“Visoka Zemaljska vlado! Učiteljski zbor Narodne osnovne škole u Ljubuškom moli najponiznije visoku Zemaljsku vladu da blagoizvoli odrediti da ovdašnja škola bude uvrštena u I plaćevnu kategoriju, a svoju molbu potkrepljuje slijedećim razlozima:
- Današnje življenje u Ljubuškom poskupjelo je tako da nadmašuje sve granice. Jedan stan sa dvije sobe i kuhinjom, što je nazad tri godine iznajmljivan za 12 kruna, danas je poskočio na 25 kruna. Jedna namještena soba za ledične osobe koja je nekad iznajmljivana za 14 kruna, danas je poskočila na 22 krune. Povrće je vrlo skupo jer ga dobijamo jednom nedeljno iz Mostara pošto se ovdašnji narod bavi jedino sađenjem duhana, žita i vinovo lozom.
- Ostala živež koja je nekad bila dosta jeftina danas je preko mjere poskupila ušljed velike eksportacije u Dalmaciju.
Uzdajući se da će visoka zemaljska vlada uvažiti opravdane razloge te nam želju ispuniti, ostajemo najponizniji.
U Ljubuškom, 19. aprila 1907. godine. Eugen Pelicarić, školski upravitelj, Mustafa Konjhodžić, učitelj, Antun Kordić, pom. učitelj, Simo Radetić, pom. učitelj”.(1)
Molba za povišicu plate Učiteljskog zbora Narodne osnovne škole u Ljubuškom Zemaljskoj vladi u Sarajevu potvrđuje težak materijalni položaj učitelja u ljupkom gradu. Njihov položaj nije bio nimalo bolji ni u ljubuškim selima, niti u drugim kotarima i okružjima naše zemlje. Uzroci su bili: niske plate, nepovoljan položaj učitelja u odnosu na državne činovnike, vrlo nepovoljan status učiteljica i značajne razlike u platama učitelja u gradu i na selu. To je poticalo učitelje da osnivaju učiteljska udruženja preko kojih su nastojali da poboljšaju svoj društveni i materijalni status. Osim toga, udruženja su im omogućavala značajnije proširenje profesionalne spreme kroz rasprave o aktuelnim pedagoškim temama i prezentaciju stručnih radova iz oblasti nastave i vlastite nastavne prakse.
Prva udruženja učitelja osnovana su u Sarajevu i Mostaru 1904. godine (Učiteljsko društvo za grad Sarajevo 7. februara, Učiteljsko društvo za grad Mostar 28. maja). (2)
U subotu 20. oktobra 1907. godine učitelji kotara ljubuškog su u zbornici Narodne osnovne škole u Ljubuškom održali skupštinu radi osnivanja „Učiteljskog društva za kotar ljubuški”. Od ukupno 19 članova bilo je prisutno 11. Skupštinu je otvorio Josip Banić, učitelj s Humca i obrazložio potrebu udruženja. Dnevni red: 1.Osnutak društva. 2. Biranje privremenog odbora. 3. Sastavljanje pravila na temelju onih, što ih ima „Učiteljsko društvo za kotar derventski”. 4. Predlozi.
Za skupštinskog predsjednika izabran je školski upravitelj Pelicarić, koji je pozdravio najnovijeg člana ggjcu Zoru Vukelić, učiteljicu iz Vitine. Pošto je prva tačka rasporeda usvojena, t. j. da se društvo osnuje, prešlo se na biranje privremenog odbora. Izabrani su školski upravitelj Eugen Pelicarić, učitelj Mustafa Konjhodžić iz Ljubuškog i učitelj Josip Banić s Humca, da učine pripreme za glavnu skupštinu. Pročitana pravila „Učiteljskog društva za kotar derventski” su, s malim izmjenama, prihvaćena. Nakon skupštine učitelji su nastavili druženje na zajedničkom ručku u hotelu. (3)
Učiteljsko društvo narodnih osnovnih škola za kotar Ljubuški održalo je početkom oktobra 1908. godine prvu glavnu konstituirajuću skupštinu u Narodnoj osnovnoj školi u Ljubuškom. Nakon što je upravitelj Pelicarić izvijestio o stanju blagajne i predao u gotovom 192 krune i 16 helera (kontrolori učitelji Miloš i Jakovljević), Skupština se zahvalila Privremenom odboru na dosadašnjem radu. U novi odbor izabrani su Eugen Pelicarić, školski upravitelj u Ljubuškom za predsjednika, Jasip Banić, učitelj na Humcu za tajnika, Mustafa ef. Konjhodžić, učitelj u Ljubuškom za blagajnika, Antun Miloš, školski upravitelj u Vitini i Josip Bjelobrk učitelj u Klobuku za odbornike. Nakon izbora se poduže raspravljalo o prijedlozima pojedinih članova. (4)
Slijedeća glavna skupština Učiteljskog društva narodnih onovnih škola za kotar Ljubuški održana je u Grudama u Narodnoj osnovnoj školi u julu 1909.godine. Dnevni red: 1. Predsjednik otvara skupštinu. 2. Izvještaj tajnika. 3. Izvještaj blagajnika. 4. Izbor novog odbora. 5. Eventualije. (5)
Predsjednik g. Eugen Pelicarić pozdravio je učesnike i zahvalio im se na odličnom odzivu. Tajnik g. Mustafa Konjhodžić je ocjenio da je dosadašnji rad udruženja bio vrlo uspješan i da se godina 1908. može smatrati godinom preporoda. Stanje društvane blagajne je solidno.
Na skupštini se mnogo raspravljalo o raznim metodama pri obuci i isticala pojedina mnijenja znamenitijih pedagoga. U novi odbor ozabrani su Eugen Pelicarić za predsjednika, Franjo Kušec za tajnika, Mustafa Konjhodžić za blagajnika, za odbornike Ružica Mihić i Antun Miloš. Na zajedničkom ručku pale su mnoge zdravice, posebno Caru i kralju Franji Josipu I i otpjevana carevka. (6)
Na skupštini Udruženja narodnih osnovnik škola za kotar Ljubuški održanoj 5. juna 1913. godine u Narodnoj osnovnoj školi u Sovićima u izviješću je istaknut neumoran rad članova i dobri rezultati. Stanje blagajne je bolje nego ranijih godina zahvaljujući uštedama. Doneseni su značajne zaključci za poboljšanje nastave u narodnim osnovnim školama i uopće za poboljšanje stanja narodne prosvjete u ljubuškom kotaru.
U novi odbor izabrani su za predsjednika Eugen Pe1icarić, školski upravitelj u Ljubuškom, tajnika gđica Marija Rizzo, učiteljica u Ljubuškom, blagajnika Mustafa Konjhodžić, učitelj u Ljubuškom, za odbornike Antun Miloš, školski starješina u Vitini i Stojan Jakovljević, učitelj na Humcu. Zajednički ručak i izlet u Goricu za učesnike je priredio Antun Krakić, učitelj sa gospođom. (7)
- Ljubuški učitelji traže povišicu., Arhiv BiH ZVS 1907, 146/20.
- Imamagić Azemila. Učiteljske udruge u BiH u vrijeme Austro- Ugarske. Magistarski rad. Filozofski fakultet Sarajevo, 2019.
- Učiteljsko društvo za kotar Ljubuški. Sarajevski list 1907, 133, 2, od 8. novembra.
- Učiteljska skupština. Sarajevski list 1908, 140, 3, od 22. novembra.
- Poziv. Sarajevski list 1909, 63, 2, od 26. maja.
- Skupština učiteljskog društva kotara Ljubuški u Grudama. Sarajevski ,list 1909, 82, 3 od 9. jula.
- Skupština učiteljskog društva kotara Ljubuški u Sovićima. Sarajevski list 1913, 122, 2, od 11. juna.
Halid Sadiković