……………………………………………………………………………………………………….
Kategorija: Esad Sadikovic
Objavljeno utorak, 23 Novembar 2010 19:54, Klikova: 889
Ekskluzivno iz Australije za ljubusaci.com:
Ako je vjerovati novokomponovanoj laickoj Bibliji zvanoj Wikipedia, bosanskohercegovacka imigracija pocela je ozbiljniji figurirati na Australskom multikulturnom nebu tek sredinom proslog stoljeca.
Ono sto nedvojbeno povezuje cjelokupnu imigraciju iz drzava bivse Jugoslavije sto bi rekao Oliver Dragojevic “u dvi rici stane”: rat i sirotinja. Jedne je do ovih obala dovukla neimastina i nagon za prezivljavanjem a druge ratovi kojih na nasim prostorima nikad na zalost falilo nije.
Brojke i slova i ono sto iza njih stoji
Ukupna imigracija iz zemalja prve Jugoslavije, dakle one prije Drugog svjetskog rata, Australskim popisom stanovnistva iz 1933 godine procijenjena je na tek 7,000 useljenika porijeklom iz te zemlje.
Prvi izvori koji spominju migrante sa podrucja bivse Jugoslavije vracaju nas, jace od stoljeca i po unazad, u period Autralske Zlatne Groznice 1854-te godine.
Za predpostaviti je da su prvi imigranti bili Dalmatinski Hrvati oni koji su i bili najblizi ‘velikoj vodi’ i brodovima koji su ih poslije visemjesecne plovidbe dovukli do obecane zemlje.
Jedan drugi popis stanovnistva iz 1986 procjenio je pak emigraciju iz zemalja bivse Jugoslavije na 150,000. Ovom broju kao sto mozete pretpostaviti doprinio je drugi veci val migracije – onaj poslije Drugog svjetskog rata.
Iste te godine procjenjeno je da je u Australiji bilo oko 5,500 hiljada b-h muslimana ukljucujuci oko 2,000 onih koji su rodjeni ovdje.
BiH imigranata na ovom kontinetu do tada je bilo neznatno malo a i ono malo migracije sto je ovdje doslo obicno se vodilo, zavisno od politicke afilijacije ili orjentiranosti ispocetka najcesce kao Hrvati a kasnije i Jugosloveni.
Poznavajuci nas, pretpostaviti je da je sastaviti tri covjeka porijeklom iz BiH, oko ovih brojeva i izjasnjavanja bi se vjerovatno vrlo brzo sporjeckali a mozda i za vratove pohvatali. Medjutim statistika je poprilicno nemilosrdna i ovaj broj suho, fakticki pokazuje koliko je ljudi koji su rodjeni u BiH te godine svoje stalno prebivaliste imalo u zemlji klokana i sva polemika tu prestaje.
A kako se ko osjeca, sta misli da jeste i sta bi htio biti u ovom ili nekom drugom zivotu na ovoj ili nekoj drugoj planeti to ce ostati nase vjecno prokletstvo i omiljena tema poslije trece pive.
Procjenjuje se da je u pet ratnih godine od augusta 1991 do februara 1996 u Australiju stiglo oko 20,500 imigranata iz bivse Jugoslavije ukljucujuci i potpisnika ovih redova.
Vecina onih koji se danas izjasnjavaju kao Bosanci i Hercegovci (ne iskljucivo Bosnjaci) dospjeli su na obale ove zemlje tokom i nakon ovog posljednjeg rata.
Sto se tice Bosnjaka muslimana kao posebne etnicke grupe prvi znakovi organiziranog zivota bosnjacke zajednice sezu u rane 70-te godine proslog vijeka kada su izgradjene dvije dzamije u Sydney-u i Melbourne-u oko kojih se pocela okupljati bosnjacka zajednica.
Konacno slijedeci popis stanovnistva iz 2001 procjenjuje da je te godine u ovoj zemlji bilo oko 24,000 imigranata koji sebe identificiraju sa Bosnom i Hercegovinom bilo po rodjenju ili etnickom opredjeljenju.
Dobri i losi momci i njihova geografija
E sad, posto sam vas poprilicno izmasirao ovim brojkama koje ce te kao i ja zaboraviti koliko sutra, red je da vidimo kako u stvari sustinski izgleda ova sarolika ex-Yugoslovenska imigracija.
Sto se tice samih Australaca vecina njih nisu imali problema sa nasim deklarisanjima a jos manje sa nasom geografijom. Sve do 1961 oni su nas, onako pragmaticki, svrstavali pod zajednicki nazivnik Yugoslavs. Oni koji su bili malo kurazniji ili zainteresiraniji odvazili su se pa bi se upustili, onako sejtanski, u daljnje seciranje trudeci se (najcesce neuspjesno) da nas svrstaju u nase maticne torove.
Kako vecina Australaca, znaju o ljudima iz bivse Jugoslavije isto toliko kao i o onima iz Poljske ili Kolumbije -znaci priblizno nista – vecina diskusija sa njima se cesto svede na to da im ‘mi’ objasnjavamo kako smo mi dobri momci iz one ruzne Jugoslavenske price a oni drugi su tobe jarabi. Ovo pravilo naravno vazi u svim kombinacijama i uvijek su oni drugi zli i naopaki. Nego kako.
Kranji rezultat mozete i sami zamisliti. Jadni Australci koji su mislili da nesto znaju o nama tek se tad pocinju ceskati po glavi a vrlo cesto se nakon toga sustezu da nas pokusaju geografski locirati. Povrh toga problem je sto im ni ono Yugoslav kao kolektivna imenica spasa koju su nekad mogli poprilicno sigurno upotrebljavati vise ne pomaze jer se na to, nakon 1995, ne odaziva skoro niko a kod onih najglasnijih ta rijec cesto izaziva ozbiljniju alergiju.
Sjecam se jedne komicne situacije koju mi je pripovjedio jedan dobar prijatelj Australac koji je rodjen ovdje i ozenjen jednom Prijedorcankom Bosnjakinjom koja ga je uvela u svoj krug prijatelja koji je naravno najvise popunjen Bosancima i Hercegovcima.
Siroti Johnny taman kad je pomislio da je poslagao sve kockice i postao expert za BiH nasao se u nebranom grozdju kad je bio predstavljen svojoj novopecenoj kolegici koja mu je, nakon njegove zaintrigiranosti da je ona iz bivse Jugoslavije, rekla da je iz Mostara – iz Hrvatske. U skladu sa Australskom tradicijom najapologeticnijeg naroda u vasioni, Johnny se izvinuo i rekao da on ima vrlo dobru prijateljicu iz Mostara ali je ona iz Bosne i Hercegovine.
Onako skruseno i razocarano samo je na kraju primijetio da mu je cudno da je jedan te isti grad istovremeno smjesten u dvije drzave i da on nista ne razumije.
Njegov brak je, hvala na pitanju, prezivio a tu je i trogodisnji podmladak koji ce, nema sumnje, genetski naslijediti ocevu zbunjenost. I tako ce izgleda biti sve dok je ovog svijeta i vijeka. I nas da ih zbunjujemo i njih da budu, ni krivi ni duzni, zbunjeni.
Nakon ovoga sijedim i pricam onako sam sa sobom (mi Sadikovici smo izmedju ostalog poznati i potome): “Dobro mi je Johnny i prosao mogao je tu svoju kolegicu dalje upitati kojim jezikom govori.”
Tek bi se tu zakuhalo.
Na Ruištu, august 2010
Esad Salema Sejfina
Žabljačanin iz Sadikovića mahale – druga kuća poslije Ćoše