Ko bi mogo opjevati redom,
sve ljepote divnoga Mostara?
Zar se čudiš,srce,što ga ljubim
sa ljubavlju sinovskoga žara?
O,nejma na ovom svijetu,
ako nema sred bajnoga raja,
bistre vode i svježega zraka,
što čovjeka sa zdravljem opaja!
Ko ga gleda,život mu se mladi,
a duša mu u nasladi pliva.
Svaki kraj mu i svako mjestance
zadivljene oči podraživa.
S voćem,s vodom i ostalim miljem,
on je drugi Misir na svijetu,
eh,bi reko,da je rajska bašča,
ko ga vidi u majskome cvijetu.
S dvije kule velika ćuprija
Pružila se preko rijeke čarne,
te sa svojim velebnijem lukom
pričinja se poput duge šarne.
Cio svijet da obiđeš redom,
ne bi našo ovakova svijeta.
On je majdan darovitih ljudi,
šeher Mostar ures je svijeta.
Tu je gnijezdo slavnijeh junaka,
i na peru i na bojnu maču.
Ko i prije,i sada sa njega,
s dana na dan,vitezovi skaču.
Neka šute indijske papige,
neka svoje ne kazuju glase;
O, dervišu,ti si danas slavuj,
koji pjeva svog Mostara krase.
Izvor:Heinrich Renner-BiH uzduž i poprijeko(1896)
Izbor:Kemal Mahić