Pripadam generaciji koja je vjerovala da se poslije Drugog svjetskog rata genocid više nikada ne može ponoviti, naročito ne na evropskom tlu. Ako pogledamo genocid, koji je planiran i organiziran na način da se drugima i drugačijima učini zlo i ako uzmemo u obzir tri genocida koja su se desila u 20. stoljeću – holokaust, Bosna i Ruanda – ističem da se nijedan od tih genocida nije desio bez prethodnih faza: faza ideologije, faza propagande i faza pripreme”, kazao je profesor političke filozofije na Univerzitetu u Oslu i jedan od najpoznatijih norveških filozofa današnjiceArne Johan Vetlsen.
On je danas kao uvodničar na redovnoj sesiji Asocijacije nezavisnih intelektualaca “Krug 99” u Sarajevu čija je tema bila “Genocid, oprost, pomirenje” istaknuo da se zločini ovakvih razmjera nikada nisu dešavali spontano, odnosno da su od običnih građana išli prema vrhu, već su se upravo planirali tu na vrhu i tek onda se provodili u djelo uključivanjem ljudi koji su bili pod njihovom komandom.
“Ta fizička agresija, mučenje, silovanje, ubijanje, sve je to ‘simbolički’ čin u kojem se retorički opravdava fizička agresija u obliku ‘samoodbrane koja je prijeko potrebna akcija u tom momentu’. Najprije se neprestano stvara atmosfera straha, nepovjerenja i nesigurnosti. Kreira se atmosfera u kojoj se određenoj grupaciji ne može vjerovati, ni grupi ni pojedincima”, podvukao je Vetlsen.
Ustvrdio je da je u pet godina koliko dolazi u Bosnu i Hercegovinu posjetio različite fakultete i zgražavajuća je činjenica, kako je istaknuo Vetlsen, da su i studenti koji su rođeni poslije rata, posebno u Republici Srpskoj, “zatrovani iskrivljenom istinom”.
Posebno ga je interesiralo pitanje pomirenja i na koji način BiH može ići naprijed nakon genocida.
“Pomiješana su mi i osjećanja i mišljenja od samog negiranja genocida, što je naročito prisutno među počiniocima koji imaju vlastiti interes u vezi s negiranjem genocida, a to je posebno izazvalo zabrinutost kod mene jer učenici iz različitih etničkih skupina imaju različite planove i programe, odnosno njegov dio koji se odnosi na ono što se desilo u BiH ‘90-tih. Moram reći da to predstavlja loš znak jer na neki način ne možemo doći do zajedničke, već imamo podijeljenu perspektivu”, mišljenja je Vetlsen.
Kazao je i kako se u određenim krugovima i zajednicama, premda su pred međunarodnim sudovima i Radovan Karadžić i Ratko Mladić proglašeni krivim, oni i dalje tretiraju kao heroji, a to uključuje i mlade.
“Bitno je osuditi pojedinačno zločince za zlodjela počinjena u BiH, ali ja sam se nadao da će se ovim presudama postići i malo generalniji cilj i da će se utvrditi istina koja će biti prihvaćena od svih strana. To je vrijedan cilj, ali možda pomalo naivan, koji sam ja očekivao da će se postići. Jednostavno to ne ide tako. Na ove presude se onda odgovaralo na različit način i uvijek je to nosilo i etničku pozadinu kakav će biti odgovor”, ističe Vetlsen.
Govoreći o budućnosti, Vetlsen je kaže zaista zabrinut za nju.
“Ne samo da postoji direktno negiranje genocida već i pokušaj revizije i unošenja sumnje i nesigurnosti u ono što je utvrđeno presudama Međunarodnog suda i pokušaj kreiranja različitih verzija onoga što se dogodilo na ovim prostorima”, ocijenio je.
Tvrdi da svijet itekako dobro zna šta se dešavalo u Srebrenici, Višegradu, Sarajevu i ostalim gradovima u Bosni i Hercegovini.
Kada je riječ o žrtvama, ističe, one nikada neće biti zadovoljne presudom i to je sasvim normalno.
Ins.ba