Kategorija: Kemal Mahic
Datum kreiranja ponedjeljak, 25 Oktobar 2010 06:53
Datum posljednje izmjene ponedjeljak, 25 Oktobar 2010 06:53
Objavljeno ponedjeljak, 25 Oktobar 2010 06:53
Klikova: 721
Kronike biljeze da je proslo 150 godina od pojave prvog bicikla,naprave koja odusevljav milione ljudi diljem svijeta.Pocelo je sa drvenom “guvernalom” a vec jucer I danas metalni okvir ukrasava polovinom “ljepoticu drumova”.Prosjecna brzinz koja se postize u voznji je 15-20 km/h a moze doih}stici “niz brdo” do 50km/h.
Danas su bicikli lagani,opremljeni lancanim prenosima sa vise brzina,svjetlosnim signalima te opremom primjerenom XXI stoljecu.Prirucni alat je raznovrstan a gume pneumatske.Kako se tehnologija usavrsavala tako se I bicikl modernizirao I postao “kosmicko” prevozno sredstvo.Sva ta tehnika ipak zavisi od covjeka,kojem je potrebna volja I ljubav da pokrece “pedale” I time mjenja mjesto boravka.A biciklisti osvajaju planinske visove I jos uvijek neosvojene tacke.To se najbolje moze vidjeti na sad avec TV prenosima “Tour de France” ili “Giro di Italia”…Nekada je bila biciklisticka trka “Oko Yugoslavie” pa smo pamtili Nevia Valcica,Ivana Levacica I druge koji sun as zadivljavali kao istinski sportisti koji nisu koristili danas sveprisutni doping.
Ekspanzija voznje biciklom je pocela 60-tih godina.Italijani su svoj pravac u filmskoj umjetnosti zapoceli filmom “Kradljivci bicikla” koji je I kod nas bio vrlo popularan.
U doba kada sam pohadjao Gimnaziju(polovinom 70-tih) u Ljubuskom pred skolom je bivalo “parkirano” na desetine bicikla kojima su nase kolege dolazili u skolu i vracali se u svoja sela.Putovali su po kisi,vjetru,mecavi i opet bili vecinom dobri ucenici.
Bicikl nije bio jeftin.Kolege iz skole su nabavljali bicikl,obicno “Rog” nakon “Vage” ili kada bi roditelji podigli “predujam” u ime duhana kojeg ce predati obicno u decembru.Svi oni koji su imali bicikl,bili su mi nekako drazi,jer tu djecacku zelju nisam mogao ostvariti I posjedovati bicikl u svom vlasnistvu.Zato sam cesto molio kolege s pitanje “Daj mi jedan krug”.Kolege iz razreda bi mi obicno izasli u susret.
U Osmogodisnjoj skoli,najbolje biciklo je imao ,sada svecenik,Ivan Vuksic,koji je putovao iz Cerna.To biciklo je vjerovatno bilo poklon iz inozemstva I imalo je dvije rucne kocnice,bez nozne kocnice.Kakvo ushicenje sam dozivljavao kada bi mi dozvolio “jedan krug”.dr.Munib Dalipagic je posjedovao bicikl iz Francuske sa tankim gumama koje nisu bile “prilagodjene” za makadamske puteve ljubuskog kraja,pa su stalno “pucale”.Ko se ne bi sjetio “zenskog “bicikla Fize Sikovice,ukrasenog “mrezama” koje su stitile tockove.Kasnije su Pregradjani imali bicikle za pamcenje kao Sava,Anic I drugi.Bogami I nasi profesori su dolazili sa biciklima na posao(Zvonko,Pera,Adam,Djuro…}
U drugom razredu Gimnazije razrednik nam je bio legendarni nastavnik fizike Martin Medjugorac.Izgledao je veoma strog ali je imao “dusu” djeteta.Jednom prilikom,pravdajuci sate procitao je redom:ponedjeljak,utorak,petak-Barbir Jozo-prvi cas.Jozo koji je putovao iz Prologa,zajedno sa Salinovic Mirkom,bi uvijek rekao:Molim,pukla mi je guma od bicikla”.Kada je to vec dojadilo razredniku,kao izgovor nedolaska na prve casove,on mu kaze:”Jozo,bolan ne bio,nemoj uvijek “pukla guma”,nego nekad reci “pukao lanac”,”pukla felga” I slicno.
Najveci uzitak je pruzala voznja biciklom “Bajerom”.Brzinom bi se postizali “udari vjetra” a pogled na rijeku Trebizat je jos vise podizao adrenalin.
Ponedjeljkom bi momci iz svojih sela stizali biciklima u Ljubuski na pazarni dan.Bili su uredjeni I “svidjeni”.Imali su raznovrsna “uglancana” bicikla,sa stipaljkom na nogavicama I starim “Oslobodjenjem” u zadnjem dzepu.Time su privlacili svoje izabranice dok nije pocela era motora(T-12) a kasnije I automobile.
Ovakva podsjecanja su inspirativna.Sjetimo se likova koji izazivaju pozitivne emocije i cine nas ponosnim na druzenja i vremena koja su imala svoje drazi i “carobne ljepote” bez obzira na sve teskoce kroz koje smo prolazili.
Kemal Mahic