Kategorija: Ante Granic
Objavljeno cetvrtak, 23 Avgust 2012 22:22
Klikova: 328
U principu , vecinu Promajana budi – s u n c e !
Veliko uzareno s u n c e , koje se pomalja iza Biokova ,
kao velika uzarena kugla . Ono ponajprije pozlati talasaste
vrhove duguljastog otoka Braca , zatim se spusta i polako osvaja
carobni zeleni otok – a onda pozlati i Promajanski kanal . Udari potom u bijeli i pjeskovitu plazu promajansku – cistu , bistru i to ociscenu
sasvim besplatno – strujom morskom , za koju ovdje kazu da uvijek radi – u nocnoj smjeni .
Rijetki ranoranioci docekuju sunce – kao
iznenadno spasenje , tumarajuci po plazi vec od zore , ili trceci
vijugavom stazom od Promajne do Baske vode . U isto vrijeme ,
otvaraju se i dvije prodavnice voca i povrca , a onda stize i ANA
iz kioska za prodaju stampe . Ona je “zica spajalica” za sve turiste ,
jer oni na njenom kiosku nadju vijeti iz domovine , koju su nakratko
napustili .
A Ana je , u neku ruku , i hodajuci promajanski -“zastitni znak” !
Sve se mijenja , samo ANA i sunce – ostaju !…
Ona zna i sta – H i r o h i t o ruca ! Tako bar zli jezici kazu .
A njih u Promajni ne manjka .
A onda se otvara i trinaest promajanskih restorana .
Posta radi samo – od 11 do 15 sati !
Kazu , tako je naredio – njemacki vlasnik .
N O V I D A N
————————
Tako se u Promajni radja svaki novi dan . Njega docekuju ranoranicoci vec od zore . Kao i mnogi iznajmljivaci apartmana i to na ulici , cekajuci goste . A gostiju je na Makarskoj rivijeri , kaze radio Split , deset posto, manje nego lani .
Tocnije stranaca , dok je domacih manje cak za – osamnaest posto .
Drzavne statistike su sasvim suprotne . One kazu da je turista – vise !
Tako se , ipak , sa svakim radjanjem sunca , radja u ljudima i pritajeni s t r a h – od losije sezone nego lani .Jer , treba za 45 dana zaraditi za cijelu godinu . A godina je duga , dosadna – i sa neprestanim losim vijetima sa TV !
Ali , evo danas – kao , uobicajeno i svake godine – hrabre nas TV
izvjestajima i anketama da ce ova sezona biti – bolja nego lani .
Interesantno je , suprotno ocekivanju u ovakvoj “drustvenoj sredini” , da se u Promajni domacim gostima racunaju – svi sa prostora bivse YU !…
Pomak neocekivan , i usto znacajan . I ohrabrujuci .
Jer , nekada je Promajna , ako ne i cijela Makarska rivijera ,
zivjela od – domaceg gosta !
To me i obavezalo da Promajna , u mojim napisima sve do
danas – postane jedan od junaka mojih prica .
Tako sam danas i ja ustao rano , ali i dao sebi zadatak da
potrazim junake svojih prica , dakle – one o kojima sam pisao
u Makarskoj kronici toga vremena , ima pet – sest godina .
Gdje su , sta rade -junaci mojih prica ?
Jesu li svi zivi ?…I uzbrdo brzi !
SAGA O BIJELOM SESIRU
————————————-
Pisao sam , rekoh , a onda odjednom prestao . Zanijemio takoreci !
A zanijemio sam kad sam cuo da je umro jedan dobar covjek ,
osnivac Makarske kronike Andjelko Erceg , dobri i cestiti covjek
za koga sam pisao . I evo , nakon nekoliko godina , ostale su mi
samo uspomene na saradnju s njim , i njegov bijeli sesir , koji
mi i dalje – lebdi pred ocima !
I grobno mjesto ispred koga , svake godine , popricam s njim .
– Zasto ne napises nesto o P r o m a j n i ?…Stalno me pitaju .
I svaki put kad me to pitaju , ispred mojih trepavica – zatitra mi
b i j e l i s e s i r Andjelkov !…I ja , moram priznati – pustim suzu .
Kao i na njegovom grobnom mjestu , a nikako ne znam zasto .
To je , valjda – jace od mene .
Pa sam tada i stihoklepacke stihove napisao :
BILO KAD GROMOVI BIJU ,
POBJESNI MORE –
I UZEZE SUNCE…
ILI KAD ORKANSKE BURE PUSU –
ANDJELKO JE VOLIO KRONIKU I MAKARSKU
KAO SVOJU RODJENU DUSU !
A ONDA JE LJUDSKO SRCE PRESTALO DA DISE –
I NIKAD VISE –
I NIKAD VISE !…
Bio sam vrlo potresen njegovom iznenadnom smrcu .
Imao sam utisak , koji me ni danas ne napusta , da smo Izgubili jednog izuzetnog covjeka , koji je bio daleko ispred vremena u kome je zivio .
Njegovom smrcu , prestalo je da kuca jedno srce , ali je prestalo
sjati i jedno neobicno vazno s u n c e !
Bar ja tako osjecam .
Uvijek sam , u svom dugom novinarskom – i uvijek amaterskom radu , bio vrlo cvrsto vezan za svoje urednike , kao sto sam i danas za FARUKA JAKICA …
To me i nagnalo da pokusam pronaci bar neke junake mojih prica .
Promajanskih .
Prica iz vremena Bijelog sesira , te da vidim : kako su sada – sta rade ?
PREDSJEDNICA REPUBLIKE HRVATSKE – IZ PROMAJNE
——————————————————————————-
Opsirne reportaze otprije pet godina o tome kako je jedna mala
djevojcica , ucenica prvog razreda , izjavila da – kad odraste , zeli
biti – PREDSJEDNICA REPUBLKE , sjecaju se mnogi i danas ..
Pricu sam koncipirao kao “vijest iz buducnosti” , da je prva zena
predsjednik Republike Hrvatske izabrana u – Promajni , godine 2.040 !
Dok je njena skolska drugarica SARA RADOJKOVIC , osvojila prvo mjesto na Europsko-azijskom takmicenju za najbolju pjesmu dva kontinenta , jer je nekada sedmogodisnja Sara izjavila da zeli biti – poznata pjevacica .
Tu su bili i “leteci automobili” , veliki kineski plasticni aerodrom ,
docek u Promajni , uz prisustvo velikog broja novinara iz cijelog
svijeta . I na kraju , predsjednica republike i pobjednica
festivala u Sangaju SARA RADOJKOVIC , primile su osnivaca
Makarske kronike , devedesetogodisnjeg ANDJELKA ERCEGA ,
jer je on o njihovim zeljama pisao u svom listu , “kad su jos bile male” …
A zasto ne pominjemo ime male djevojcice iz godine 2.007 , i
predsjednice republike Hrvatske 2.040 ?
E, to je specificna Promajanska prica .
Mama kaze da ne voli da se pominje kcerkino ime po novinama –
a kad mama nesto kaze – to tako treba i da bude !
To mora svako da slusa . Cak i novinari .
Danas , Andjelka ERCEGA vise nema .
Nije se , bar u tome , ostvarila nasa “vijest iz buducnosti” !
Sta cete , zivot je zivot – a prica je prica !
Danas je “predsjednica” iz godine 2.040 – lijep curetak ,zagonetnog
osmjeha , lijepog drzanja i uzornog vladanja , i miljenica je djeda ,
kao sto je bila – i prije pet godina .
I ona i Sara , cuvaju reportazu kao uspomenu .
I pokazuju je prijateljima !
Mozda se sve to i ostvari – godine 2.040 . Ko zna ?
Mala Promajanka je vec sada ozbiljna , odmjerena i pametna
djevojcica , koja i sada kaze da zeli biti – predsjedndica Rapublike .
A SARA vec sada odlicno pjeva – i svira !…
Cak i radi , uz svojih trinaest godina . Prodaje najbolji sladoled u
Promajni , u lokalu HOJA LERO !
Godina 2.040 je jos vrlo daleko ! Mozda i postane pobjednica
najprestiznijeg festivala , ako ne u Sangaju kako prica kaze ,
a onda u Hrvatskoj – to je sigurnije .
Ali – ko zna ?…K o z n a ?!
A N K A – P R O M A J A N K A
——————————————
Prije nekoliko godina Anka je bila nasmijana , uzbrdo brza , posebno na jeziku . Ona je uvijek govorila “popu POP , a bobu – BOB ” !
Nikada nije zazalila sto je zivjela ” u vrime onoga mraka” – i zato
je ja od milja zovem : DRUGARICA ANKA !
Danas je bolesna , ali i dalje nasmijana . Jedva se krece . Jedna
ruka i jedna noga – jedva su zive . A muz CICO , gotovo oduzet .
Iz ljetnje kuhinje , iz koje se izlazi direktno na ulicu , cesto se cuje
pjesma . Anka se ne plasi zivota . Posebno kad je u sretnom
braku provela p e d e s e t s e s t proljeca , ljeta , jeseni i zima !
Zivi sa prijateljima , u razgovorima i smijehu . Sa muzem , koji
i sada prica viceve , iako jedva govori .
Sjede oboje u ljetnoj kuhinji , kao i prije . Pisao sam o njima u
povodu pedesetogosisnjice sretnog braka , a vec sada je – pedeset
i sestogodisnjica . Bolesti su stigle , ali je osmjeh ostao isti .
Boze , kako vrijeme brzo prolazi ?!
– Ni djava mi nemere nista – kaze u sali Anka …Nemoj me slikati ,
nisam ja vise mlada , kaze i smije se zaraznim smjehom .
E V A N D J E LJ E P O I V A N U
————————————————-
Obisao sam i dvorac IVANA BAJICA , o kome je Kronika pisala
mnogo puta . Radio u Kanadi na sjeci sume . Zaradu stavio u dzep
i dosao u Promajnu , kupio zemljiste pored mora . Opasao ga
najprije visokim zidom , a onda sam poceo da zida svoj dvorac
na pet katova . Sam samcat , i to bez pristupnog puta .
Prodavao jedan po jedan apartman , i od toga gradio druge .
Svake zore se vraca iz Makarske – pjeske .
I kad je dvorac bio zavrsen – nasao se na ulici , prebirajuci po
kantama . Smjesti li ga u neko sirotiste u Imotskom , gdje je
i umro . Pokopan je tiho , a zaboravljen brzo .
Vecina stanara njegove petokatnice – ne znaju ni da je postojao .
A Kronika je objavila i NEKROLOG , koga sam mu napisao .
Samo je “suskanje” o njemu ostalo .
Kao , sve izgubio – na kartama !
Ko zna ?…
A njegov zivot je bio kao svojevrsno – Evandjelje po Ivanu !
D J E C A K I M O R E
———————————
Mali Mate promajanski , vec kao djecak , htio je biti – ribar .
Motao se stalno sa ribarima i putovao s njima .
“Skola mu – nije isla” !
Junak je moje price DJECAK I MORE .
Ipak , zavrsio je upravo RIBARSKU SKOLU , kupio brod . Ljeti
prevozi turiste “sa kopna na otoke” , ostalih mjseci – ribari .
A ako vidite svjetlo brodice poslije ponoci u Promajanskom
kanalu , to MALI MATE trazi ideju da lansira “nocni turizam na
moru” , sa turistima koji vole – da love ribu . Ili vole da “tulumare”
od lucice do lucice ! Cak ga je angazirao jedan stariji barba da
na njegovom brodu bude “prvi do njega” . Tako je Mali Mate sada
na mnogo vecem brodu , i svakodnevno brodari od Makarske do
Braca i Hvara .
Naci cete ga na brodu VIGANJ , u makarskoj luci .
Moj mali DJECAK I MORE , postao je eto – kapetan !
A Sada je MALI MATE – punoljetan pa i cure okuplja –
“da ih uci – loviti ribu” !
Tako bar kaze !
A sta je istina – ko zna !
Makarsko galebarenje je postalo – turisticka atrakcija !
R E Z I M E
—————-
Neka ovo bude samo pomen o nekim junacima mojih promajanskih
prica … Iz vremena kad su zivijeli – Andjelko , i njegov bijeli sesir .
I kad sam pisao o Promajni i na nasem saytu .
I neka “Kronici” ovaj skromni prilog bude – umjesto odlicja !
Umjesto ordena , dakle !…Skroman novinar , skroman i poklon .
Uostalom , poklonu – kao ni konju – ne treba “gledati u zube” !
Tako bar kaze nas narod . A narod – ko narod !
Poklon , uz 500 poljubaca , za 500 brojeva – njegovim novinarima .
Sa MAJOM ERCEG na celu !
Od autora , njegovih junaka , pomenutih i ne pomenutih .
I svih Promajana !…A pozdrav i Farauku JAKICU ….!
I njeovoj stalnoj uzrecici , gotovo postapalici : AKO BOG DA…
… I – CUVAJ SE , ANTE !…
Ali , i da se ne zaboravi ime – ANDJELKO ERCEG !
Ni njegov – bijeli s e s i r !
Iz Promajne bajne , Augusta 2.012 .
( Objavljeno u MAKARSKOJ KRONICI ) .