Omer Hajam je rođen u gradu Nišaburu na istoku Irana 1021.ili 1048.godine.Veliki perzijski naučnik.Bavio se matematikom,astronomijom,filozofijom i medicinom.Napisao je oko hiljadu i dvjesta rubaija(katrena) i zahvaljujući prevodima Edwarda Fitgeralda(1859) postao je poznat u Evropi kao pjesnik.Umro je u rodnom gradu Nišaburu 1122 ili 1132.godine.
96.rubaija
Oni,što no žalbož
Na svijetu danas bolje suludima ide,
Jer pametnu šaku sijena ne daju za lijeka!
103.rubaija
e umom rade dovijeka
Muzu vola misleć da će namusti mlijeka!
Jedanput mi slavuj u bašču dilijeće,
Kad se vino pilo i cvalo cvijeće,
Pa zapjeva svojim jezikom:“Zapamti,
Život,koji prođe,vratiti se neće!“
111.rubaija
Jučer vidjeh na pazaru jednog lončara,
Kako zemlju bez milosti gnječi i udara,
Zemlja će mu:“Nemoj tako udarati jako-
Ono,što si,ja sam bila-u vremena stara!“
114.rubaija
Nemoj tako bahato gaziti po cvijeću,
I oholo gledati na prolaznu sreću.
Možda je to cvijeće od praha djevojke,
Kojoj su se divili kao sveumjeću!
128 rubaija
Bez moje sam privole na svijet došao,
I na njemu život u čudu gledao.
Protiv moje volje idem,dakle,šta je svrha
Dolaska,odlaska-ja bih rado znati!
183.rubaija
U pjanosti sinoć sam kineski vrč razbio
I od obijesti o kamen ga razbio.
Na to vrč mi svojim jezikom dobaci:
„Što sam ja sad,bit ćeš ti,a ti što si,ja sam bio!“
224.rubaija
Da ću jednom umrijeti-ja o tome ne dvojim,
Eto zato ni najmanje smrti se ne bojim.
Na svijetu ko amanet duša mi je data,
Kad god hoće,da je vratim,ja pripravan stojim!
zbor:Kemal Mahić