Kategorija: Kemal Mahic
Datum kreiranja četvrtak, 17 Februar 2011 10:29
Datum posljednje izmjene ponedjeljak, 25 Mart 2013 21:17
Objavljeno četvrtak, 17 Februar 2011 10:29
Klikova: 1102
Ulaskom u novu drzavu Kraljevinu Srba,Hrvata i Slovenaca 01.12.1918. pocelo je materijalno osiromasenje ljubuskih muslimana.Agrarnim reformama je vladajuci rezim “legalno oduzimao” zemlju i davao je “solunskim borcima” i bezemljasima.Postupak je nastavljen i u novoj Jugoslaviji u vidu nacionalizacije i eksproprijacije zemlje.Svi vitalni objekti su gradjeni ondje gdje je bilo “najmekse” a proglaseni su objektima od opceg dobra.
Siromasenje traje u kontinuitetu od 1878 godine.
Drugi oblik je “duhovno siroasenje”.Na hiljade muslimana se odselilo iz Ljubuskog u otrazi za skolom,poslom ostavljajuci svoj narod da se “hrve” sa razlicitim sistemima koji su imali svoje “strategije” i “vizije”.
Medju takvim porodiama,koji su napustili svoj grad,Ljubuski,je porodica brace Krehica,koji su u novim sredinama postigli afirmaciju na cast svoga imena,svoga prezimena,na cast Ljubuskog.
Na putu Ljubuski-Vitina,naselje Stuba,tik pored kuce Dzemala Sadikovica,zivjela je familija Krehic.Nosioci domacinstvasu bili Fehim(Feka) i Nefisa(r.Seferovic),porjeklom iz Capljine.”Biseri” Nefise i Feke su njihova djeca:
Krehic Camil(1931-1974)
Krehic Ibrahim(1933-2000)
Krehic Enes(1949-1992)
Krehic-Salc Sahda(Zenica)
Krehic-Cemalovic Zekija(Mostar)
Najstariji sin Camil Krehic je prvi napustio Ljubuski(1959).Zaposlio se u listu “Sloboda” u Mostaru.Bio je dopisnik”Zadrugara” i “Oslobodjenja”.Tokom 1963 godine radni odnos je zasnovao u “Vjesniku”(Zagreb).Izvjestavao je za
sve listove ove renomirane kuce.Njegovi napisi su ukrasavali “Vjesnik”,”Studio”,”Plavi vjesnik”,”Arenu” i druga novinska izdanja ove kuce.
Camil je “pokrivao” teren citave Hercegovine.U radu je bio studiozan,marljiv,objektivan.
Dobrodosao u svakom drustvu.Nosilac je niza novinarskih nagrada za svoj stvaralacki rad.
Potencijal novinara koji je mogao dosegnuti nebeske visine.
Medjutim tragicna sudbina je bila brza.U saobracajnoj nesreci 1974 godine,u trci za vijestima i sto brzim izvjestajima redakciji “Vjesnika”,Camil je prerano napustio svoju porodicu,bracu i sestre.Ostala je njegova supruga Nisveta,uciteljica
koja je radila u skolama:O.S>Suica,O.S.Ljubuski i IV Osnovna skola Mostar.
Ostala su djeca Ermin i Erna.
Ermin Krehic je nastavio ocevim stopama i postao dopisnik “Vjesnika”.Pred ratni rasplet 1990-1995 godine Ermin se povukao iz novinarstva.Nije mogao dozvoliti da mu se tekstovi prepravljaju,naslovi mjenjaju,krate i izvrcu po zelji glavnog urednika.
To je bio kraj novinarske profesije.Ermin danas zivi u Norveskoj.
Njegova sestra Erna Cengic je profesorica engleskog jezika u Medicinskoj skoli u Sarajevu,a tokom 1999 godine je radila u O.S.Gracine.
Ibrahim Krehic se preselio u Sarajevo.Zavrsio je studij defekologije u Beogradu.
Zaposlio se u Zavodu za specijalno obrazovanje i odgoj djece “Mjedenica”.Kao afirmisani strucnjak u odgoju djece,bio je direktor ove ustanove u vise mandata
do odlaska u penziju.Ono sto je plijenilo kod Ibrahima je uvijek prisutna zelja da pomogne prijateljima a narocito ljubusacima.
Na desetine djece iz opcine Ljubuski je pohadjalo skolu “Mjedenica”.Svi su stigli zaslugom Ibrahima Krehica.On je postao “majka” svoj toj djeci jer ga je Bog predodredio za ovaj poao.
Ibrahim je bio humanista,filantrop,covjekoljubac.Tokom rata (1992-1995) bio je aktivni clan “Udruzenja ljubusaka” u svojstvu blagajnika.
Moje licno iskustvo govori kakav je bio Ibrahim.Poznavao je odlicno sve ljubusake,pa tako i moje roditelje.Kada sam sa porodicom stigao u Sarajevo 1998 godine posjetio ga u skoli,Ibrahim mi je rekao:”Kemo,trazi posao po skolama,ako ga ne nadjes,radices ovdje kao pedagog! U korumpiranom Sarajevu,ovim rijecima mi je “skinuo” tovar sa ledja!
Zivot je odredio druacije,ali se ovo ne ZABORAVLJA!
Koliku ljubav,prema Ljubuskom,je osjecao i izrazavao Ibrahim?!Pri susretima sa ljubusacima nabrajao bi lokalitete Bascine,Kravice,nabrajao bi kafane,ljude,klimu…Mogao je satima pricati o Ljubuskom i njegovom Krehica bristu…Trazio je sagovornike za pricu o Ljubuskom
i u tome uzivao.
To se vidjelo na njegovim ocima,u izrazu njegovog lica.Sagovornik je dobijao utisak da “milina prolazi tijelom Ibrahima na pomen njegovog grada.Neponovljivi ljubusak!
Iza Ibrahima su ostali Jesenko i Vesna.Jesenko se takodjer bavi novinarstvom.
Krehic Enes je pohadjao osnovnu skolu u mojoj generaciji.Kada sam preselio sa Gozulja na Stuba postali smo komsije.Nazalost,Eno je rano ostao bez majke pa je morao preseliti u Sarajevo kod brata Ibrahima.I Enes je zavrsio studij defektologije u Beogradu.Nakon zavrsetka studija
vratio se u Sarajevo i zaposlio se u svome zanimanju.Agresiju na Bosnu i Hercegovinu Enes je docekao spreman da brani svoj grad i ideju Bosne i Hercegovine.
Nazalost,Enes je poginuo na Hrasno Brdu 12.12.1992 godin.Posmrtno je odlikovan priznanjem “Zlatni ljiljan”.
Iza Enesa je ostao sin Edin Krehic,koji je zaposlen u “Oslobodjenju” kao urednik DESK-a.Prije mjesec dana Edin je dobio prvu nagradu na konkursu za “kratku pricu”,koju cemo uskoro emitirati.
Krehic Sahda,legendarna aktivistkinja izvidjaca u Ljubuskom se udala u Zenicu gdje je i zavrsila svoj zivotni put.
Zekija Krehic je postala profesorica sa doktoratom i zivi u Mostaru.
Kao komsija,kao poznanik ove cestite familije,morao sam napisati ovaj tekst.Ovo je najmanje sto sam mogao uraditi u znak
postovanja prema prijateljima mojih roditelja i umnim i moralnim liovima koje je porodio ljubuski kraj.
Ako postoji utjeha,onda ona lezi u cinjenici da djeca trojice brace nastavljaju ocevim putevima i to je ono sto nas raduje.