Kategorija: Ante Granic
Objavljeno petak, 23 Decembar 2011 00:00
Klikova: 976
PARIS !
To sto vidite je – PARIS .
Grad svjetlosti u kome zivi – dvanaest miliona PARIZANA , unutar i oko
BULEVARA PERIFERIK , kruznog autoputa od trideset i sest kilometara .
Tu zivi preko sto nacionalnosti i govori se – preko sto jezika…
….A ona sarena grupa tamo – sto razgleda FONTANU NA PLACU KONKORD ?
Ko su oni ?…Zasto su tu dosli ?…Kojim jezikom govore ?
Svidja li im se Paris , ili ne ?
E , to vam necu odmah reci . Ali jedno hocu : One dvije zene u narodnoj nosnji
ljubuskog kraja – bas su Hercegovke – Ljubusanke . One su , zasada , samo
dvije turistkinje doputovale sa grupom iz Ljubuskog i Mostara .
I spadaju samo u broj od trideset miliona turista koji godisnje posjete Paris .
To su oni prijavljeni – o ne prijavljenima ni broja se ne zna !
A i statistike se uvijek mijenjaju . Odkada je u Evropskoj zajednici 27 drzava
clanica – ljudi masovnije dolaze u Pariz , a mnogi se tu i doseljavaju i nastanjuju .
Tako Paris – stalno raste .
I dok ovi nasi turisti nocas budu spavali u jednom od dvije hiljade pariskih hotela ,
umrijet 388 Parizana , a rodit ce se 412 beba . Tako govore statistike . A statistike
ko – statistike . Stalo se mijenjaju …Humoristi kazu da postoje cetiri vrste lazi :
mala laz , osrednja laz ,velika laz i – STATISTIKA !…Ko ce znati ?
Ali , manimo se mi nasih . Vidjet cemo ih veceras , jer sam i ja dobio pozivnicu –
ne ZA
KONCERT – nego na promociju knjige jednog Mostarca , i zamislite , knjige o – v i
n u !
Dolaziti u Francusku da govorite o “svome vinu” , ili siru – svojevrsna je hrabrost !
I to jos gdje : U FRANCUSKOM CENTU ZA VINO , odmah uz znamenitu crkvu MADLEN .
Tocnije : Medjunarodna orgaizacija za vinogradare i vina , danas domacin ovoga skupa ,
predstavljena sa generalnim direktorom gospodinom FREDERIKOM CASTELLUCCI .
Pardon !…Kako se sve danas okrupnjva , a ne smanjuje – kao , naprimjer SVJETSKA
BANKA ZA OBNOVU I RAZVOJ , i slicno – ovaj francuski centar je i “SVJETSKI CENTAR
ZA VINO”….I problematike sa vinom u vezi – te je ovo i dobra adresa da i nasi v i
n a r i
iz HERCEGOVINE mogu da kazu : “DOBAR DAN SVIJETE – I MI KONJA ZA TRKU IMAMO” !…
Ali , da vi – dragi citaoci – ne bi bili zakinuti za njihov dozivljaj u Parizu , evo i za
vas malog osvrta da i vi , bez pasosa i viza , posjetite bar nesto od Pariza , a onda
cemo , zajedno sa nasim Ljubusacima , prisustvovati skupu koji bi se mogao nazvati :
LJUBUSKO SILO U PARIZU .
Tako se , naime , zove i njihova mala brosurica na nasem jeziku .
Ostavimo , zasada , ove nase turiste da razgledaju Paris , a ja cu – dotle – obici jedan
dio Parisa u vase ime , ali cu duhom biti sa vama u zavicaju !
I zato cu setati – uz pjesmicu :
TVOJ CVRKUT LASTO – KO S ONOG JE SVIJETA
GDJE NEMA KLJUCA NITI BRAVE
KO MELEM KANE SVAKOG LJETA
U MOJE SNE i – ZABORAVE !….
PARIS SA SVOJIH DVIJE HILJADE GODINA
————————————————————
Paris postoji , u kontinuitetu , preko dvije hiljade godina .
Medjutim , najnovijim istrazivanjima , pocevsi od 1.991. , iskopani
su predmeti na lokalitetu BERSI ( Bercy ) i to – tri camca od hrastovog
drveta , te luk i strijela – koji datiraju iz vremena kad je ovdje covjek bio lovac ,
preciznije otprije 40.000 godina , pa sve do 4000 godina p.n.e .
Ali , Paris je i jedan od rijetih svjetskih gradova koji postoji , u kontinuitetu ,
preko – DVIJE HILJADE GODINA !
Jos davne 52 godine prije nove ere – GAJ JULIJE CEZAR –
(osnivac Julijanskog kalendara ) , pisao je u svojim KOMENTARIMA o
naseobini LUTECIJA , koje je – kasnije – promijenilo ime u Paris .
U doba najezde VARVARA , LUTECIJA je vec primila krscanstvo .
Tek krajem petog i pocetkom sestog vijeka nase ere , kralj KLODOVIK
(KLOVIS) – godine 508 , poslije pobjede nad svim neprijateljima – uspostavlja
FRANCUSKO KRALJEVSTVO .
Od tada , pa sve do godine 1.789 kad je podignuta Francuska revolucuja – Paris
stalno raste , a tada i doseze do – pola miliona stanovnika .
Zanimljivo je napomenuti da je Paris bio i pod vlascu Engleza , da bi taj grad
kralj KARLO SEDMI ( Charles VII ) – preoteo od njih .
Za njegove vladavine je vezana i prica o heroini IVANI ORLEANSKOJ , kojoj
su u Parizu Francuzi podigli ZLATNI SPOMENIK , koji je jedna od pariskih
atrakcija … Uputimo se bar tamo .
SAGA O IVANI ORLEANSKOJ
——————————————
Za vladavine SARLA VII , vezana je pojava Ivane Orleanske ( JEANNE d ARC ),
heroine grada ORLEANA , koja je – na celu vojske , obucena u muskarca ,
pobijedila Engleze i oslobodila 1.429. ORLEAN i REMS , a tim i Francusku .
Tada je proglasila i SARLA VII kraljem Francuske , jer do tada nije bio priznat
u cijeloj zemlji .
Godine 1.430 , pri opsadi KOMPJENA ( Compiegne ) , Ivana ORLEANSKA je
zarobljena i predana Englezima koji je , uz pomoc CRKVE , SPALJUJU NA
LOMACI u RUANU . Pritom , SARL VII , kome je pomogla da uzme krunu – nije
joj pomogao …
KADA JE ZIVA SPALJIVANA , uz pljesak protivnika i predstavnika CRKVE ,
bilo joj je – SAMO DEVETNAEST GODINA …
Francuzi su joj , ne zaboravljajuci njeno herojstvo , podigli ZLATNI SPOMENIK
uz SENU , na jednom od najljepsih pariskoh trgova .
Ne znam da li su nasi danasnji pariski gosti , LJUBUSACI , obisli ovaj lokalitet .
Sumnjam !…A to je tu , takoreci – na dohvat ruke !
Gledam u velelijepi spomenik IVANI ORLEANSKOJ i mislim : Boze , kako je to
bilo kad se zivo celjade baca u veliki plamen , a publika i sudije pljescu !…
Dramaticno , zar ne !?…
I sjetim se da je jedan od nasih ljudi , koji zivi u ORLEANU , upravo strucnjak
za staru arhitekturu toga poznatog grada . On se zove IGOR GAGULIC ,
arhitekta – Sarajlija ….Posvuda se nadju nasi ljudi , Bog te vidio !
I tako , u mislima – pogledah na sat !
Oh , Boze , kako vrijeme brzo prolazi !…Jos petnaest minuta i pocinje najavljeno
LJUBUSKO SILO U PARIZU !..Trk tamo !…Brze , Ante , Bog te mazo – UVIK KASNIS !
TRK – preko znamenotog TRGA KONKORD , pored crkve MADLEN pa lijevo .
Tamo je , tu u bilizini , FRANCUSKA ASOCIJACIJA za vino , svjetski centar za
sve one koje interesira vino i njegov plasman u okviru Francuske , Evrope i svijeta .
Boze dragi , zar su ZILAVKA i BLATINA – stigle i tamo !?…
O , ljudi moji !
LJUBUSKO SILO U PARIZU
————————————-
Ispred vrata fransuske centrale za vino , dvojica ljudi u uniformama .
Ili se meni to samo cini . Smjeskaju se .
Pitam za i z l o z b u v i n a , pod pokroviteljstvom Ambasade BH u Parizu .
– Koliko mi znamo , kazu oni sa smijeskom , tu je PROMOCJA NEKE KNJIGE ,
a vino vidjeli nismo !…
Ulazimo kroz dugacki hodnik u lijepo dvoriste . Ispred ulaznih vrata “buket zenskog
svijeta” – vidim puse . Kao nepusac , sjetih se ipak da je u prostorijama zabranjeno
pusenje , i zato ih glasno pozdravljam : DOBRO VECE , PUSACI !…
Odgovorise .
Vidim , tu je i nova ambasadorka BH u Parizu , juce me je primila u Ambasadi .
Majka joj je Dalmatinka , a otac iz Banja Luke . Ovo joj je prvi ambasadorski mandat .
Ona je nasmijana , rijecita , voli da slusa sta drugi govore i ima – svoj stav .
Zivahna je , Sarajka je i ovdje ce spremati i – doktorat …To su moje informacje od
juce .
Ona je bila CETRNAESTI AMBASADOR koji me prima – u posljednjih cetrdeset i pet
proljeca , ljeta , jeseni i zima .
– Hvala vam sto ste dosli !…kaze mi ambasadorka .
– Hvala i vama, ekselencijo , sto ste me pozvali – rekoh , i udjoh u salu za prijem .
Napolju je hladno , i hladan vjetar puse uzvodno uz SENU sa Atlantika , tako da vidim
kroz prozor , kako se polugole grane plemenitog drveca u dvoristu povijaju , a sa njih
opada jos pokoji list , vijugajuci udara u prozor – i talozi se u dvoristu .
Sala od stotinjak mjesta , a do nje poveca soba ispunjena knjigama poredanim po stolu .
To su knjige o vinu , koje su dobile prestizne nagrade u Francuskoj , i u svijetu .
Medju njima se nalazi i knjiga cija je danas promocija , autor je MOSTARAC i napisana
je na engleskom i hrvatskom jeziku – uporedo . Autor je gospodin BRANIMIR MARTINAC ,
a njegova se knjiga zove “HERZEGOVINA WINE COUNTRY” .
U preostalom dijelu sale , mnogo boca vina iz nasih krajeva , a posebno Zilavke i
Blatine .
Nasitno izrezan pariski kruh BAGET , zatim neke mirodjije i SIR IZ MISINE !…
U sali nekoliko ljudi . Na zadnjem sjedistu sjedi ona zena sto sam je vec vidio u
narodnoj
nosnji i mirno gleda u pod , prekrizenih ruku . Dva snimatelja , valjda televizije
. Fotografi .
Tu je , vidim , i nas fotograf MILOMIR KOVACEVIC – STRASNI , jedan od , kako kazu ,
sedamnaest najboljih fotografa u svijetu . On se svugdje nadje – i o svemu je najbolje
informisan . Vrti se kao cigra i snima ….On je , kako kazu sereti :
– U SVAKOJ CORBI MIRODJIJA !…
Sjedoh pored one zene i predstavim joj se . Ona se obradova , kao da joj dajem poklon .
Zove se IVICA , ona je iz RADISICA , ima pedeset i sest godina i supruga DRAGU , a
rodom
je iz drugog sela – kaze OD MEDICA !
– Danas nam je vodic rekao da ima MEDICA i u Francuskoj , i da su bili vrlo poznati
– kaze .
– Aaaa – DA !…Boze moj – to jesu MEDICI , ali nemaju nista sa nama – kazem .
Smijemo se obadvoje . I nastavismo razgovor .
– Sadi li iko jos DUVAN kod nas – pitam ?
– Sadi odnedavno ! Kazu , traze ga opet – pa ljudi sade . Obecavaju dvadeset i pet
maraka
kilo , a ko zna !..Vidit cemo !…Svi nesto obecavaju !…A tebi , kako je ime ?
– ANTE , kazem .
– E , lipo ime…i moj brat je ANTE MEDIC !…Umorna sam malo , moj Ante . Put je
dug , a vec
veceras poslin o v o g a – put pod noge , pa – Bogamoleci …nazad u LJUBUSKI !…
– Eto , duvan vam se opet vraca , kazem …Ali , ja mislim da nasi ljudi tamo ne
traze nista
drugo od VLASTI , nego da im obezbijedi plasman njihovih proizvoda…samo to , mislim !
– I da uredno i na vijeme plate !…Da , da!..Kaze Ivica , okrecuci nervozno –
prsten na ruci .
– Naravno da je tako !..Ali , ko ce to – ko ?…Nema to ko , moj Ante !…Nema ko ?!…
Sutimo oboje .
Zvanice dolaze – niko i ne pripita da li neko ima iz HERCEGOVINE ?
Odjednom se sala popuni . Stotinjak ljudi , od kojih poznajem tridesetak .
Ispred nas ekran na kome se vrte slike Hercegovine – i vina … I stol ,
te…zastava BH .
Pristigose i govornici , medju njima i nasa ambasadorka – i sjedose za sto .
Potom udje osam djevojaka u koncrtnim odorama i zapjevase ….Svijet se utisa .
Svi se pretvorise u uho ! Studentice SVEUCILISTA u Mostaru pjevaju maestralno .
Zaista maestralno . Vidi se , pod palicom su pravog maestra .
Pljesak . Izidjose cure …
A rijec uze FRANCUZ , direktor ovog znamenitog CENTRA gospodin CASTELLUCCI .
PROMOCIJA
—————–
Francuzi , za razliku od nas , najprije dobro porazmisle ( i pripreme se ) kad treba da
nesto govore . Kad je u pitanju pozdrav gostima , biraju se rijeci – nijansiraju izrazi
i hvali se onaj ko je dosao . Takav je bio i ovaj govor . Odmjeren , u prvom redu .
Obecabajuci i ohrabrujuci . Naravno , na francuskom …
Obracanje prijatelja – prijateljima , zapravo .
Zatim je govorio autor knjige , valjda … Ali – na engleskom . Na dobrom engleskom
– ali
na engleskom ..
.Engleki u Francuskoj…hm !..
Bez prevoditelja , usto .
Pola ga sale nije razumjelo , jer ne govore engleski – a drugu polovicu ne
interesira VINO !
Kratko je procitao neko nesto i na francuskom , ali je to bilo nerazumljivo i
amaterski .
Na srecu , uzela je rijec AMBASADORKA BH , gspodja NINA SAJIC .
Na lijepom francuskom jeziku je govorila .
I tako predstavila , ne samo goste , nego i sebe . I sebe …
Naime , Francuzi cijene kad jedan ambasador govori dobro njihov jezik .
Pozvala je ambasadorka , na kraju , ponovo KLAPU IZ MOSTARA ….Aplauz !
Pjevale su cure i pjesmu o Hercegovini , u kojoj smo razumjeli – ljubav prema rodnoj
zemlji i hrvatskoj kulturi …Nekako tako …I to je bilo sve …plus – koktel ,
pride .
Turisticki prospekti – opet na engleskom ….To Francuzi , cesto , osjecaju kao
uvredu .
Oni su , s pravom , ljubomorni na svoj jezik . A nije rijec samo o jeziku .
Nisam dobra adresa za dijeljenje savjeta , ALI :
Nikada ne treba dolaziti u Francusku da bilo sto predstavljate na bilo kom jeziku ,
osim
na francuskom . Makar to bio i savrsen engleski jezik .
Promocija je trajala tridesetak minuta .
SUSRET SA – I V A N A M A ORLEANSKIM
—————————————————-
U pauzi sam se susreo sa Klapom iz Mostara . Sve cure su lijepe, pametne i licile mi
, ovog
trenutka na – Ivanu Orleansku . Sve one su zaljubljenice u svoju Hercegovinu , ali –
to ce reci
( ako je suditi po sastavu delegacije ) – one su Hrvatice , i katolkinje iz Zapadne
Hercegovine !
To je pravo odredjenje ….Sa njma su i dva momka , lijepi i intiligentni ljudi ,
jedan je cak
student Fakulteta u MEDJUGORJU ….Nismo imali neku temu za razgovor . Rekao sam im
samo da je steta da ranije nismo znali da dolaze , uvrstili bi ih u program jednog od
KONCERATA u crkvi MADLEN , koje ovdje organizira nas covjek iz BH – Sveto Risticevic .
A Hercegovina je sira od onoga sto one predstavljaju ….
A – odlicno predstavljaju , to je OK !
Kako tako !…U skladu sa vremenom i prilikama .
Bio sam , moram priznati , iskreno i tuzan …Ma kako ko to tumacio .
Cinilo mi se , naime , da HERCEGOVINA jos uvijek ceka svoju – IVANU ORLEANSKU !
Jer , ni Zapadna Hercegovina nije samo katolicka vjera i hrvatska nacionalnost .
Cak ni Ljubuski nije samo to….A o Mostaru da i ne govorimo .
Ko ce to razumjeti , ako ne – studenti Sveucilista u Mostaru – podijeljenom gradu .
A za fakultet “Dzemal Bijedic” u Mostaru – manje se sekiram . Mnogo manje .
Zapravo , volim prvo da metem – ispred svoje kuce !
Ipâk , treba dati prolaznu ocjenu inicijativi . Nekim plodom mora uroditi . Tako bar
ja
mislim . Velika je stvar da jedna ovakva institucija u Francuskoj primi one za koje se
misli da su vazni – i da mogu obogatiti djelatnost te institucije . A i knjiga ,
koja je
ovdje promovisana , dobit ce neku n a g r a d u . Uto sam uvjeren . A to ne bi bila
mala
stvar , jer bi u veliku VINSKU PORODICU , Hercegovina i BH , usle – na ova mala vrata !
Naravno , kao i u svim drugim slucajevima – SVE ZAVISI OD NAS – A NE OD FRANCUZA !
Ali , prije ulaska u VELIKU SVJETSKU PORODICU VINA , treba rascistiti i pitanje :
KO SMO TO MI ?!…I u to ime se predstavljati .
EPILOG
———–
Ljudi na skupu su razgovarali . Ovo je rijedak trenutak da nam dodje neko iz zavicaja .
Ali , nismo znali koliko nas ima iz tog zavicaja . Niko nas nije ni prozvao . Niti se
interesirao za nas . Zato sam izisao u parisku vjetrovitu noc sa slikarom i kiparom
MIRZOM MORICEM , koji voli da se pohvali ” da su i njegovi porijeklom iz Hercegovine” !
Dogovorili smo se da se nadjemo u njegovom ateljeu , od koga on – vec dugo – pravi
MUZEJ !
U PARIZU !
A zatim…METRO – KUCA !
I – laku noc !…
I na kraju , za 2.012 . godinu :
DA ZIVE LJUBUSACI CIJELOGA SVIJETA…
I OVOG LJETA –
I MNOGO LJETA !…