Kategorija: Ante Granic
Objavljeno utorak, 08 Maj 2012 17:59
Klikova: 453
Dolazi 9. MAJ – dan pobjede nad fasizmom !…Tek da se potsjetimo .
Godine 1.941. pocela je – A p o k a l i p s a !…A onda i logor JASENOVAC .
Tu su , narocito nocu , izvodili ljude “u setnju” , ljude – koji se nisu vracali .
Tako je red dosao i na ZIJU !…Naravno , ni on se nije vratio . Nista mu
nije pomoglo sto je bio pisac .
Napritiv !
A onda je sve to prohujalo , i vratila se nova A p o k a l i p s a – 1.991.
Kao i svaka A p o k a l i p s a , stigla je iznenada i nenejavljeno .Tiho .
Dosla je tiho , jer je bila zora . A zora , ko zora – obgrli sve ranoranioce
pa i BRANKA . On je isao prema MOSTU MLADOSTI u Beogradu . Namjerno .
I kad je dosetao do mosta , ucinilo mu se da je mrak postao gusci , da su
crne ptice letjele u velikom broju – i topovi gruvali na sve strane . Voda ispod
mosta bila je krvava… I on se – strmoglavio u rijeku . Dobrovoljno . Jer zivot
nije vise imao smisla – tako mu se u tom trenutku cinilo . Ili – pricinilo .
I nista ni njemu nije pomoglo sto je bio pisac . Naprotiv !
A dotle je BRANKO nasmijavao ljude , i tako im uljepsavao dane . I noci !
Kako u vrijeme prve A p o k a l i p s e – tako i poslie nje .
Ali , mjesec MAJ je i mjesec POBJEDE NAD FASIZMOM !…
To je – p r a v a inspiracija za ovu nasu pricu .
Ispricanu – na nas nacin !
ZIVOT SA VESELE STRANE
—————————————
Ljudi cesto slave razne godisnjice . To je dosadan posao , valjda zato te
godisnjice i nisu ceste , i nema ih mnogo . I svode se , cesto , na obicne
formalnosti .
Nekada smo i mi , u Vitini i u Ljubuskom , obiljezavali DANE ZIJE DIZDAREVICA !
A ucili smo posebno i o BRANKU COPICU , jer je licio na nas – i zasmijavao nas …
Danas toga vise nema . Ni DANA ZIJE DIZDAREVICA , ni nekog posebnog sjecanja
na BRANKA COPICA…Ima , valjda , zato i razloga – a jedan od njih bi mogao biti
i to – sto je jedan musliman , drugi pravoslavni …Ili , jedan Bosnjak , drugi
Srbin !
Ko zna , gluho bilo !…Svasta se prica i nagadja .
Poremetila su se mjerila vrijednosti , pa to ti je !
A Branko je napisao i ono znamenito “P I S M O Z I J I” , koje je ( mislim) objavio
i nas sayt . Bilo kako bilo , trebalo bi to pismo – p o n o v o o b j a v i t i .
I mnogostosta bi trebalo – p o n o v o o b j a v i t i , makar se i ne citalo .
A taj Zijo, bio je Vitinjanin , kao i ja . Bio je antifasita , i to ga je kostalo
glave !
A kad glava zbog toga ode , i obiljezavanja – koja su bila normalna – izostave se .
Zije se ne sjecam , ali je iza njega ostalo djelo , koje nas na njega potsjeca .
I nagoni nas na razmisljanje . A mene cak i – progoni !
– Zasto vise nemamo DANE ZIJE DIZDAREVICA ?…..Oh , ne smijem ni da pitam !
A mnogi mi ne bi smjeli – ni odgovoriti… Iako je – demokratija .
Ali , ostavimo se toga . Pridjimo zivotu sa – veselije strane .
Nema ovoga , nema onoga , kuku – kuku – kuka se stalno ….
Daj malo da se i nasmijemo !
Ako ikada budete za necim zalili , bit ce to zaljenje za danima – kad ste mogli ,
a ipak ste se – vrlo malo smijali !….A smijati se treba . Cak i bez razloga !
Nema ni Branka Copica . Skocio s mosta u rijeku i izvrsio samoubistvo , kad je
vidio da dolazi – nova Apokalipsa . Ali , ostalo je djelo – puno smijeha . Humora ,
sala i maskara – i zivotnih radosti . A to djelo je tu , ispred nas .
Kao “korpus – delikti” !…
A kad se dva velikana sastave : Branko i Zija !….Oh , mama mia…!
Mama mia !…Sto bi rekli nasi Dalmatinci .
A kad smo vec kod Dalmatinaca , da u pricu uvedemo – i treceg !
Branko i Zijo me uvijek potsjecaju i na genijalnog pjesnika poeme JAMA –
Gorana Kovacica , za cijim sam grobom tragao , dok sam bio , kao mlad
ucitelj , u jednom focanskom selu – gdje su mi stariji seljaci pricali da su
Gorana ubili cetnici , u podrucju sela BASTASI !…
On je treci pisac antifasista – u nasoj zavicajnoj prici .
Branka sam cak i upoznao . I bio s njim u drustvu – dva puta .
I obadva puta – rastajao sam se sa njim sa ocima punih suza – OD SMIJEHA !…
Dotle , a i kasnije – igrao sam njegovog NIKOLETINU BURSACA na raznim
amaterskim pozornicama ,tacnije 64 puta !…A jednom cak i u pravom ,
znamenitom pozoristu RANELAGH u Parizu 16….
A NEZGODAN SAPUTNIK , zvala se mala djevojcica ERNA , Jevrejka .
Tokom mog igranja NIKOLETINE , sjecam se , promijenio sam CETIRI ERNE !
Najbolje je igrala mala RAJKA PRSTOJEVIC iz LUKAVICE kod Sarajeva , sada sezdesettrogodisnja baka , koja zivi u Australiji !
Ali , to su samo – u s p o m e n e !…
Zavrsimo sada sa BRANKOVIM NIKOLETINOM , preciznije – jednom nadasve
simpaticnom scenom NEZGODAN SAPUTNIK , iz vremena one prve Apokalipse…
U kojoj su stradala i djeca . Borci su se morali brinuti i o njima , brinuti se
o djeci – napustenoj i ostavljenoj na putevima bezizlaza . Cak je jedan Dom
za takvu djecu postojao i u Vitini .
Trebalo bi i tu postaviti , bar – spomen plocu .
A Branko je sve u zivotu gledao – sa smijesne strane .
Da tako ljudima olaksa zivot , i da im time odagna – crne misli .
I pomisli….
DOZIVLJAJI NIKOLETINE BURSACA je knjiga prica , u kojima su dijalozi
napisani tako – da vam se cini , kao da se sve to odigrava tu , ispred vasih
ociju . Zato je napravljena i pozorisna komedija od tih prica .
Naime , uzeti su samo dijalozi .
I komedija DOZIVLJAJI NIKOLETINE BURSACA – bila je tu !
Evo i scene pod naslovom :
NEZGODAN SAPUTNIK
Ante Granic i Rajka Prstojevic
Desetar Nikoletina Bursac putuje iz staba svoje brigade u komandu pozadine .
Nosi nekakvu postu i tri milona lira , a utrpali su mu , onako usput, i jedu malu
Jevrejcicu , curicu od jedno sest godina . Treba da je preda komandi , pa da je
ona smjesti u neko selo u centru slobodne teritorije .
NIKOLETINA :
– Pa , kud cu ja s ovim , ljudi bozji ?…Odkud ja umijem oko djeteta baratati ?…
Nisam ja tome vjest .
SEKRETAR STABA : Eno ga vidi !..Pa , nije nagazna mina !
NIKOLETINA : Nije mina , nije…a ako me na cesti potprase tenkovi – odkud je
ovo kadro otstupati ?
SEKRETAR : Eh-eeeh…eee , bas si ga ti , majkumu , nekakav !…Dosad si pedeset
puta nastupao , i otstupao sa onim puskomitraljezom , a tesko bi ri bilo – curicu
podruku pa bjez !…Vidis li kako je laka , ko perce !
NIKOLETINA : Hm…p e r c e ! Drugo je puskomitraljez , a drugo je zivo celjade .
SEKRETAR : Eto ti ga de ! Oteli smo nekidan dijete iz zive vatre , iz ustaskog
kamiona ,
a ti sada tako ….Hoces li da je bacimo , sta li ?
NIKOLETINA : Idi s milim Bogom , ko je to sada rekao ?…
(Primicuci se djevijcici ) :
– Bojis li se ti mene , mala ?
DJEVOJCICA : Ne bojim !
NIKOLETINA : Pazi je kako samo slobodno gleda ko kakva velika !…
Hm…je li ono samo zensko – to ti se ni Boga ne boji !….
Ej , ti – kako je tebi ime ?
DjEVOJCICA …Erna !… Ja sam Erna !
NIKOLETINA : E r n aaaa… !…Kakva mu to sada fela dodje ?…
Tursko nekakvo ime …svapsko , kakvo li je ?
A , mozda je bas CIFUTKICA , ko ce ga znati ?!…Eh , Nidzo , Nidzo…
– A…sta si ti , mala ?
ERNA :….Molim ?
NIKOLETINA : Nisam ja vladika pa da me moras moliti …nego ,
sta si ti – pitam te ?
ERNA : Pa , ja sam djevojcica !
NIKOLETINA : ( Vice )…Pa , vidim i ja da si djevojcica ,
nijesi valjda komandant protutenkovskog bataljona !…
Pitam te : sta si ti , onako – Srpkinja , Hrvatica , Muslimanka ?….
…Sta je , sta ti je ?..Sta si se udurila ?
ERNA : Ciko , ti ces mene ubiti !…
NIKOLETINA : Zasto , budalo – sta ti je sad odjednom ?
ERNA : Zato sto sam ja – J e v r e j k a !
NIKOLETINA : Ta , idi s milim Bogom !…Zar sam ja fasista ?!…
Kakva je sad to propaganda ?…Hajde , sta si se tu ududucila
ko drvena Marija ?…Bojis li me se jos ?
– ERNA : Bojim !…
NIKOLETINA : Bojis , bojis !…Pa , sta onda da radimo ?…Evo , hoces li
da nosis moj automat , ako se bojis da cu te ubiti …Na , drzi !…
Kud me djavo nadati da te povedem , de ! Sad te tu moram pola sata
ubjedjivati ! Hajde , bojis li se jos ?
ERNA : Bojim !…
NIKOLETINA : Ama , zasto se bojis , Bog te u sumu okrenuo – zasto , reci ?
Evo , i ja sam J e v r e j – ko i ti , jesam – svetoga mi Nikole !…Mislis , valjda ,
da su nas manje proganjali nego vas ?…Jesu vraga !
Hm…gledaj – ona se opet snuzdila !…
Pa dobro , brate – sta si se snuzdila ?…I sta ti jos od mene trazis :…,
Razoruzala si me , vjeru sam zbog tebe promijenio , kapitulirao ko
stara Jugoslavija , a ti opet…Hoces li da skocin u onaj potok dolje , je li ?
Bas bi se propisno udesio da tamo strmaknem !
…Hajde , idemo li ?…
ERNA : Ideeemooo….Nego , ciko – meni je teska ova puska !
NIKOLETINA : Ma dasta je nego teska , daj pa cu ti je ja ponijeti .
ERNA : Ciko , u koju ulicu idemo ?
NIKOLETINA : Sta kazes ?
ERNA : U kooojuuu ulicu ideemooo ?
NIKOLETINA : Ma sta ti to pricas ?… Kakvu ulicu ,
Nista ja tebe ne razumijem .
ERNA : Uf , ciko , sto si ti blesav !…
NIKOLETINA : Blesav ti je tvoj stric !…
Vidi je , na ulicu navikla . Nema tu nikakve ulice .
Idemo mi u sumu , duso moja !
ERNA : Pa , u sumi su razbojnici !
NIKOLETINA : Eheee , razbojnici !…
Jesi li vec i ti nasjela njihovoj propagandi ?!…
Razbojnici su po gradovima , po tim tvojim ulicama !
– ERNA : Ciko , ciko…eno vuka !
NIKOLETINA : Ma gdje je…gdje…?!
Hm…ono je tvoj vuk ! Vidis li da je necije magare !…
Vuk , pazi ti nje . I ko je sada blesav od nas dvoje , deder kazi ?
Negoooo , mala – jesi li se ti umorila ?…Da mi , brate , sjednemo ?
NIKOLETINA : ( legne , stavljajuci ruke pod glavu ) : Eheeeheeej ,
znala je nekada burzoazija da zivi : milione pod glavu – pa u hladovinu !
Bas je briga !
ERNA :…Jao , sta je ono?!…Ciko , ciko !
NIKOLETINA : Ma sta je opet sad ?…Jel ovo ? Pa , to je vjeverica , Bog
te vido , sta pravis paniku !…Vjeverica , bolan , sta se bojis…Vec sam
pomislio da je neprijateljska izvidnica .
ERNA : Ciko , mene je starh !
NIKOLETINA : Eto ti sad ! Znao sam ja da cu s tobom imai muke .
A sta ce tek biti tamo na cesti , ako odatle udare tenkovi ? Kako li
ces se tek onda prepasti ?!
Otkrices nas svojom vriskom pa smo propali .
ERNA : Ciko ,…ja se ne bojim tenkova !
NIKOLETINA : Ohooohooo , pazi ga sad ! Tenkova se ne bojis , ti tako
strasiva !…
ERNA : Ne bojim se ! Svako dan su prolazili nasom ulicom , i oni veliki
i oni mali … Stariji se boje , a mi djeca – nista !
NIKOLETINA : Pa , ovaj…Hm !…Vidi ti nje ?! Kad se ti ne bojis , zasto bi
se ja onda prepao ?…Onako , gadno ga je vidjeti kad pocne da rze
uzbrdo…hm !
ERNA : I djavo ima na njemu naslikan !…
NIKOLETINA : E , to ti vjerujem !…
ERNA : C i k o , ti se nesto uplasio ?
NIKOLETINA : Ma , hajde ! Ostavi , dijete …a od cega bi se uplasio ?…
A , sta si ti tu zapela : ciko , pa ciko – sta me vazda cikas …Ja sam
Nikola…ujak Nikola , tako reci !
I….idemo li , drugarice Erna ?
ERNA : Idemo , ujko Nikola !…
EPILOG .
————–
Tri pisca spomenismo . Tri pisca , i tri velika covjeka : Ziju Dizdarevica ,
Branka Copica i Ivana Gorana Kovacica !
Ljudski je da se ne zaborave !
Zijo je iz naseg kraja , Branko je – preko Zije – zavolio nase krajeve , a
GORAN je , kazu , 1.943. prosao kroz nas kraj – na putu za PRENJ !
Cak ima i fotografija – Goran na Prenju .
Zijo je ubijen u Jasenovcu , Branko je izvrsio samoubistvo , Gorana su
ubili cetnici u podrucju sela BASTASI kod Foce .
Ako se samo to o piscima zapamti – dobro je !
Skola ce , nadamo se , uciniti vise !…
Fotos : glumci iz predsrave :DOZIVLJAJI NIKOLETINE BURSACA
( Pozoriste RANELAGH u Parizu , godine 1.973. )
Paris , MAJA 2.012.