U malom , urednom i toplom domu STEVANOVICEVIH u Parizu , ponovila se , manje vše , ona ista scena iz KONTINENTAL FILMA u Sarajevu . Samo što je , ovoga puta , Stevanoviceva supruga MARIJA , inace glumica – PLAKALA , a Veliki pisac je sasvim mirno saslušao pricu skrštenih ruku , i sa pogledom prikovanim za pod !… Nakon kratke pauze , po završetku moga pricanja , pisac VIDOSAV je ustao , pružio mi ruku i rekao mi – da bi mu bila cast da , na osnovu jedne takve price , napiše ponajprije NOVELU , ili neki drugi literarni predložak , a zatim – scenario za film !… Složio sam se !… I tako je , nakon dva mjeseca , Stevanoviceva novela bila završena – i poslata u Sarajevo . U Kontinental filmu su kompletirali njegovu Novelu sa onim mojim tekstom napisanim ranije , i tako napravili dosije – kao i PISMO potencijalnim citaocima !… I tada je MIRZA Pašic postajao , ne samo Covjek bez ruke , nego i – COVJEK SA PRICOM !… Prica je pocela obilježavati sve njegove dane , i njegove noci ! Fotokopirao je matrijal – i nudo ga svojim clanovima Savjeta , ljudima od pera , borcima , politicarima , ali i obicnim ljudima – sa jednom jedinom molbom : da procitaju i da o prici kažu svoje mišljenje , te da odgovore na pitanje – DA LI SE TIM SADRŽAJEM MOŽE IZRAZITI MEGA TRAGEDIJA BOSNE !?…I JUGOSLAVIJE !
……………………………………………………………………………………………………………………………………………….
Kad smo vec kod JUGE , kažimo i to – da je ( poslije 1990. ) BOG KAZNIO sve države , proizišle iz bivše nam JUGE , na taj nacin – što je uslišio sve njihove želje !… Sve do jedne ! Ama baš – sve do jedne!… Pocevši od takozvane samostalnosti i suverenosti . Pa sve do snova o – pticjem mlijeku !…
……………………………………………………………………………………………………………………………………………….
TRAVA ZABORAVA !
Kao što ce zakljuciti i citaoci , kako je vrijeme prolazilo , Covjek bez ruke je postajao sve više i više samo – COVJEK SA PRICOM !… Noseci uvijek jedan primjerak price ispod pazuha one jedne ruke , Covjek je živio sa tom pricom koja je , ko zna iz kojih razloga , našla pogodno tle u njegovoj duši . Tako su ga , cak i poznanici , poceli sada prepoznavati kao – covjeka sa pricom !… Više ga niko nije pitao kako je izgubio ruku ?… Rat je završen , godine su prolazile , ljudi su poceli sve manje govoriti o Kalvariji BOSNE , o Sarajevu kao koncentracionom logoru , o mnogo stotina ubijenih muslimana – i mnogih drugih sa njima ! Pa i – peko 550 djece !… Oko ljudi je pocela da buja , osvaja i raste… vec pominjana famozna – TRAVA ZABORAVA ! Da – DA , tako je : T r a v a – z a b o r a v a ! … Ponavljanja trave zaborava ima , ali i – potrebe ima !…
GRANATA !
Samo se Covjek bez ruke sjecao kako je to bilo . I kako je svoju otkinutu ruku držao – u onoj drugoj ruci , pod cijim pazuhom sada nosi pricu… A bilo je jednostavno : granate su padale po cijelom Sarajevu . Ako si se danas spasio od njih , sutra nije bilo sigurno !… I tako danas , i tako opet sutra – mjesecima i godinama . A onda je jedna granata , upucena sa brda iznad Sarajeva , eksplodirala u blizini covjeka sa dvije ruke – i otkinula mu jednu…Sa prisebnošcu hrabrog covjeka , heroja takoreci , uhvacenog u omcu , i u ocaju i strahu , sakupljao je ON onom jednom rukom – dijelove one druge !…
SPASIOCI !
Zatim su došli spasioci – i ON se više nicega ne sjeca . Sjeca se samo da se probudio i vidio – da je bez ruke !… Ali i bez porodice . Bez porodice koju su , kao i stotine drugih , humanitarne organizacije , u meduvrmenu , izvukle iz grada… i odvele u – nepoznatom pravcu !… Tako je covjek MIRZA Sarajlija ostao sam – s a m sa jednom rukom !… I tako je to bilo , ili nekako tako !… I od tada , covjek koji se odazivao na ime MIRZA Sarajlija , postao je – Covjek bez ruke !… A onaj patrljak izgubljene ruke , nikada ga nije prestao boljeti . Istini za volju , boljelo ga je sada sve više i srce , sve više što je vrijeme odmicalo , i što je oko njega i oko SARAJEVA , pocela da osvaja i raste – trava zaborava !… ( I PISAC na ovom mjestu zatvara oci , i ponavlja nekoliko puta : Trava zaborava , trava zaborava , trava… ). Bilo je neceg stravicnog u sudbini Covjeka bez ruke , kao i u glasu PISCA , koji se može cuti samo od osjecajnih ljudi , i u onim trenucima , kad se pocnu zaboravljati ljudski obziri – i STID !… Ali , PISAC je , ocigledno , davao više znacaja životu nego smrti pa je , uz nezdrav osmjeh nekog culnog blaženstva , nastavio da govori… :
„ A onda je Covjeku bez ruke došla prica – kao melem na neizljecivu ranu . Tako je bar osjecao Mirza , iako prica nije govorila ništa što ON nije znao . Nije bila cak ni literarno utemeljena , da ga ponese – onim što svaka dobra prica ima !… Ipak , treba reci i to – da je ta prica dirnula u jednu njegovu ranu , kojoj nije mogao da nade lijeka . Bila je to rana , koju je on nazvao – NEPRAVDA !… Nepravda koja je nanesena Bosni ( i Jugoslaviji ) , a da on nije znao da nade odgovora : ZAŠTO ?… Doduše , ON je bio i siguran da se nepravda nemože izbrisati , ali – isto tako , kad ne bi bilo PRAŠTANJA , ili bar djelimicnog zaborava , NEPRAVDA bi , kao i svako ZLO , pocela da se širi , da osvaja , umnožava i raste – i da tako prekrije cijeli svijet , mislio je MIRZA . I bio siguran u to… Cinilo se , naime , da je COVJEK BEZ RUKE u prici koju je imao , našao nešto od odgovora – i na ona pitanja o NEPRAVDI koja ga je mucila i nije mu dala da spava . I upravo zato što mu se ucinilo da je u PRICI našao neke odgovore i na druga brojna pitanja – COVJEK BEZ RUKE , postajao je sve više i više SAMO – COVJEK SA PRICOM !… A ta prica je , kao nekim carobnim i nevidljivim lukom , povezivala njegova dva usamljenicka i ranjenicka dana , puna jasnih pitanja bez odgovora , i cinila mu te dane – ako ne radosnijim , a ono bar snošljivijim !…-
.
I kad bi god osjetio TUGU , koja je cesto punila njegovu dušu kao nadolazeca PLIMA , COVJEK SA PRICOM se vracao SEMKI , heroini iz price CRVENI FERARI ( da napokon istaknemo i naslov te price ) – vracao se SEMKI , HEROINI , ( kako ju je on imenovao ) – i sa njom vodio dugotrajne , prijatne i utješne razgovore , o pitanjima koja su ga mucila…Razgovore sa „svojom heroinom SEMKOM“ – iza spuštenih trepavica !…Živeci tako – izmedu stvarnosti i mašte .
FILM – IZA SPUŠTENIH TREPAVICA , ALI BEZ KUSTURICE !…
Sama prica ga je, ne znajuci ni sam kako , oslobadala tuge i nostalgije za porodicnim životom , koga je izgubio – u isto vrijeme kad i ruku . Osjecao je nekako – da je sve njegovo daleko preko Oceana – u AMERICI , gdje su mu bili – bolesna supruga sa djecom… i gdje su našli kakvo takvo utocište ! Pa i da te likove iz price može , kad god hoce , da okupi oko sebe – i da sa njima razgovara i tješi se , kao da su mu najrodeniji ! I još nešto . Cijela njegova porodica , rekosmo , bila je u izbjeglištvu – pa je i to bio jedan od razloga da formira novu porodicu , i to od likova iz price , koji su mu vec cinili društvo … i po danu , i po noci . Sedmicama i mjecima . I tako mu je prošla godina dana… I tako je taj MIRZA , malo pomalo , od COVJEKA SA PRICOM postao i – g l e d a l a c , covjek koji PRICU sada gleda – i kao FILM ! Naravno , iza spuštenih trepavica… Gleda i – m e d i t i r a !…
– Eh , da je sada KUSTO ono što je nekada bio – pa da sada“… vajkao se ON i govorio sam sa sobom , sjecajuci se kako je , sa neponovljivom radošcu radio sa EMIROM KUSTUTICOM – OCA NA SUŽBENOM PUTU , SJECAŠ LI SE DOLI BEL … i filmove drugih . A onda , da bi se ohrabrio – citao je pisma onih koji su pristali da procitaju PRICU koju im je dao , tražeci od njih i mišljenje o njoj . Ohrabren nekim od tih mišljenja , kopirao je PRICU nanovo – i uporno tražio nove citaoce , koji bi pristali da je procitaju …
Ta potreba da NUDI ljudima pricu koja ga je ocarala i da od njih traži mišljenje – bila je jaca od njega . A i sam je , ponavljam , po ko zna koji put citao tu istu pricu , cesto i do spasonosnog – jutarnjeg svjetla , koje mu je donosila zora .
A one kojima je je nudio da procitaju pricu , odabirao je pomno i nakon dugog razmišljanja . Na kraju , na njegovom spisku se našlo i dosta intelektualaca , cak i filozofa , ali i obicnih ljudi i isto toliko njihovih pisama – pa i mišljenja o prici . Evo nekoliko izvoda iz nekih pisama :
…
MISLI NEKIH KOJI SU PROCITALI PRICU :
– „ Prica je veoma zanimljiva , ali za mene gotovo nevjerovatna pa i manje moguca . Poruka je sasvim jasna , ali u detaljima – to je samo moje mišljenje , treba da bude doradena “ … napisao je , pored ostalog , omiljeni sarajevski gradanin – general JOVAN DIVJAK ! …
– .
– „Sigurna sam da nam ovakve price više govore o jednom vremenu nego historija . Takve price su naše ogledalo . Zbog toga mnogo ocekujem od konacne verzije ovog rukopisa , i sigurna sam da ce to biti knjiga koja ce , na najbolji nacin , dugo privlaciti pažnju “… napisala je prof. LJILJA RORIC , iz izdavacke kuce BOSANSKA RIJEC …. ( Wupertal – Sarajevo ) .
……………………………………………………………………………………………………………………………………………….
A zatim je došlo pismo i mišljenje jednog svecenika , koga je privukla scena ISPOVIJEDI u Medugorju , gdje SEMKA , heroina price , pokušava da se spasi – mijenjajuci vjeru… što svecenik fra SLAVKO nece ni da cuje !…
„ Obred ispovijedi može dobro da posluži da se istakne vrijednost praštanja , pomirenja i mira . Žena , do duše , ne može obaviti obred ispovijedi , jer je Muslimanka . Ali , fratar joj kaže da se oboje mogu moliti za praštanje , pomirenje – i mir medu ljudima . I to cine zajednicki : fratar moli OCENAŠ , a žena moli FATIHU , svako svojim rijecima “ , istice u svom osvrtu – vrli , vrijedni , cestiti i uzoriti svecenik – Dr. FRA LUKA MARKEŠIC !…
………………………………………………………………………………………………………………………………………….
PS: ( Tužna vijest i za sve koji neznaju ko je bio fra LUKA !… Bio je , pored ostalog , i protivnik svih zala…nacionalista , šovinista i fašista – i veliki rodoljub Bosne i Hercegovine . Gorostas , takoreci ! UMRO JE NEDAVNO DOBRI i UMNI FRA LUKA … BOG MU DAO RAJSKE DVORE . )
„ Bez laskanja , u dahu sam procitala tekst . Ako je „žrtva“ jedna neprospavana noc , onda neka je . Nikada mi nije teško ne spavati zbog dobrog teksta , a vaš je upravo takav “… zapisuje novinarka – SENKA KURTOVIC – iz poznatog sarajevskog dnevnog lista OSLOBOÐENJE !…
..
„ Prica je izvanredna , a još je veca njena vrijednost što je u osnovi istinita i što uistinu otslikava svu tragicnost , i svu slojevitost i složenost bosanskog mentaliteta , kojeg su neki naši susjedi izvanredno koristili da uz pomoc „svojih“podijele BOSNU , i tako zadovolje svoje vjekovne teritorijalne ambicije –piše u širem osvrtu prvoborac iz Drugog svjetskog rata – MUHAMED BERBEROVIC !…
.
.. BOSANSKA ŠEHERZADA …tako je nazvao filmsku pricu CRVENI FERI znameniti filmski dramaturg FILIP DAVID , covjek evropskog formata . Evo , na kraju , nekoliko njegovih misli :
„ Jedna od krupnih , važnih tema ovoga filma ( Po prici kako je ispisuje Ante GRANIC ) , može biti tema o traganju za izgubljenim identitetom…Druga takode važna tema price je o neželjenom , a rodenom djetetu – koje nije plod ljubavi , nego nasilja … Ovakvu pricu sa univerzalnim znacenjem… (itd… ) Ako dode do nekog dogovora , mogu se ukljuciti u rad u ulozi dramaturga , od postavljanja price , preko njene razrade – do konacne izrade scenarija „ …
Hvala FILIPU DAVIDU na ovim rijecima , mada njegov tekst o prici ima dvije stranice kucanog teksta .
……………………………………………………………………………………………………………………………………………….
.
SCENARIO ZA FILM – i POST SKRIPTUM !…
I tako dalje – i tako redom . I to nije sve …. Covjek bez ruke i covjek sa pricom , u svom stanu , vec je poceo da polako formira i MALI MUZEJ od price i njenih likova , price koja ga je u potpunosti -podredila sebi . Na zidovima njegovog stana vec su izvješeni fotosi mogucih glumaca , cak i jedna fotografija rasne ljepotice , strankinje , koja bi mogla odigrati tešku ulogu žene iz price , koju Covjek bez ruke , kao što citaoci i znaju – naziva heroina … Ali , da se mi, dragi citaoci , uputimo – prema kraju naše price .
.
Šaljuci mi , svojevremeno , zapise ljudi koji su pristali da procitaju pricu , Covjek bez ruke me moli – da ne izostavno napišem i konacnu verziju FILMSKE price ( kako ON tada oznacava pricu ) – e da bi sve ono što treba , pa i konacnu verziju price , poslao u PARIS piscu VIDOSAVU STEVANOVICU , kao pomoc za pisanje – SCENARIJA ZA FILM ! … “ VELIKOM PISCU SVE TO NIJE POTREBNO – MOŽE ON i BEZ TOGA “ , šalim se ja sa Covjekom bez ruke , ali … ON je uporan !… „ NEMOJ UCITI OCA KAKO SE PRAVE DJECA “ – kaže mi ON samouvjereno , ovoga puta – kao Hercegovac Hercegovcu …
„ E kad je tako , da i ja tebi nešto kažem kao Hercegovac : Kažu , u MOSTARU te cekaju MOSTARSKE LISKE u Kujundžiluku da za tobom vicu : NARODE… BJEŽITE ! – ETO MIRZE… UVALIT CE VAM PRICU“ !
„ CIM SE MOSTARSKE LISKE PONOVO POJAVE U MOSTARU … MOSTAR CE BITI ONO ŠTO JE NEKADA BIO “ – odgovara mi samouvjereno Covjek bez ruke !… Nije bilo druge nego da sjednem i da napišem kako god znam , i što prije – ono što od mene traži COVJEK BEZ RUKE ! Nesmijem da ga odbijem . To bi mu bilo – kao da sam mu otkinuo i onu drugu ruku… i ostavio ga – samo sa pricom !… Uzeo sam pisacu mašinu i poceo pisati , trudeci se da ga obradujem !… I vas , dragi citaoci !….
POST SKRIPTUM…
Pod PS . se cesto stavlja i nešto što spada u zakljucak , ili nešto što je zaboravljeno . Mi imamo potrebu da kažemo da je jedan od junaka naše price MIRZA PAŠIC ,
ipreme za pocetak snimanja jednog filma . Cak sam i JA prisustvovao jednom od sastanaka njegovog SAVJETA CONTINENTAL FILMA , na kome se razgovaralo i o onome što je najvažnije – o finansiranju projekta . Zakljucak je bio da u tom dijelu posla – nece biti problema … SAVJET CONTINENTAL FILMA je i zakljucio – da je NOVELA Vidosava STEVANOVICA – literarno korektna i dobra , ali da oni ostaju jednoglasni i u potpunosti – sa konacnom verzijom price CRVENI FERARI , koju im je poslao PISAC !…
Malo zatim , i PISAC filmske price CRVENI FERARI – dobio je poruku sa pitanjem – KOLIKO KOŠTAJU – AUTORSKA PRAVA ?… Odmah sam odgovorio – i poslao im konacnu verziju filmske price . Oni su pricu odmah umnožili – i ispod samog naslova stavili moju poruku… o autorskim pravima . Evo teksta :
„ OVAJ TEKST IMA ZA CILJ DA POMOGNE U PISANJU SCENARIJA ZA FILM , ILI PAK DA POSLUŽI – KAO INSPIRACIJA ZA PRICU , ILI ROMAN . AKO SE TO IZ BILO KOJIH RAZLOGA NE OSTVARI , POKLANJAM AUTORSKA PRAVA i OVAJ TEKST CONTINENTAL FILMU IZ SARAJEVA , U CILJU TRAŽENJA – MOGUCNOSTI FILMOVANJA OVE PRICE “ … Autor .
Kako sam se dugo bavio svojom pricom , a ni sam se nisam bavio izdavacima i filmadžijama , poslije završetka svoje price , odrekao sam se eto – i prava i honorara za autorska prava . Nekako me je – osvojio vrli MIRZA PAŠIC … i ja sam bio sretan njegovom inicijativom da po prici CRVENI FERARI – snimi film …
.
SMRT KAO KRAJ !
…Nažalost , život je zaista lijep , ali je ponekad i okrutan . Sa tom okrutnošcu života – završit cemo i ovaj prilog … Naime , kad je MIRZA PAŠIC sa svojim ljudima dogurao gotovo do kraja svojih priprema za snimanje filma po prici CRVENI FERARI – razbolio se odjednom , i to teško…VRLO !… I pored svih vrhunskih medicinskih tretmana , njemu – nije bilo SPASA !… UMRO JE MIRZA PAŠIC , voljeni covjek , te COVJEK BEZ RUKE i COVJEK SA PRICOM !… I pokopan – zajedno sa svojom pricom ! Poslije toga , umro je i CONTINENTAL FILM , kao i Mirzina zamisao o snimanju filma CRVENI FERARI … I nastupilo vrijeme kad je oko svega pocela da naglo raste , vec mnogo puta pominjana – TRAVA ZABORAVA !… Autor je samo pokušao da , ovim prilogom , bar malo … zaustavi – V R I J E M E !
( KRAJ )
.
Ante GRANIC ,
Napis iz serije
LJUDI i – VRIJEME –
Pisano kao Predgovor za pricu
CRVENI FERARI
Paris , Februara 2.020.