Prilikom prvog popisa stanovništva,u naselju pored drvenog mosta popisano je samo 19 domaćinstava(kuća).Širenjem Osmanskog carstva i učvršćivanje istoga naselje se brzo razvijalo.Prva džamija koja je stajala uz lijevu obalu Neretve sve do 1949.g. zvala se Sinan-pašina ili Atik džamija.Kraj oko džamije naziva se Mejdan,što znači trg.Najvjerovatnije je,da je tu prvu džamiju i do nje harem sagradio humski vojvoda Sinan-beg 1507/8g.E.Čelebija ipak kaže da je sagrađena 888.hidž.dakle 1473/4g.,pet-šest godina po zauzeću Mostara.Između 1612. I 1685.g. u Priječkoj čaršiji posjedovala su tri vakufa oko 60 dućana,i to vakuf Hadži-Balije,sina Mehmedova pretka Ćumurija(osnovan 1612.g.),Hadži Ahmedage Lakišića(osnovan 1670.) i uglednog trgovca Hadži-Ibrahima Čevre(osnovan 1686.).
Po istraživanju historičara navodi se da je utvrda,naselje oko drvenog mosta dobilo naziv Mostar po mostarima koji su čuvali most i dvije kule.Hercegovina dobi ime po Stjepanu Vukčiću Kosači koji je nosio titulu hercoga(hercega) od 1448.g.Vladao je poslije Sandalja Hranića koji je umro 1435.neposredno pred tursku okupaciju.Zbog toga što je bio tolerantan prema bogumilima,papa Nikola V ga je prokleo posebnom bulom od 9.06.1451.g.Stjepanov mlađi sin Stjepan prešao je na islam te je kasnije,kao Ahmed-beg Hersekli(Hercegović) postao turski paša pa vezir i zet carigradskog sultana.Visoke škole završio je u Carigradu,i poslat da vlada Hercegovinom.
U Osmanskom periodu vladavine na mjestu visećeg mosta na lance zabijeli se gradnjom lijepi,čvrsti kamen polumjesec-ćuprija koju poslije izvjesnog vremena nazvaše Starim mostom.Ovaj most se gradio u vremenu između 1557. I 1566.g.Projektovao ga je Sinan Mimar(koji je pretpostavlja se projektovao Begovu džamiju u Sarajevu i Višegradski most u Višegradu),a gradio ga je neimar Hajrudin sa svojim neimarima.Sinan Mimar je umro u Istanbulu 13.09.1558 g.dakle u početku gradnje velike krive ćuprije na Neretvi.Gradnju ćuprije je nadgledao Mehmed-beg Karađoz koji je dao da se sagradi i džamija u srcu glavne čaršije i u njenoj blizini dućani.Narod ovu džamiju prozva Karađoz-begova džamija,koja je sagrađena 1557.g.Pripadnici HVO-a srušili su stari most 9.11.1993g.Prilikom rekonstrukcije Starog mosta riješena je dilema da je viseći most na lance bio lociran 20 m.nizvodno.
Mostar nije bio čudesan samo po Starom mostu što se vidilo po ploči koja je uništena u posljednjem ratu 1992-1995.g.Na tarihu piše:“Ovaj je most sagrađen potpuno kao luk duge.Ima li mu slična na ovome svijetu,moj Bože!“Impoznantnost 36 ili 40 džamija(nije tačno utvrđeno)šarolikost mahala i sokaka,prelijepe bogate tepe(pijace),kamenim pločama prekriveni čardaci sa prekrasnim ćoškovima,beharli bašče,mostarski dućani pjesmom opjevani,pa šadrvani,hamami i đerizi,prekrasne kaldrmisane avlije cvijećem ukrašene sa kapijama ukrašenim zvekirima(halkama).Za vrijeme Osmanske carevine izgrađene su dvije pravoslavne(između 1863. I 1873.g.) i katolička crkva(1866.g.).
Kraće vrijeme,sredinom 19.vijeka Mostar je bio i vezirski grad.Vezir je bio Ali-paša Rizvanbegović Stočević.Titulu je dobio za usluge sultanu Mahmudu II,slamajući sa svojim vojnicima iz Hercegovine otpor sultanovih protivnika u Maloj Aziji,a i za pomoć sultanu u borbi protiv pobunjenih Bosanaca koje je predvodio Husein.beg Gradaščević-Zmaj od Bosne.Kao vezir proslavio se riječima koje je po dolasku iz Azije uputio Mostarcima:“Niko od sada ne treba da ide ni caru,ni u Stambol-evo vam Mostar Stambol,evo i car u Mostaru“.Rezidencija mu je bila na dvoru i konaku na Suhodolini u Mostaru.
Kao rođeni Stočanin-Hercegovac,Ali paša je želio brži i svestraniji razvoj Hercegovine,ali i sve veću nezavisnost.To ga je stajalo glave.Sultan je protiv njega i nepokornih Bosanaca i Hercegovaca poslao seraskera Omer-pašu Latasa,poturčenog Ličanina,a ovaj je na Ali-pašu uputio poturčenog Poljaka Skender-bega.Svezanih ruku i okrenut repu šugavog magareta(neki kažu sipljivog kljuseta),Ali-paša je „projahao“ kroz mostarske sokake i mjesta na dugom putu od Mostara do Banjaluke psujući,grdeći i proklinjući Skender-bega i Omar-pašu.Ubijen je nedaleko od Banjluke i sahranjen pored banjalučke džamije Ferhadije.Zapisi nam kazuju:Vojvode koje su vladale gradom(utvrdom) i to u postanku grada(Mostara) bile su Baljin vojvoda 1477.g. i Sinan vojvoda.
Dakle,titula dizdara(kaštelana) u to vrijeme nije bila uvedena.Porodice Lakišića su imale najviše dizdara te kao takvi spominju se 1558.g.Husein,sin Velijin,Husein-aga sin Mehmeda i Sulejman-aga.Poslije se pominju i ostali mostarski dizdari.Jedan zapis nam govori,prema prvom zvaničnom popisu stanovništva 16.06.1879.g.,u Mostaru živi 10.848 stanovnika,od toga 6.421 Musliman,3.026 pravoslavnih,1.366 rimokatolika i 35 Jevreja.Popis stanovnika je obavljen na osnovu konfesionalne pripadnosti.Čitav mostarski srez je imao 40.696,a cijeli mostarski okrug 189.548 stanovnika.Ali svake naredne godine stanovništvo se povećava u gradu i u okolnim selima iako znatan broj muslimanskih porodica napušta Mostar i okolinu i odlazi u muhadžirluk-iseljeništvo u Tursku-ne želeći da živi pod „džaurskim carem“.Samo između 1883. I 1901.g. iz Mostara su se iselila 1.244 stanovnika,uglavnom u Tursku.
U junu 1878. U Berlinu,na kongresu evropskih velesila,A-U je uz saglasnost turskog sultana,dobila mandat da privremeno okupira BiH i smiri stanje u ovoj pokrajini.A-U okupacione snage ušle su bez otpora u Mostar već 5.08.Predstavnici sve četiri vjerske zajednice(islamske,pravoslavne,katoličke i jevrejske)improvizirali su,svaka za sebe,posebne slavoluke kroz koje su umarširali carsko-kraljevski general Jovanović i njegovi soldati.Kao i Osmanska carevina i A-U Monarhija je poklonila Mostaru punu pažnju.
Osim brdovitim terenima-sivoga kamenjara,kotlina i polja prošla su mnoga plemena,živjela su i umirala,prolazile su mnoge vojske,mijenjali se vladari,ali sve do danas osta Hercegovina sa Mostarom i ostaće i iza nas.Jakako!
Izvor:MOST(2006)