Kategorija: Kemal Mahic
Datum kreiranja srijeda, 02 Februar 2011 12:51
Datum posljednje izmjene srijeda, 02 Februar 2011 12:51
Objavljeno srijeda, 02 Februar 2011 12:51
Klikova: 723
Na putu Hannover-Dortmund prije 17o godina familia Bock je otvorila gostionu.S vremenom
je ta gostiona postala restoran a u novije doba Western Best Hotel.Familia Bock u
Hannoveru posjeduje jos jedan hotel u Laatzenu u cijoj blizini se nalazi Messe gelende,koji
svake godine okuplja na stotine hiljada posjetilaca i cini Hannover sajamskim gradom.
Ovo nam govori da na Zapadu velike firme imaju tradiciju i eventualno bogatstvo se stice decenijama
upornim radom i organizacionim sposobnostima.Nasi tajkuni na Balkanu ocekuju da postanu milioneri
za 2-3 godin i tako nadoknade decenije rada koje ulazu privrednici Zapada razvijajuci ekonomije
svojih drzava.Tu i lezi jedna od bitnih razlika izmedju balkanskog i Zapadnog kapitalizma.
Prvi “station” moje porodice po dolasku u Hannover 1993 godine je bio heim n Lahama,pored
Hannovera.U blizini naseg boravista nalazio se hotel Fohrenhof(vozacki vrt).Nedugo iza dolaska
u ovaj grad pojavila se ponuda za radno mjesto ovom hotelu.Misleci da se radni odnos zasniva na
2 sata po danu,prijavio sam se i odmah 23.08.1993 ostao na poslu 8 sati.Radno mjesto je glasilo-
spuller-perac sudja uz uzgredne poslove za potrebe kuhinje hotela.
Tako u poceli moji radni dani u Njemackoj.Radno vrijeme je bilo prilagodjeno potrebama hotela,
pa je prva smjena trajala od 06,30-15,30,a druga smjena od 14,30-23,30 sati.Cijena rada je bila
12,8o po satu i za pet godina povecala se na 13,10 DM po satu.Ugostiteljstvo je jedna od slabije
placenih “bransi” u Njemackoj,pa u najboljem slucaju “plata” je iznosila prosjecno za pet godina
rada 1832 DM mjesecno.
Nakon zavrsetka prvog mjeseca rada,vlasnik hotela Oliver Bock mi je ,na lice mjesta,
donio platnu listu.U tom momentu bio sam za pultom i rucno prao serpe,tendzere i drugi pomocni
kuharski pribor.Na meni je bila kozna kecelja a vodena para krila je moj lik pred vlasnikom
hotela.Uzeo sam platnu listu i krajickom oka ugledao cifru-1750DM netto.”Gazda” je zurno otisao,
a meni su suze prekrile oci.Nikada,do tada,nisam u rukama imao taj iznos novca u DM.Taj novac sam
“zaradio”!Sve mi je proslo kroz glavu,i Ljubuski,i titula profesora,i socijalizam i kapitalizam.
Prinudna promjena zanimanja je uticala na promjene u razmisljanju,na promjene stavova i indoktrinaciju
kojoj smo bili izlozeni u okviru Yugoslavije.
Ono sto me posebno odusevilo je multinacionalnost i multikulturalnost zaposlenih.Moja prva kolegica
je bila iz Vijetnama(Ngujen).Zajednicki smo radili navedene poslove sa jednim Egipcaninom te dvoje
Nijemaca.Moji predhodnici su bili iz Ugande i Siera Leonea.Medju konobarima i kuharima radili su
Grci,Turci…Ipak najvecu pomoc sam imao od Albanca sa Kosova(Kosovska Vitina) g.Musli Isenija.On je
govorio srpskohrvatski i svakodnevno smo na pauzama(1 sat) komentarisali nas polozaj tokom”kriticnih”
godina u nasim mjestima i drzavama.Ovaj kosmopolitski sastav team-a hotela je,za mene,vrhunac onoga
cemu covjecanstvo tezi ili je barem tezilo pri kraju XX stoljeca.Zato su mi najdrazi gradovi na
svijetu New York,London,Paris,Berlin,Bec,Amsterdam…jer u tim gradovima se preferiraju gradjani
bez obzira na razna porjekla koja postoje medju ljudima.Naravno,ako ne trazis veca prava od onih
sa kojima zivis i radis.
Posebno poglavlje predstavlja moj “gazda” Oliver Bock. On je znao za moje zanimanje profesora i uvijek
mi je nastojao pomoci, a da to ne utice na radni proces.
I danas smo u kontaktu i osjecam zahvalnost prema njemu i familiji Bock. Svi njegovi saradnici su bili kulturni
i u usluzni tako da se nijednog momenta nisam osjecao strancem da radnom mjestu.
Tako se u nesretnim okolnostima 1993.-1995. godine pojavila svjetlost, ondje gdje to nisam nikada ocekivao.
Takav je zivot! U Hannoveru sam se “duhovno” obogatio, vidio i dozivio, za pet godina, ono sto nikada ne bi
dozivio u Ljubuskom, u Bosni i Hercegovini, na Balkanu…
Kemal Mahic