Kategorija: Kemal Mahic
Objavljeno ponedjeljak, 14 Septembar 2009 19:15
Klikova: 840
Kada bi prije 17 godina,ukucali ovaj znak,a nalazili se gdje se sada nalazite,culi bi pozdrav i rijeci Ivana Šunjica.U glasu bi prepoznali toplinu i zadovoljstvo što je veza uspostavljena.
Nakon srdacne dobrodošlice na ovim talasima Ivan bi dao znak da možete razgovarati sa onima koga ste tražili u želji da saznate ono što Vas je “mucilo” i tjeralo da se javite u Radio-klub “Enes Orman” u Ljubuškom. Ovaj klub je formiran sa ciljem da bude obavještajni centar Ljubuškog,narocito u eventualnim trenucima kataklizmi i prirodnih nedaca,kada ne funkcioniraju telefonske i telegrafske veze.Njegovo postojanje je bila mjera predostrožnosti u slucaju ratnih stanja i to je odgovaralo postojecoj koncepciji o “naoružanom narodu” u slucaju agresije na bivšu državu.
Prica kaže da je Stane Dolanc,izvršni sekretar Predsjedništva Jugoslavije,uoci rata na jugoslavenskim prostorima,”držao” konferenciju za štampu.Jedan strani novinar ga je upitao:”S obzirom na rastrojstvo Jugoslavije,šta ce se desiti ako Vas napadne neka od susjednih zemalja?”.On je smireno odgovorio:”Ako se to desi,mi cemo svi biti kao jedan i pružicemo zajednicki otpor agresoru”!Na to je novinar rekao a što ce se desiti ako Vas niko ne napadne?”Dolanc nije odgovorio,a mi znamo odgovor.
Došlo je do unutrašnjih agresija,žrtava i raseljavanja,”humanih preseljenja” naroda. U tako stvorenim situacijama,režiranim u laboratorijama KOS-a,kada su prestali sa radom telefoni i telegrafi,jedina mogucnost uspostave veze sa svojim najbližima i najdražima,bili su radio klubovi sa svojim vezama.
Historija je podarila Ljubuškom da u to doba (1992-1995),na celu radio kluba bude Ivan Šunjic iz Donjih Radišica.On je svoji m pristupom,svojim znanjem,svojom vizijom omogucio ljubušacima da uspostave veze sa svojima koji su bili u ratom zahvacenim podrucjima.On je omogucio izbjeglicama u Ljubuškom,sa istocne strane Neretve,središnje Bosne,Podrinja,Krajine,Sarajeva da uspostave kontakt sa onima koji su “ostali” u svojim mjestima,da se cuju,uvjere da su živi i posavjetuju kako i šta dalje?Pri toma je Ivan pokazivao dobrocudnost i širinu prema svima koji su tražili njegovu pomoc.
Nije se obazirao ko je kakve nacionalnosti,niti vjere,nego je vjerovao samo u svoj historijski zadatak-uspostaviti vezu.Tako to majka rodi!Majka je rodila i one “druge” koji nisu odob ravali njegovu “kooperativnost” sa izbjeglicama i komšijama.Ivan je ponio svoj “križ” i nosio ga onako kako se ocekuje od covjekoljupca,humaniste i altruiste.
Nikada to necemo zaboraviti! Sa opkoljenim Sarajevom Ivan je uspostavljao vezu “ko od šale”.Na drugoj strain je bio dipl.ing.Enver Cerimovic,porjeklom iz Ljubuškog,vrsni radio operater.Oni su bili u tandemu pobjednici!Pobjednici nad mrakom u “balkanskoj krcmi”. U toku 1994 godine u opkoljeno Sarajevo je stigla humanitarna pomoc “Udruženju ljubušaka”.Ekspeditor te pomoci je bio Ivan Šunjic uz svesrdnu pomoc gvardijana samostana Humac,fra Zorana Senjaka.Ni ova akcija nije naišla na simpatije tvrdokornih ekstremista u Ljubuškom.
Osim ove akcije Ivan je uspostavio radio-most preko hrvatskog radija “Slobodna Hrvatska” u Cikagu.Upucen je apel za pomoc na liniji Cikago-Ljubuški-Sarajevo.Pomoc su pružili mnogi a najviše Stiv Bubalo i njegovi sinovi Ante i Hrvoje. Nažalost,danas radio klub Ljubuški ne radi.Ivan Šunjic se bori sa egzistencijalnim problemima jer “društvo” nije valoriziralo njegov rad za vrijeme rata.Tako to biva sa onima koji imaju svoj stav,svoje mišljenje.
Ali na ovom svijetu “samo mjena jest”,pa ce i “mjena” donijeti radost Ivanu. Ovaj tekst ne možemo završiti a ne sjetiti se Nede Galica koji je bio “alfa i omega” radio kluba “Enes Orman” iz Ljubuškog.On je uspostavio prije rata kontakte sa citavim svijetom pa su mnogi nakon toga tražili u atlasima mjesto Ljubuški na geoografskim kartama.Tako je grad Ljubuški ušao u svijest mnogih kosmopolita diljem naše planete.Pored svih drugih djela,koja su poznata svima nama,Nedo se identifikovao sa radio klubom još kao djecak i kao takav je ostao u našim sjecanjima.Ljudi koji uspostavljaju veze i mostove dragocjeni su svakom društvu koje želi biti slobodno i demokratsko.
Kemal Mahic,profesor