LJUBUSKO SILO U PARIZU

Kategorija: Ante Granic    
    Objavljeno petak, 23 Decembar 2011 00:00
    Klikova: 976

AnteGranic

PARIS !

To sto vidite je – PARIS .

Grad svjetlosti u kome zivi – dvanaest miliona PARIZANA , unutar i oko

BULEVARA PERIFERIK , kruznog autoputa od trideset i sest kilometara .

Tu zivi preko sto nacionalnosti i govori se – preko sto jezika…

….A ona sarena grupa tamo – sto razgleda FONTANU NA PLACU KONKORD ?

Ko su oni ?…Zasto su tu dosli ?…Kojim jezikom govore ?

Svidja li im se Paris , ili ne ?

E , to vam necu odmah reci . Ali jedno hocu : One dvije zene u narodnoj nosnji

ljubuskog kraja – bas su Hercegovke – Ljubusanke . One su , zasada , samo

dvije turistkinje doputovale sa grupom iz Ljubuskog i Mostara .

I spadaju samo u broj od trideset miliona turista koji godisnje posjete Paris .

To su oni prijavljeni – o ne prijavljenima ni broja se ne zna !

A i statistike se uvijek mijenjaju . Odkada je u Evropskoj zajednici 27 drzava

clanica – ljudi masovnije dolaze u Pariz , a mnogi se tu i doseljavaju i nastanjuju .

Tako Paris – stalno raste .

I dok ovi nasi turisti nocas budu spavali u jednom od dvije hiljade pariskih hotela ,

umrijet 388 Parizana , a rodit ce se 412 beba . Tako govore statistike . A statistike

ko – statistike . Stalo se mijenjaju …Humoristi kazu da postoje cetiri vrste lazi :

mala laz , osrednja laz ,velika laz i – STATISTIKA !…Ko ce znati ?

Ali , manimo se mi nasih . Vidjet cemo ih veceras , jer sam i ja dobio pozivnicu –

ne ZA

KONCERT – nego na promociju knjige jednog Mostarca , i zamislite , knjige o – v i

n u !

Dolaziti u Francusku da govorite o “svome vinu” , ili siru – svojevrsna je hrabrost !

I to jos gdje : U FRANCUSKOM CENTU ZA VINO , odmah uz znamenitu crkvu MADLEN .

Tocnije : Medjunarodna orgaizacija za vinogradare i vina , danas domacin ovoga skupa ,

predstavljena sa generalnim direktorom gospodinom FREDERIKOM CASTELLUCCI .

Pardon !…Kako se sve danas okrupnjva , a ne smanjuje – kao , naprimjer SVJETSKA

BANKA ZA OBNOVU I RAZVOJ , i slicno – ovaj francuski centar je i “SVJETSKI CENTAR

ZA VINO”….I problematike sa vinom u vezi – te je ovo i dobra adresa da i nasi v i

n a r i

iz HERCEGOVINE mogu da kazu : “DOBAR DAN SVIJETE – I MI KONJA ZA TRKU IMAMO” !…

Ali , da vi – dragi citaoci – ne bi bili zakinuti za njihov dozivljaj u Parizu , evo i za

vas malog osvrta da i vi , bez pasosa i viza , posjetite bar nesto od Pariza , a onda

cemo , zajedno sa nasim Ljubusacima , prisustvovati skupu koji bi se mogao nazvati :

LJUBUSKO SILO U PARIZU .

Tako se , naime , zove i njihova mala brosurica na nasem jeziku .

Ostavimo , zasada , ove nase turiste da razgledaju Paris , a ja cu – dotle – obici jedan

dio Parisa u vase ime , ali cu duhom biti sa vama u zavicaju !

I zato cu setati – uz pjesmicu :

TVOJ CVRKUT LASTO – KO S ONOG JE SVIJETA

GDJE NEMA KLJUCA NITI BRAVE

KO MELEM KANE SVAKOG LJETA

U MOJE SNE i – ZABORAVE !….

PARIS SA SVOJIH DVIJE HILJADE GODINA

————————————————————

Paris postoji , u kontinuitetu , preko dvije hiljade godina .

Medjutim , najnovijim istrazivanjima , pocevsi od 1.991. , iskopani

su predmeti na lokalitetu BERSI ( Bercy ) i to – tri camca od hrastovog

drveta , te luk i strijela – koji datiraju iz vremena kad je ovdje covjek bio lovac ,

preciznije otprije 40.000 godina , pa sve do 4000 godina p.n.e .

Ali , Paris je i jedan od rijetih svjetskih gradova koji postoji , u kontinuitetu ,

preko – DVIJE HILJADE GODINA !

Jos davne 52 godine prije nove ere – GAJ JULIJE CEZAR –

(osnivac Julijanskog kalendara ) , pisao je u svojim KOMENTARIMA o

naseobini LUTECIJA , koje je – kasnije – promijenilo ime u Paris .

U doba najezde VARVARA , LUTECIJA je vec primila krscanstvo .

Tek krajem petog i pocetkom sestog vijeka nase ere , kralj KLODOVIK

(KLOVIS) – godine 508 , poslije pobjede nad svim neprijateljima – uspostavlja

FRANCUSKO KRALJEVSTVO .

Od tada , pa sve do godine 1.789 kad je podignuta Francuska revolucuja – Paris

stalno raste , a tada i doseze do – pola miliona stanovnika .

Zanimljivo je napomenuti da je Paris bio i pod vlascu Engleza , da bi taj grad

kralj KARLO SEDMI ( Charles VII ) – preoteo od njih .

Za njegove vladavine je vezana i prica o heroini IVANI ORLEANSKOJ , kojoj

su u Parizu Francuzi podigli ZLATNI SPOMENIK , koji je jedna od pariskih

atrakcija … Uputimo se bar tamo .

SAGA O IVANI ORLEANSKOJ

——————————————

Za vladavine SARLA VII , vezana je pojava Ivane Orleanske ( JEANNE d ARC ),

heroine grada ORLEANA , koja je – na celu vojske , obucena u muskarca ,

pobijedila Engleze i oslobodila 1.429. ORLEAN i REMS , a tim i Francusku .

Tada je proglasila i SARLA VII kraljem Francuske , jer do tada nije bio priznat

u cijeloj zemlji .

Godine 1.430 , pri opsadi KOMPJENA ( Compiegne ) , Ivana ORLEANSKA je

zarobljena i predana Englezima koji je , uz pomoc CRKVE , SPALJUJU NA

LOMACI u RUANU . Pritom , SARL VII , kome je pomogla da uzme krunu – nije

joj pomogao …

KADA JE ZIVA SPALJIVANA , uz pljesak protivnika i predstavnika CRKVE ,

bilo joj je – SAMO DEVETNAEST GODINA …

Francuzi su joj , ne zaboravljajuci njeno herojstvo , podigli ZLATNI SPOMENIK

uz SENU , na jednom od najljepsih pariskoh trgova .

Ne znam da li su nasi danasnji pariski gosti , LJUBUSACI , obisli ovaj lokalitet .

Sumnjam !…A to je tu , takoreci – na dohvat ruke !

Gledam u velelijepi spomenik IVANI ORLEANSKOJ i mislim : Boze , kako je to

bilo kad se zivo celjade baca u veliki plamen , a publika i sudije pljescu !…

Dramaticno , zar ne !?…

I sjetim se da je jedan od nasih ljudi , koji zivi u ORLEANU , upravo strucnjak

za staru arhitekturu toga poznatog grada . On se zove IGOR GAGULIC ,

arhitekta – Sarajlija ….Posvuda se nadju nasi ljudi , Bog te vidio !

I tako , u mislima – pogledah na sat !

Oh , Boze , kako vrijeme brzo prolazi !…Jos petnaest minuta i pocinje najavljeno

LJUBUSKO SILO U PARIZU !..Trk tamo !…Brze , Ante , Bog te mazo – UVIK KASNIS !

TRK – preko znamenotog TRGA KONKORD , pored crkve MADLEN pa lijevo .

Tamo je , tu u bilizini , FRANCUSKA ASOCIJACIJA za vino , svjetski centar za

sve one koje interesira vino i njegov plasman u okviru Francuske , Evrope i svijeta .

Boze dragi , zar su ZILAVKA i BLATINA – stigle i tamo !?…

O , ljudi moji !

LJUBUSKO SILO U PARIZU

————————————-

Ispred vrata fransuske centrale za vino , dvojica ljudi u uniformama .

Ili se meni to samo cini . Smjeskaju se .

Pitam za i z l o z b u v i n a , pod pokroviteljstvom Ambasade BH u Parizu .

– Koliko mi znamo , kazu oni sa smijeskom , tu je PROMOCJA NEKE KNJIGE ,

a vino vidjeli nismo !…

Ulazimo kroz dugacki hodnik u lijepo dvoriste . Ispred ulaznih vrata “buket zenskog

svijeta” – vidim puse . Kao nepusac , sjetih se ipak da je u prostorijama zabranjeno

pusenje , i zato ih glasno pozdravljam : DOBRO VECE , PUSACI !…

Odgovorise .

Vidim , tu je i nova ambasadorka BH u Parizu , juce me je primila u Ambasadi .

Majka joj je Dalmatinka , a otac iz Banja Luke . Ovo joj je prvi ambasadorski mandat .

Ona je nasmijana , rijecita , voli da slusa sta drugi govore i ima – svoj stav .

Zivahna je , Sarajka je i ovdje ce spremati i – doktorat …To su moje informacje od

juce .

Ona je bila CETRNAESTI AMBASADOR koji me prima – u posljednjih cetrdeset i pet

proljeca , ljeta , jeseni i zima .

– Hvala vam sto ste dosli !…kaze mi ambasadorka .

– Hvala i vama, ekselencijo , sto ste me pozvali – rekoh , i udjoh u salu za prijem .

Napolju je hladno , i hladan vjetar puse uzvodno uz SENU sa Atlantika , tako da vidim

kroz prozor , kako se polugole grane plemenitog drveca u dvoristu povijaju , a sa njih

opada jos pokoji list , vijugajuci udara u prozor – i talozi se u dvoristu .

Sala od stotinjak mjesta , a do nje poveca soba ispunjena knjigama poredanim po stolu .

To su knjige o vinu , koje su dobile prestizne nagrade u Francuskoj , i u svijetu .

Medju njima se nalazi i knjiga cija je danas promocija , autor je MOSTARAC i napisana

je na engleskom i hrvatskom jeziku – uporedo . Autor je gospodin BRANIMIR MARTINAC ,

a njegova se knjiga zove “HERZEGOVINA WINE COUNTRY” .

U preostalom dijelu sale , mnogo boca vina iz nasih krajeva , a posebno Zilavke i

Blatine .

Nasitno izrezan pariski kruh BAGET , zatim neke mirodjije i SIR IZ MISINE !…

U sali nekoliko ljudi . Na zadnjem sjedistu sjedi ona zena sto sam je vec vidio u

narodnoj

nosnji i mirno gleda u pod , prekrizenih ruku . Dva snimatelja , valjda televizije

. Fotografi .

Tu je , vidim , i nas fotograf MILOMIR KOVACEVIC – STRASNI , jedan od , kako kazu ,

sedamnaest najboljih fotografa u svijetu . On se svugdje nadje – i o svemu je najbolje

informisan . Vrti se kao cigra i snima ….On je , kako kazu sereti :

– U SVAKOJ CORBI MIRODJIJA !…

Sjedoh pored one zene i predstavim joj se . Ona se obradova , kao da joj dajem poklon .

Zove se IVICA , ona je iz RADISICA , ima pedeset i sest godina i supruga DRAGU , a

rodom

je iz drugog sela – kaze OD MEDICA !

– Danas nam je vodic rekao da ima MEDICA i u Francuskoj , i da su bili vrlo poznati

– kaze .

– Aaaa – DA !…Boze moj – to jesu MEDICI , ali nemaju nista sa nama – kazem .

Smijemo se obadvoje . I nastavismo razgovor .

– Sadi li iko jos DUVAN kod nas – pitam ?

– Sadi odnedavno ! Kazu , traze ga opet – pa ljudi sade . Obecavaju dvadeset i pet

maraka

kilo , a ko zna !..Vidit cemo !…Svi nesto obecavaju !…A tebi , kako je ime ?

– ANTE , kazem .

– E , lipo ime…i moj brat je ANTE MEDIC !…Umorna sam malo , moj Ante . Put je

dug , a vec

veceras poslin o v o g a – put pod noge , pa – Bogamoleci …nazad u LJUBUSKI !…

– Eto , duvan vam se opet vraca , kazem …Ali , ja mislim da nasi ljudi tamo ne

traze nista

drugo od VLASTI , nego da im obezbijedi plasman njihovih proizvoda…samo to , mislim !

– I da uredno i na vijeme plate !…Da , da!..Kaze Ivica , okrecuci nervozno –

prsten na ruci .

– Naravno da je tako !..Ali , ko ce to – ko ?…Nema to ko , moj Ante !…Nema ko ?!…

Sutimo oboje .

Zvanice dolaze – niko i ne pripita da li neko ima iz HERCEGOVINE ?

Odjednom se sala popuni . Stotinjak ljudi , od kojih poznajem tridesetak .

Ispred nas ekran na kome se vrte slike Hercegovine – i vina … I stol ,

te…zastava BH .

Pristigose i govornici , medju njima i nasa ambasadorka – i sjedose za sto .

Potom udje osam djevojaka u koncrtnim odorama i zapjevase ….Svijet se utisa .

Svi se pretvorise u uho ! Studentice SVEUCILISTA u Mostaru pjevaju maestralno .

Zaista maestralno . Vidi se , pod palicom su pravog maestra .

Pljesak . Izidjose cure …

A rijec uze FRANCUZ , direktor ovog znamenitog CENTRA gospodin CASTELLUCCI .

PROMOCIJA

—————–

Francuzi , za razliku od nas , najprije dobro porazmisle ( i pripreme se ) kad treba da

nesto govore . Kad je u pitanju pozdrav gostima , biraju se rijeci – nijansiraju izrazi

i hvali se onaj ko je dosao . Takav je bio i ovaj govor . Odmjeren , u prvom redu .

Obecabajuci i ohrabrujuci . Naravno , na francuskom …

Obracanje prijatelja – prijateljima , zapravo .

Zatim je govorio autor knjige , valjda … Ali – na engleskom . Na dobrom engleskom

– ali

na engleskom ..

.Engleki u Francuskoj…hm !..

Bez prevoditelja , usto .

Pola ga sale nije razumjelo , jer ne govore engleski – a drugu polovicu ne

interesira VINO !

Kratko je procitao neko nesto i na francuskom , ali je to bilo nerazumljivo i

amaterski .

Na srecu , uzela je rijec AMBASADORKA BH , gspodja NINA SAJIC .

Na lijepom francuskom jeziku je govorila .

I tako predstavila , ne samo goste , nego i sebe . I sebe …

Naime , Francuzi cijene kad jedan ambasador govori dobro njihov jezik .

Pozvala je ambasadorka , na kraju , ponovo KLAPU IZ MOSTARA ….Aplauz !

Pjevale su cure i pjesmu o Hercegovini , u kojoj smo razumjeli – ljubav prema rodnoj

zemlji i hrvatskoj kulturi …Nekako tako …I to je bilo sve …plus – koktel ,

pride .

Turisticki prospekti – opet na engleskom ….To Francuzi , cesto , osjecaju kao

uvredu .

Oni su , s pravom , ljubomorni na svoj jezik . A nije rijec samo o jeziku .

Nisam dobra adresa za dijeljenje savjeta , ALI :

Nikada ne treba dolaziti u Francusku da bilo sto predstavljate na bilo kom jeziku ,

osim

na francuskom . Makar to bio i savrsen engleski jezik .

Promocija je trajala tridesetak minuta .

SUSRET SA – I V A N A M A   ORLEANSKIM

—————————————————-

U pauzi sam se susreo sa Klapom iz Mostara . Sve cure su lijepe, pametne i licile mi

, ovog

trenutka na – Ivanu Orleansku . Sve one su zaljubljenice u svoju Hercegovinu , ali –

to ce reci

( ako je suditi po sastavu delegacije ) – one su Hrvatice , i katolkinje iz Zapadne

Hercegovine !

To je pravo odredjenje ….Sa njma su i dva momka , lijepi i intiligentni ljudi ,

jedan je cak

student Fakulteta u MEDJUGORJU ….Nismo imali neku temu za razgovor . Rekao sam im

samo da je steta da ranije nismo znali da dolaze , uvrstili bi ih u program jednog od

KONCERATA u crkvi MADLEN , koje ovdje organizira nas covjek iz BH – Sveto Risticevic .

A Hercegovina je sira od onoga sto one predstavljaju ….

A – odlicno predstavljaju , to je OK !

Kako tako !…U skladu sa vremenom i prilikama .

Bio sam , moram priznati , iskreno i tuzan …Ma kako ko to tumacio .

Cinilo mi se , naime , da HERCEGOVINA jos uvijek ceka svoju – IVANU ORLEANSKU !

Jer , ni Zapadna Hercegovina nije samo katolicka vjera i hrvatska nacionalnost .

Cak ni Ljubuski nije samo to….A o Mostaru da i ne govorimo .

Ko ce to razumjeti , ako ne – studenti Sveucilista u Mostaru – podijeljenom gradu .

A za fakultet “Dzemal Bijedic” u Mostaru – manje se sekiram . Mnogo manje .

Zapravo , volim prvo da metem – ispred svoje kuce !

Ipâk , treba dati prolaznu ocjenu inicijativi . Nekim plodom mora uroditi . Tako bar

ja

mislim . Velika je stvar da jedna ovakva institucija u Francuskoj primi one za koje se

misli da su vazni – i da mogu obogatiti djelatnost te institucije . A i knjiga ,

koja je

ovdje promovisana , dobit ce neku n a g r a d u . Uto sam uvjeren . A to ne bi bila

mala

stvar , jer bi u veliku VINSKU PORODICU , Hercegovina i BH , usle – na ova mala vrata !

Naravno , kao i u svim drugim slucajevima – SVE ZAVISI OD NAS – A NE OD FRANCUZA !

Ali , prije ulaska u VELIKU SVJETSKU PORODICU VINA , treba rascistiti i pitanje :

KO SMO TO MI ?!…I u to ime se predstavljati .

EPILOG

———–

Ljudi na skupu su razgovarali . Ovo je rijedak trenutak da nam dodje neko iz zavicaja .

Ali , nismo znali koliko nas ima iz tog zavicaja . Niko nas nije ni prozvao . Niti se

interesirao za nas . Zato sam izisao u parisku vjetrovitu noc sa slikarom i kiparom

MIRZOM MORICEM , koji voli da se pohvali ” da su i njegovi porijeklom iz Hercegovine” !

Dogovorili smo se da se nadjemo u njegovom ateljeu , od koga on – vec dugo – pravi

MUZEJ !

U PARIZU !

A zatim…METRO – KUCA !

I – laku noc !…

I na kraju , za 2.012 . godinu :

DA ZIVE LJUBUSACI CIJELOGA SVIJETA…

I OVOG LJETA –

I MNOGO LJETA !…

1241 Posjeta 1 Posjeta danas