Mržnje koje su danas posijane među narodima neće vječno trajati. Pozitivne percepcije jednog naroda o drugim polako će rasti i jačati do međusobnog povjerenja i suživota dostojnog čovjeku 21-og stoljeća. To potvrđuju brojni događaji iz aktualne živorne svakodnevnice, ali i onih iz naše bliže ili dalje prošlosti. Jedan od njih zbio se na početku kršćanskog ustanka 1875. godine u Hercegovini protiv Turaka. Kršćani- hrvatski ustanici su postupili kao ljudi prema ljubuškim muslimanima- turskim vojnicima graničarima potpuno prepuštenih sudbini upravo u vremenu najžešćih turskih zuluma:„U stolačkom kotaru od grada do grada pa do mora ne bješe ni za lijeka ama nigdje muslimana ni turskoga službenika, osim nekoliko korduna* u kuli na Neum-Kleku. Selo Neum-Klek bješe uređeno kao mudirat*. Mudir* je ili upravitelj onoga vremena bio dobri, godinama poodmakli Hadži Ahmed efendija. Pisarna mu bješe uređena vrlo zgodno i ukusno po običaju istočnome. Njemu su bili potčinjeni korduni za vršenje potrebnih naredaba i za nastojanje oko održanja postojećeg reda. Kula je kordunska, koja i danas postoji, sagrađena na brežuljku udaljenom od sela jedan do jedan i po kilometar. S onog se brežuljka otvara krasan pogled na morski zaton. Pod brežuljkom je na mjestu udaljenom od obale morske jedno 1/2 km. bio udaren visok, drven stup za vješanje sandžaka* u svečanim prilikama. Prije nego su ustaši* zaposjeli Krupu, poboja se mudir svome životu, a tim još više, što je također u svome mudiratu opažao neko tajanstveno vrijenje među narodom, a nije mu mogao na put stati. Što se dalje odmicao koji dan, to se položaj sve jače pogoršavaše. Da izbjegne svim mogućim kušnjama, skloni se pravovremeno u Stolac ostavivši mudirat i kordune njihovoj sudbini.
Jadne kordune zadesi zbilja zla sreća, ali je mogla biti još i gora. Mogli su, prepušteni sami sebi, lako izginuti, što im se ipak ne dogodi, što je i pravo bilo, jer ne bjehu ni krivi ni dužni, ako su vršili državnu službu. To su dobro znali ustaši. Za to su im skupljeni na Krupi smišljali jedinu osvetu: odstraniti ih s njihova mjesta. Radi toga dođe u Neum nekoliko četnika s Krupe pod zapovjedništvom Ivana Konjevoda. U svemu je bilo pet korduna, i to rodom svih pet Ljubušaka. Ustaši su s četvoricom korduna zajedno večerali u selu, dok je jedan čuvao kulu. I sutra su zajedno pili kahvu, a istom su ih onda neki ustaši stali napadati i predbacivati im, kako turske puške pucaju iz Višića preko Krupe na ustaše. Korduni su sve podnosili mirno, a pri kraju pođu zajedno sa ustašima u kulu, te im je predadu zajedno sa svim svojim oružjem i ostalim, što je u njoj bilo.
Onako goloruke kordune prizajme ustaši preda se i proprate ih kroz selo do na cestu, koja vodi na Metkoviće, te ih uputiše neka idu svojim domovima u Ljubuški bez ikakva straha.
Korduni su poslušali i zdravo umakli.“
* Kordun- graničar, stražar na granici.
* Mudirat- kotar
* Mudir- kotarski predstojnik, upravitelj mudirata.
* Sandžak- zastava.
* Ustaši- ustanici.
Povijest ustanka u Hercegovini i boj kod Stoca. Napisao Nikola Buconjić. Vlastita naklada. Hrvatska dionička tiskara 1911, Mostar.
Sadiković Halid
Foto: Kula u Kleku, četverougaona