…
Zločini iz I i II svjetskog rata nad golorukim i naivnim Bošnjacima su se ovoga puta dešavali na kraju XX stoljeća, na oči cijeloga svijeta, dok su naivni Bošnjaci bili sigurni u efikasnu vojnu intervenciju i humanitarnu pomoć međunarodne zajednice, koja je bila obavezna zaštititi svoju novu članicu UN-a, ali te pomoći nije bilo. Naprotiv, građanima Republike Bosne i Hercegovine uveden je embargo na uvoz naoružanja, što je bilo klasično vezanje ruku žrtvi, dok je agresor na raspolaganju imao silnu tehniku i dobro obučeno ljudstvo. U embargu na uvoz oružja u Republiku Bosnu i Hercegovinu se ogleda licemjerstvo međunarodne zajednice i saučesništvo u zločinu i to ova tvrda bošnjačka glava mora dobro zapamtiti.
Licemjerstvo Zapada za vrijeme oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu jasno se može vidjeti i iz prepiske bivšeg britanskog premijera Džona Mejdžora (John Major) i višeg službenika ministarstva vanjskih poslova Velike Britanije Daglasa Hoga (Douglas Hogg). Mejdžor je Hogu, 2. maja 1993. godine, u pismu zahvalio “na iscrpnom izvještaju o sadašnjoj i bivšoj situaciji u Bosni i Hercegovini, dijelu bivše Jugoslavije”. A potom je napisao: “Na osnovu prethodnih razgovora u Kabinetu i drugim mjestima, Vlada Njenog Kraljevstva nije promijenila svoj stav u pogledu slijedećih političkih rješenja:
– Nismo saglasni da niti sada niti ubuduće naoružavamo ili obučavamo Muslimane u Bosni i Hercegovini vojnom opremom. Mi ćemo i dalje pomagati da se nametne i ostane na snazi embargo na oružje UN-a u ovom području. Iako pouzdano znamo da Grčka, Rusija i Bugarska isporučuju oružje i vrše obuku u Srbiji. Njemačka, Austrija, Slovenija, čak i Vatikan, na sličan način pomažu Hrvatsku i snage HVO-a. Od posebnog je značaja da pouzdano znamo da takva nastojanja u korist muslimana u tom području od strane islamskih zemalja i grupa nisu uspješna;
– Do završetka i konačnog ishoda situacije na terenu, to jest podjele Bosne i Hercegovine i onemogućenja stvaranja iste kao “Islamske države” u Evropi, koja se ne može tolerisati, nastavićemo da slijedimo ovu politiku…
– Neophodno je da se nastavi s’ prevarom “Vance-Owenovim” mirovnim razgovorima da bi se događala kakva-takva akcija sve dok Bosna i Hercegovina ne prestane postojati kao važeća država, a njeno muslimansko stanovništvo ne raseli iz svoje zemlje… Ovakav stav ima svaka druga evropska i sjevernoamerička vlada i zato nećemo intervenisati u ovom području da spasimo muslimansko stanovništvo ili da ukinemo embargo na oružje.”
Genocid nad Bošnjacima, na cijelom prostoru Republike Bosne i Hercegovine, a posebno u takozvanim zaštićenim zonama: Srebrenici, Žepi, Goraždu i Bihaću i drugim općinama događao se na očigled cijeloga svijeta i to Bošnjaci ne smiju zaboraviti, jer zaborav je jedan od najsvirepijih i najbezdušnijih neprijatelja jednoga naroda.
Braćo i sestre, ne zaboravimo agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bošnjacima! Budimo budni i oprezni i trudimo se da u svojim životima budemo dosljedni nosioci baklje islama! Rađajmo, odgajajmo i školujmo našu djecu i učimo ih da budu moralni, vrijedni, hrabri, jasni i nepokolebljivi! Govorimo im da ako žele sačuvati našu lijepu Domovinu da moraju vrijediti za troje, da moraju u svemu biti najbolji, da ovom bosanskom zemljom moraju hodati dostojanstveno i na prstima, svjesni da je svaki korak koji naprave korak po čistoj šehidskoj krvi najhrabrijih i najboljih od nas! Pričajmo im o agresiji i genocidima! Budimo ponosni i odlučni i nikada više ne dozvolimo da stojeći u redovima za strijeljanje čekamo milost koljača ili pomoć dvoličnih međunarodnih institucija i pojedinaca koji su nas bezbroj puta ostavljali nezaštićene i ponižene!
Gospodaru, učvrsti nas na putu islama! Pomozi našoj ugroženoj braći i sestrama ma gdje bili, a posebno onima u Palestini, Siriji, Iraku, Burmi, Jemenu, Libiji i Egiptu! Sačuvaj nas od zla Tvojih i naših neprijatelja! Nagradi obećanom nagradom naše šehide i sve borce koji su sa šehadetom branili i oslobađali našu Domovinu! Nagradi najboljom nagradom porodice šehida za njihov sabur i sastavi ih sa šehidima u Džennetu! Kazni zločince zasluženom kaznom i ostavi ih bez pomena i poroda i zameti im svaki trag! Spletke neprijatelja naše Domovine vrati na njih i zabavi ih njima samima! Smiluj se našim umrlim roditeljima i precima koji su na nas prenijeli svjetlo Dina! Uputi našu djecu i potomke i učini ih prvacima ummeta i radostima naših očiju i srca! Budi nam Milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
وَالسَّلاَمُ عَلَيْكُمْ وَرَحْمَةُ اللَّهِ!