U prilici sam da čitateljstvu našeg portala prenesem kopirano izdanje „Upute… čiji se orginal nalazi(o) u vlasništvu Učiteljske škole u Mostaru.Riječ je o našem Ljubušaku koji se zalagao početkom XX stoljeća da muslimani savladaju latinicu pored arapskog pisma kojeg su od ranije poznavali.Knjiga je štampana 1908.u Sarajevu.Korisno je znati ko je bio Mustafa Konjhodžić,a jedno poglavlje knjige Sadiković dr. Halida:“Iz prošlosti Ljubuškog“ obrađuje i pomenutog učitelja i pionira obrazovanja i buđenja nacionalne svijesti kod Bošnjaka.
„Iz dana se u dan uvigja sve više potreba za znanjem.Danas je nadošlo vrijeme i prilike nukaju čovjeka,da se mora što više obrazovati,da time osigura sebi mjesto i egzistenciju megju obrazovanim ljudima.Sve iole civilizovane i napredne države i državice po cijeloj kugli zemaljskoj nastoje što više naobrazbu širiti megju svojim državljanima i u tu se svrhu na milijune troši iz državnih blagajna.Samo mi muslimani u BiH,kao da još ne osjećamo te potrebe,kao da još spavamo,premda nam zemaljska vlada svim mogućim sredstvima pomaže i u susret ide.Danas je BiH puna škola nižih i srednjih,a u njima valjano učiteljstvo širi prosvjetu.U njima učiteljstvo odgaja svojoj domovini muževe,koji će joj biti na diku i ponos.I pored svih tih povoljnih prilika i nastojanja od same vlasti,mi muslimani na našu veliku nesreću ipak najslabije pohagjamo škole,mi zaostajemo.tim školama osigurana je naobrazba naše djece,ako ih budu pohagjala.
Budući da većina našega odraslijega naroda u BiH još i dan danas ne zna pisati ni čitati i pošto je stariji naraštaj prestario za škole,to je visoka zemaljska vlada i njima izašla u susret naredbom,kojom sve učiteljstvo Herceg Bosne pozivlje,da energično stane na put nesretnom analfabetizmu time,što će osnovati analfabetske tečajeve,u kojima će se podučavati čitati i pisati,te po mogućnosti i nešto računati.Radi postignuća što većega uspjeha,vlada obećaje doličnu nagradu svim onim učiteljima,koji se budu valjano bavili tim tečajevima.
Uvigjajući,da se radi o vrlo važnom poslu,odlučih se,da bar koliko sam mogućan pridonesem žrtve,da bar neznatnu pomoć pružim svome narodu.U to ime odlučih prirediti ovu uputu.
Rijetkost je naći muslimana u Bih koji ne poznaje dvadeset i devet arapskih slova(harfova) i ono pet samoglasnika(ustun,esre,otro,teški ustun i teško otro).Arapska su slova tako udešena da ih može svak brzo naučiti i raspoznati,ali se s njima služiti može samo onaj,koji poznaje dobro arapski jezik i gramatiku.Čovjek,koji samo arapska slova znade,a ne zna jezika i gramatike,izgleda isto kao onaj,koji poznaje ono deset računskih brojaka,a računati ne zna.Budući da vazda treba ići od poznatoga nepoznatome,te pretpostavljajući da gotovo svi muslimani arapska slova poznaju(iz vjeronauka),to će se po ovoj uputi raditi na temelju arapskih slova.
Daljnja uputstva pokazaće same vježbe.
U Ljubuškom,27.rujna 1907.
Mustafa Konjhodžić,učitelj
Priredio:Kemal Mahić