Kategorija: Kemal Mahic
Datum kreiranja utorak, 02 Novembar 2010 06:39
Datum posljednje izmjene utorak, 02 Novembar 2010 18:14
Objavljeno utorak, 02 Novembar 2010 06:39
Klikova: 1104
Arsen pjeva a ja pjevušim:
…ona pamti davne riječi
Slatke boje zavičaja
Ima želju da me liječi
Djevojka iz moga kraja
…u očima njenim more
svjetluca joj sol u kosi
ona ne da da je slome
otima se i prkosi
Ko je ta djeovjka iz moga kraja?To je moja školska kolegica iz gimnazijskih dana Zdravka Leko udata Božikov.
Zdravka predaje na građevinsko-arhitektonskom fakultetu u Splitu.Uspjela je doktorirati i postati redovni profesor.
Kada neko bude pitao gimnaziju Ljubuški
” Imate li istaknutih imena koji su pohađali vašu školu iz oblasti znanosti “
pitac ce dobiti odgovor da takvi postoje u Splitu , Zagrebu , Sarajevu …
Ako bi neko pitao ( a pitat će !) ” imate li neke bivše učenike koji su promicali ideju općeg dobra opet može dobiti odgovor :
” Imamo, u oba slučaja riječ je o Zdravki Leko , bivšoj učenici naše gimanzije.
Zdravku sam upoznao 1963 godine u prvom razredu gimnazije.
Odmah na prvim časovima, u novoj školi , predmetni nastavnici su ponavljali naše znanje iz osmogodišnje škole.
Uvijek su dvije ruke bile u zraku ; one Zdravke Leko i Čuljak Dinke.
Mi ostali u razredu smo se pitali ” Kako one sve znaju ” , ubrzo smo uvidjeli da je riječ o vrsnim učenicama iz osmogodišnje škole u Vitini.Nažalost po nauku , Dinka se ubrzo udala za Dedić Krešu .
Ostala je Zdravka kao svjetionik naše škole u periodu 1963-1967 godine. Zdravka je bila najbolji matematičar u školi , a nije zaostajala ni u drugim predmetima.Svi bi od nje “prepisivali” zadaću iz matemetike.
Bila je sjajna drugarica,pomagala je svima,objašnjavajući i tumačeći sve one silne zadatke iz matematike i fizike.Skromna i samozatajna,vedra i radoznala,poželjna u svim ” kružocima ” i grupama.
Neka je ” blažena utroba” njene majke koja ju je nosila u sebi i nama rodila da budemo sa njom u generaciji. “
Osjećala je posebnu simpatiju prema meni.Naravno da sam prepoznao njemu korektnost , prijateljstvo.
Njen uzvik ” Kema ” je tako bio čist , milozvučan i primamljiv da mi je bila čast družiti se sa osobom koja će obilježiti naše gimnazijsko doba. Ostala su nezaboravna druženja na ekskurziji i maturalnoj večeri , nakon časa smo krenuli razlicitim putevima.
Uprkos tome , našli bi u budućim godinama , vremena za razgovore i sjećanja.
To se najviše osjećalo na godišnjicama mature. Na svim tim druženjima Zdravka je bila prisutna.
Nakon svojih uspjeha , na fakultetu , Zdravka je ” ostala uvijek ista ” , razdragana i lepršava , emotivna i puna razumijevanja za svoju generaciju.
Ona nikad nije ” megafonom ” i ” lobiranjem ” govorila o svome napredovanju nego je to ostavljala nama da mi sami to saznamo iz drugih ” izvora ” .Zato je voljena.
Skromna , kulturna , civilizovana ” djevojka iz moga kraja ” . Vrijedna svih ovih redova.Mojoj prijateljici poklanjam ove stihove:
Kad bi se ti vozio u kočiji ,
A ja nosio slamnati šešir
I mi se jednog dana sreli na cesti ,
Ti bi sišao i naklonio se.
Kad bi ti hodao u dronjcima ,
A ja jahao na konju ,
I mi se jednog dana sreli na cesti ,
Ja bih sišao i naklonio ti se.
Želim ti biti prijatelj
Zauvijek , bez prekida i rasapa.
Kad se brda sravne
I rijeke presuše ,
Kad munje i gromovi zavladaju zimom ,
Kad kiše i snijeg opustoše u ljeto ,
Kad se stope nebo u Zeljma
Tek tada ću se rastati od tebe
Kineska poezija iz 1.stoljeća.
Kemal Mahic
