Djevojka iz moga kraja

Kategorija: Kemal Mahic    
    Datum kreiranja utorak, 02 Novembar 2010 06:39
    Datum posljednje izmjene utorak, 02 Novembar 2010 18:14
    Objavljeno utorak, 02 Novembar 2010 06:39
    Klikova: 1104

Kemo naslovna

Arsen pjeva a ja pjevušim:
…ona pamti davne riječi

Slatke boje zavičaja

Ima želju da me liječi

Djevojka iz moga kraja

…u očima njenim more

svjetluca joj sol u kosi

ona ne da da je slome

otima se i prkosi

Ko je ta djeovjka iz moga kraja?To je moja školska kolegica iz gimnazijskih dana Zdravka Leko udata Božikov.

Zdravka predaje na građevinsko-arhitektonskom fakultetu u Splitu.Uspjela je doktorirati i postati redovni profesor.

Kada neko bude pitao gimnaziju Ljubuški

” Imate li istaknutih imena koji su pohađali vašu školu iz oblasti znanosti “

pitac ce dobiti odgovor da takvi postoje u Splitu , Zagrebu , Sarajevu …

Ako bi neko pitao ( a pitat će !) ” imate li neke bivše učenike koji su promicali ideju općeg dobra opet može dobiti odgovor :

” Imamo, u oba slučaja riječ je o Zdravki Leko , bivšoj učenici naše gimanzije.

Zdravku sam upoznao 1963 godine u prvom razredu gimnazije.

Odmah na prvim časovima, u novoj školi , predmetni nastavnici su ponavljali naše znanje iz osmogodišnje škole.

Uvijek su dvije ruke bile u zraku ; one Zdravke Leko i Čuljak Dinke.

Mi ostali u razredu smo se pitali ” Kako one sve znaju ” , ubrzo smo uvidjeli da je riječ o vrsnim učenicama iz osmogodišnje škole u Vitini.Nažalost po nauku , Dinka se ubrzo udala za Dedić Krešu .

Ostala je Zdravka kao svjetionik naše škole u periodu 1963-1967 godine. Zdravka je bila najbolji matematičar u školi , a nije zaostajala ni u drugim predmetima.Svi bi od nje “prepisivali” zadaću iz matemetike.

Bila je sjajna drugarica,pomagala je svima,objašnjavajući i tumačeći sve one silne zadatke iz matematike i fizike.Skromna i samozatajna,vedra i radoznala,poželjna u svim ” kružocima ” i grupama.

Neka je ” blažena utroba”  njene majke koja ju je nosila u sebi i nama rodila da budemo sa njom u generaciji. “

Osjećala je posebnu simpatiju prema meni.Naravno da sam prepoznao njemu  korektnost , prijateljstvo.

Njen uzvik ” Kema ” je tako bio čist , milozvučan i primamljiv da mi je bila čast družiti se sa osobom koja će obilježiti naše gimnazijsko doba. Ostala su nezaboravna druženja na ekskurziji i maturalnoj večeri , nakon časa smo krenuli razlicitim putevima.

Uprkos tome , našli bi  u budućim godinama ,  vremena za razgovore i sjećanja.

To se najviše osjećalo na godišnjicama mature. Na svim tim druženjima Zdravka je bila prisutna.

Nakon svojih uspjeha , na fakultetu ,  Zdravka je ” ostala uvijek ista ” , razdragana i lepršava , emotivna i puna razumijevanja za svoju generaciju.

Ona nikad nije ” megafonom ” i ” lobiranjem ” govorila o svome napredovanju nego je to ostavljala nama da mi sami to saznamo iz drugih ” izvora ” .Zato je voljena.

Skromna , kulturna , civilizovana ” djevojka iz moga kraja ” . Vrijedna svih ovih redova.Mojoj prijateljici poklanjam ove stihove:

Kad bi se ti vozio u kočiji ,

A ja nosio slamnati šešir

I mi se jednog dana sreli na cesti ,

Ti bi sišao i naklonio se.

Kad bi ti hodao u dronjcima ,

A ja jahao na konju ,

I mi se jednog dana sreli na cesti ,

Ja bih sišao i naklonio ti se.

Želim ti biti prijatelj

Zauvijek , bez prekida i rasapa.

Kad se brda sravne

I rijeke presuše ,

Kad munje i gromovi zavladaju zimom ,

Kad kiše i snijeg opustoše u ljeto ,

Kad se stope nebo u Zeljma

Tek tada ću se rastati od tebe

Kineska poezija iz 1.stoljeća.

Kemal Mahic

kemoekskurzija

2217 Posjeta 1 Posjeta danas